Page 56 - STAV 66 09.06.2016

DRUŠTVO

od nacionalnog značaja i prije 2005. go-
dine, i prije Komisije iz Aneksa 8, i prije
Daytonskog sporazuma...
U donjem dijelu groblja, u kojem se
nalazi mezar Ali Ufaka, mjesta više nema
ni mačku da ukopate. Bezobzirnost je do-
stigla stravične dimenzije. Nišani koji su
ostali u zemlji najprije su odgurani, ali su
i dalje smetali, pa su, onako nakrivljeni,
zaliveni u beton i sad vire otud poput pe-
čuraka kojima gorostasni hrast ne da ra-
sti pravo. Opravdanje da se tako moralo
jer je grad bio pod opsadom ispada smi-
ješno. Nema više smisla ni pomisao da
su oni što su preživjeli rat htjeli biti uz
svoje bližnje: ovdje gotovo da nema istog
prezimena. Rezultati su brojanja porazni. je Komisija donijela odluku o proglašenju poslijeratne. U skrovitoj su udolini pre-
U ovoj parceli nalaze se 302 nova mezara, nacionalnim spomenikom već zbog toga ma Miljacki. Ni ovdje ukop nije prestao
otprilike onoliko koliko je starih grobo- što mjesta više nema. Evo, na budućem s 2005. godinom niti zbog neke zabrane.
va bilo na cijelom mezarju. Od tog broja, mezaru ograđenom betonom stoji tabla Evo, pored zauzetih, betonom uokvirenih
samo ih je deset nastalo tokom opsade, i s natpisom “Zauzeto”, a i nekoliko već mjesta, nekako se našlo prostora za još dva
to ondje uza zid avlije gdje je bilo zaklo- dovršenih grobnica čeka da umre osoba mezara nikla ove godine.
nito od dušmanskog pogleda s brda. U koja je begenisala i platila mjesto svog I na najvećoj parceli, nad kojom stra-
1996. godini iskopana su 33 mezara, a u vječnog počinka. Tu se vjerovatno i krije žare dva graciozna turbeta okružena ma-
narednoj 163. Kao da su ljudi odmah na- tajna progona starih nišana s Alifakovca. sivnim grobnicama, slika je potpuno ista.
kon rata očekivali da će ukopavanje biti Umiranje i sahranjivanje i sve oko posljed- Tek nekoliko starih nišana stoji uspravno,
zabranjeno, pa bi se tek s vremena na vri- njeg čovjekovog oproštaja i uspomene na ali i oni su satjerani u stupicu, opkoljeni
jeme okuražili i zakopali ovdje, a kad su njega davno je komercijalizirano. bijelim mramorom. Evo ih, nišani sara-
uvidjeli da niko ne reagira, onda su 1997. I u parceli poviše ove slika je sasvim jevskog dobrotvora Mustafe hadži Bešlije
godine krenuli svi, masovno i krajnje dr- ista. U ovom dijelu groblja sahranjeno je i stih koji mu je spjevao sarajevski kadija
sko. Sljedeće, 1998. godine, ukopan je 21 375 ljudi i podignuto isto toliko grobnica, Mehmed Džudi Čohadžić. Ovaj je trgo-
mejt, 1999. i 2000. po 24, pa naredne de- čemu treba dodati i nekoliko rezerviranih vac izgradio mekteb i pekaru dolje pored
set, onda osam, šest, četiri. Broj se sma- mjesta. Od ovog broja, samo ih je 22 uko- Hadžijske džamije, za čije je održavanje
njivao, ali ukopavanje nije prestalo ni na- pano u vrijeme opsade, i to na mjestu što uvakufio jedanaest magaza i dva dućana.
kon 2005. godine. Posljednja je dženaza ga od nepoželjnog pogleda s brda zatvara- On je obnovio Carevu ćupriju nakon po-
ovdje obavljena pretprošle godine. I nije ju zidovi obližnjih avlija. Najviše dženaza vodnja iz 1797. godine i sagradio džamiju
sahranjivanje obustavljeno zbog toga što obavljeno je 1996. godine – 285, a nared- u Varešu i most u Kiseljaku. Bašeskija piše
ne svega 12, što odmah demantira našu da je bio voljen i rado viđen gost u svih
pretpostavku da se 1996. narod snebivao 48 bosanskih kadiluka, a njegove kuće uz
računajući da se nakon rata neće dopuštati Miljacku bile su pune musafira. Takvih
ukop. Sad je sasvim jasno: ova parcela bila trgovaca Bosna više nema.
je aktualna u prvoj poratnoj godini i već Pronađen je ovdje, kazuju historičari, i
je tada popunjena pa se naredne godine nišan u obliku stele i na njemu ruka savije-
prešlo u donju. Ali ukopavanje se i dalje na u laktu sa šest ispruženih prstiju kao da
nastavljalo. 1998. i 1999. godine ovdje je hoće dohvatiti mjesec uklesan iznad nje.
sahranjeno po 14 osoba, naredne godine 29, Bilo je ovdje dvjesta nišana s natpisima
pa 18, pa dvije, i tako sve do 2012. godine, pa se, kao iz kakvog arhiva na otvorenom,
kada više nije ostao ni jedan stari grob da mogla čitati povijest grada. Stručnjaci kažu
se preko njega podigne novi. da je njih četrdesetak imalo nemjerivu ka-
ligrafsku i poetsku vrijednost. Sahranjeni
UZALUDNO NABRAJANJE su ovdje trojica muftija, pet profesora me-
Strašno je ovo što smo uradili mjestu dresa, osam kadija i još dvanaest učenjaka,
koje je stoljećima predstavljalo učionicu u šest janjičarskih zapovjednika, jedanaest
kojoj se učila možda i najvažnija životna zanatlija i deseci zaslužnih musafira koji
lekcija, ona o poštovanju. I na parceli pre- su zadužili Sarajevo, pa se stoga ovo gro-
ko puta česme, lijevo od ostataka kaldrme blje zvalo i “Musafirsko”. Na njihovim ni-
“Carigradskog druma”, slika je ista. Pod šanima ostavili su svoje zapise sarajevski
žalosnom vrbom, koja je svojim tužnim pjesnici: Mustafa Šerifović Nuri i njegov
granama obuhvatila gotovo pola parcele, sin Fadil-paša, Ahmed Zekić Vehbi, Muha-
dominiraju moderne grobnice. S druma se med-efendija Kadić Enveri, Esad-efendija
stari nišani uopće ne vide. I ovdje su po- Kulović, Muhamed Šakir-efendija Muido-
valjeni, obezglavljeni, ishereni, zazidani u vić, Abdi i Dai i Mantiki. Ali, čemu sve
beton i protjerani od nasilnika obučenog to? Alifakovac je danas mjesto na kojem
u bijeli mermer. Mezarova iz rata i ovdje velikim slovima piše da ništa nismo nau-
je tek zanemariv broj u odnosu na one čili poštivati, pa ni sami sebe. n

56 9/6/2016 STAV