Page 54 - STAV 66 09.06.2016

DRUŠTVO

Piše: Izet PERVIZ
Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ

aš negdje s ovog mjesta, na kojem
stražare dva turbeta, opraštao se
nekada putnik ili susretao s ovim
Bgradom. Oni što su iz Sarajeva na-
mjerili “Carigradskom džadom”, prije nego
bi ih progutao prijevoj na vrh Alifakovca,
okretali bi se i pogledom zarobljavali sli-
ku svog grada da ih grije na neizvjesnom
putovanju. A kad bi se vraćali kroz šumu
od Kozije ćuprije, pa izranjali iza ovog
prijevoja, odmotavala se pred njima slika
njihovog grada i stapala s onom što su je
ljubomorno nosili u sebi sve do Carigra-
da. Silno je tad u njima bilo uzbuđenje.
I oni koji nisu živjeli ovdje mora da su
bili silno uzbuđeni kada bi konačno vidjeli
pod sobom grad, i u njemu han, i odmor, i
kraj svome putu. Kako li se samo osjećao
taj muhafiz Jusuf-paša Ćuprilić kada se Ovdje preko pet stotina godina
1728. godine, preobučen u derviša, obreo leži sarajevski pravednik i
ovdje? Bježeći čak iz Tebriza pred katili- učenjak Ali Ufak, po kojem
ma s fermanom, znao je odmah da je ovo je cijeli kraj dobio ime –
grad u kojem se može sakriti zauvijek.
Kažu da je ostatak života proveo kao pro- Alifakovac. Santrač je na
fesor u Ðumišića medresi i da je iskopao njegovom grobu rastočen,
bunar iz kojeg je potekla ljekovita voda. prednji nišan potonuo i nageo
Ali to i ne mora biti tačno. O njemu do- se, a drugi polomljen. Opkoljen
voljno govori ovo turbe, gornje, otvoreno,
s krovom na skladnim bijelim stubovima, je bijelim mermerom novih
što poput gracioznog ždrala već stoljećima grobnica, kao ranjen junak
bdije nad Sarajevom. Nezamisliv je ugled pod kojim je ubijen konj, i sad
kojeg je stekao za tih dvadeset godina ži- grozničavo zamahuje sabljom,
vota među Sarajlijama. Može li iko iz ove
prevrtljive današnjice dotaći barem pola a oko njega neprijateljski
dubine poštovanja što ga je u duši svo- vojnici čekaju da se izmori pa
joj nosio kadija Ahmet Jahjaefendić, koji da i s njim svrše zauvijek
mu sačini takvo turbe da se ni u čemu ne
razlikuje od onog kojeg je podigao svom
rano preminulom sinu? zalegao po starom, kao vojnik koji je pre- potonuo i nageo se, a drugi polomljen. Op-
klao neprijatelja pod sobom i sad hvata dah koljen je bijelim mermerom novih grobni-
POLJE NAKON BITKE prije nego ustane i krene dalje, a dolje, is- ca, kao ranjen junak pod kojim je ubijen
Ništa mi od ovih ljudi nismo naučili. pod njegovih mramornih skuta, vire ostaci konj, i sad grozničavo zamahuje sabljom,
Zalud i turbeta, i stihovi u kamenu, sve. starog santrača. Čovjek zažmiri, sve išče- a oko njega neprijateljski vojnici čekaju
Mezarje na Alifakovcu danas liči na polje kujući krik. Ali krika nema. Pokolj ovdje da se izmori pa da i s njim svrše zauvijek.
poslije bitke. Živi su ovdje udarili na mrtve. traje u sablasnoj tišini cijela dva desetljeća. Ispod česme je postavljena tabla dr-
Posvud između bijelih mramornih ploča, Šuti i česma što ju je kadija Jahjaefen- žavne Komisije za zaštitu nacionalnih
patetično razdebljalih u prave mauzoleje, dić podigao u sjećanje na sina Muhameda. spomenika. Kratki tekst završava reče-
kotrljaju se kameni turbani poput posje- Ni kapi. Presahla jadna od muke, iz inata, nica kojom se donekle opravdava stoti-
čenih glava, polomljeni bašluci zarasli u protestirajući. Iz stihova uklesanih nad ne novih grobnica što su svojim tijelima
travu kao iskasapljeni udi, a nišani skuplje- njom kao da gledaju oči sarajevskog pje- rastjerale sve ono zbog čega je ova tabla i
ni u hrpe poput rasječenih neprijateljskih snika Mehmeda Mejlija Guranija (1713– postavljena. Kazuje nam da je ukopava-
vojnika čekaju da ih potovare na taljige i 1780), za kojeg je Bašeskija govorio da mu nje ovdje počelo u vrijeme opsade i da je
bace u zajedničku grobnicu. Na bezbroj- u Bosni nije bilo ravnog. Pune su osude te prestalo nakon maja 2005. godine, kada
nim mjestima traje doubijanje. Pobjednik pjesnikove oči. je mezarje proglašeno državnim spome-
je nemilosrdan. Eno, u beton uhvaćen sto- Gore, nekoliko koraka iznad česme, nikom. Naprosto dođe namjerniku da i
ljetni nišan s turbanom, naheren, kao da mali je grob, gotovo dječiji. Ovdje preko sam opravda ovo besprizorje pred sobom.
iščekuju udar sablje po vratu od moderne pet stotina godina leži sarajevski praved- Ali, ovdje gotovo niko nije bio sahranjivan
grobnice nadmoćno nadnesene nad njim, nik i učenjak Ali Ufak, po kojem je cijeli više od cijelog stoljeća. Još su Austrijan-
obučene u bijeli mramor kao u maskirnu ovaj kraj dobio ime – Alifakovac. Santrač je ci uvidjeli značaj ovog mezarja, i jedna i
zimsku uniformu. Eno, glomazni sarkofag na njegovom grobu rastočen, prednji nišan druga Jugoslavija. Ovo je bio spomenik

54 9/6/2016 STAV