Page 56 - STAV 66 09.06.2016
P. 56

DRUŠTVO



          od nacionalnog značaja i prije 2005. go-
          dine, i prije Komisije iz Aneksa 8, i prije
          Daytonskog sporazuma...
            U donjem dijelu groblja, u kojem se
          nalazi mezar Ali Ufaka, mjesta više nema
          ni mačku da ukopate. Bezobzirnost je do-
          stigla stravične dimenzije. Nišani koji su
          ostali u zemlji najprije su odgurani, ali su
          i dalje smetali, pa su, onako nakrivljeni,
          zaliveni u beton i sad vire otud poput pe-
          čuraka kojima gorostasni hrast ne da ra-
          sti pravo. Opravdanje da se tako moralo
          jer je grad bio pod opsadom ispada smi-
          ješno. Nema više smisla ni pomisao da
          su oni što su preživjeli rat htjeli biti uz
          svoje bližnje: ovdje gotovo da nema istog
          prezimena. Rezultati su brojanja porazni.   je Komisija donijela odluku o proglašenju   poslijeratne. U skrovitoj su udolini pre-
          U ovoj parceli nalaze se 302 nova mezara,   nacionalnim spomenikom već zbog toga   ma Miljacki. Ni ovdje ukop nije prestao
          otprilike onoliko koliko je starih grobo-  što mjesta više nema. Evo, na budućem   s 2005. godinom niti zbog neke zabrane.
          va bilo na cijelom mezarju. Od tog broja,   mezaru ograđenom betonom stoji tabla   Evo, pored zauzetih, betonom uokvirenih
          samo ih je deset nastalo tokom opsade, i   s natpisom “Zauzeto”, a i nekoliko već   mjesta, nekako se našlo prostora za još dva
          to ondje uza zid avlije gdje je bilo zaklo-  dovršenih grobnica čeka da umre osoba   mezara nikla ove godine.
          nito od dušmanskog pogleda s brda. U   koja je begenisala i platila mjesto svog   I na najvećoj parceli, nad kojom stra-
          1996. godini iskopana su 33 mezara, a u   vječnog počinka. Tu se vjerovatno i krije   žare dva graciozna turbeta okružena ma-
          narednoj 163. Kao da su ljudi odmah na-  tajna progona starih nišana s Alifakovca.   sivnim grobnicama, slika je potpuno ista.
          kon rata očekivali da će ukopavanje biti   Umiranje i sahranjivanje i sve oko posljed-  Tek nekoliko starih nišana stoji uspravno,
          zabranjeno, pa bi se tek s vremena na vri-  njeg čovjekovog oproštaja i uspomene na   ali i oni su satjerani u stupicu, opkoljeni
          jeme okuražili i zakopali ovdje, a kad su   njega davno je komercijalizirano.  bijelim mramorom. Evo ih, nišani sara-
          uvidjeli da niko ne reagira, onda su 1997.   I u parceli poviše ove slika je sasvim   jevskog dobrotvora Mustafe hadži Bešlije
          godine krenuli svi, masovno i krajnje dr-  ista. U ovom dijelu groblja sahranjeno je   i stih koji mu je spjevao sarajevski kadija
          sko. Sljedeće, 1998. godine, ukopan je 21   375 ljudi i podignuto isto toliko grobnica,   Mehmed Džudi Čohadžić. Ovaj je trgo-
          mejt, 1999. i 2000. po 24, pa naredne de-  čemu treba dodati i nekoliko rezerviranih   vac izgradio mekteb i pekaru dolje pored
          set, onda osam, šest, četiri. Broj se sma-  mjesta. Od ovog broja, samo ih je 22 uko-  Hadžijske džamije, za čije je održavanje
          njivao, ali ukopavanje nije prestalo ni na-  pano u vrijeme opsade, i to na mjestu što   uvakufio jedanaest magaza i dva dućana.
          kon 2005. godine. Posljednja je dženaza   ga od nepoželjnog pogleda s brda zatvara-  On je obnovio Carevu ćupriju nakon po-
          ovdje obavljena pretprošle godine. I nije   ju zidovi obližnjih avlija. Najviše dženaza   vodnja iz 1797. godine i sagradio džamiju
          sahranjivanje obustavljeno zbog toga što   obavljeno je 1996. godine – 285, a nared-  u Varešu i most u Kiseljaku. Bašeskija piše
                                            ne svega 12, što odmah demantira našu   da je bio voljen i rado viđen gost u svih
                                            pretpostavku da se 1996. narod snebivao   48 bosanskih kadiluka, a njegove kuće uz
                                            računajući da se nakon rata neće dopuštati   Miljacku bile su pune musafira. Takvih
                                            ukop. Sad je sasvim jasno: ova parcela bila   trgovaca Bosna više nema.
                                            je aktualna u prvoj poratnoj godini i već   Pronađen je ovdje, kazuju historičari, i
                                            je tada popunjena pa se naredne godine   nišan u obliku stele i na njemu ruka savije-
                                            prešlo u donju. Ali ukopavanje se i dalje   na u laktu sa šest ispruženih prstiju kao da
                                            nastavljalo. 1998. i 1999. godine ovdje je   hoće dohvatiti mjesec uklesan iznad nje.
                                            sahranjeno po 14 osoba, naredne godine 29,   Bilo je ovdje dvjesta nišana s natpisima
                                            pa 18, pa dvije, i tako sve do 2012. godine,   pa se, kao iz kakvog arhiva na otvorenom,
                                            kada više nije ostao ni jedan stari grob da   mogla čitati povijest grada. Stručnjaci kažu
                                            se preko njega podigne novi.       da je njih četrdesetak imalo nemjerivu ka-
                                                                               ligrafsku i poetsku vrijednost. Sahranjeni
                                            UZALUDNO NABRAJANJE                su ovdje trojica muftija, pet profesora me-
                                               Strašno je ovo što smo uradili mjestu   dresa, osam kadija i još dvanaest učenjaka,
                                            koje je stoljećima predstavljalo učionicu u   šest janjičarskih zapovjednika, jedanaest
                                            kojoj se učila možda i najvažnija životna   zanatlija i deseci zaslužnih musafira koji
                                            lekcija, ona o poštovanju. I na parceli pre-  su zadužili Sarajevo, pa se stoga ovo gro-
                                            ko puta česme, lijevo od ostataka kaldrme   blje zvalo i “Musafirsko”. Na njihovim ni-
                                            “Carigradskog druma”, slika je ista. Pod   šanima ostavili su svoje zapise sarajevski
                                            žalosnom vrbom, koja je svojim tužnim   pjesnici: Mustafa Šerifović Nuri i njegov
                                            granama obuhvatila gotovo pola parcele,   sin Fadil-paša, Ahmed Zekić Vehbi, Muha-
                                            dominiraju moderne grobnice. S druma se   med-efendija Kadić Enveri, Esad-efendija
                                            stari nišani uopće ne vide. I ovdje su po-  Kulović, Muhamed Šakir-efendija Muido-
                                            valjeni, obezglavljeni, ishereni, zazidani u   vić, Abdi i Dai i Mantiki. Ali, čemu sve
                                            beton i protjerani od nasilnika obučenog   to? Alifakovac je danas mjesto na kojem
                                            u bijeli mermer. Mezarova iz rata i ovdje   velikim slovima piše da ništa nismo nau-
                                            je tek zanemariv broj u odnosu na one   čili poštivati, pa ni sami sebe.   n



         56  9/6/2016 STAV
   51   52   53   54   55   56   57   58   59   60   61