Page 59 - STAV 66 09.06.2016

Što se tiče odnosa prema
pripadnicima drugih vjera,
najbolji je primjer njihova pravna vjerskim stvarima. Ovaj konzervatizam nego na temelju brojčanog porasta Tura-
preveden je u opadanje tolerancije prema
ka i obraćenika koji su stupali u carsku
i sudska samostalnost koja nemuslimanima i striktnije diferenciranje vojsku, postupak osmanlijskih careva s
je trajala do kraja osmanske između slobodnih muslimanskih seljaka kršćanskim podanicima – u svakom slu-
čaju po osvojenju Grčke na dvije stotine
i hrišćanskih kmetova. Postojali su čak i
države. Do tanzimata je ona izvještaji o pokušajima prisilne konverzi- godina – tako je povoljan da mu nema
bila rezultat volje Osmanlija, a je u 17. stoljeću. Pravoslavna zajednica na primjera u kršćanskoj Evropi. Odavno su
ovakvo postupanje odgovorila je periodič-
pristalice Calivinove (Calvin) sekte u Ma-
poslije su prava nemuslimana nim ustancima protiv osmanske vlasti.” đarskoj i pristalice monoteizma u Transi-
lvaniji (Erdelju) voljele postati turski po-
Odnos osmanske države prema razli-
sve više postajala predmetom čitim vjerskim zajednicama ne mijenja se danici nego pasti u kandže Habsburške
međunarodnih sporazuma i bitnije dolaskom Selima I i kasnijih sulta- dinastije. Također su protestanti iz Šleske
na. Rigidniji stavovi vjerskih predstavnika
odavno uprli pogled u Tursku te su željeli
dobivala obavezujući karakter nisu promijenili ništa od osnove na kojoj slobodu vjeroispovijesti pa makar po ci-
se zasnivala osmanska tolerancija jer se ri- jenu islamske uprave. Španjolski Jevreji,
gidnijim vjerskim stavom rigidnije morala koji su koncem 15. stoljeća bili izloženi
Nema razloga za drugačije ograničava- poštovati vjerska tolerancija koja je vjerom nasiljima, sklanjali su se jatomice jedi-
nje u razmatranju pojma, osnova i mani- i određena. Nije prestao važiti princip da no u Tursku. Kozaci koji su bili izloženi
festacija osmanske tolerancije. Ako bi se se vjera ne može silom nametati. Periodi progonima zvanične ruske crkve, a koji
analiziranje ovog pojma svelo na određeni stagnacije, nemira, buna i ratova samo su su pripadali sekti ‘starovjerci’ našli su u
period, kao što je klasično doba od 1300. mogli utjecati na lošije postupanje lokalnih padišahovoj državi slobodu vjeroispovi-
do 1600. godine, mogla bi ostati dilema upravljača, povećanje poreza zbog čestih jesti koju su im njihovi istovjerni saple-
da je kasnije osmanska tolerancija imala ratova, lošije međusobne odnose pojedinih menici uskraćivali.”
drugačije osnove, što nije tačno. Mnogi vjerskih skupina i veći broj incidenata, ali Zahvaljujući slobodi koju su osigura-
autori upravo to i žele potencirati ističući ne i na temelj državno-pravnog sistema vale Osmanlije, mnoge vjerske skupine
toleranciju u ranijim stoljećima osmanske odnosa prema pripadnicima drugih kon- mogle su kroz stoljeća osmanske vladavine
vladavine, a naglašavajući njeno opadanje fesionalnih skupina. slobodno ispovijedati svoju vjeru, zadržati
u kasnijem periodu. Jedan od ovakvih pri- Ograničenja u analizi osmanske to- svoje vjerske ustanove, uživati određenu
mjera pruža Francine Friedman: “Tokom lerancije na određeni geografski prostor autonomiju u pravosudnoj oblasti... Za-
ranih stoljeća osmanske imperije tolerancija ili upravljačku jedinicu unutar osmanske hvaljujući tome, njihov opstanak unutar
za religije ‘Knjige’ (Hebrejska Biblija) bila države nemaju opravdanja jer su pojam i Carstva bio je zagarantiran, za razliku
je rasprostranjena. Kršćani i Jevreji sma- temelji ove tolerancije bili isti od Jeruza- od većine ostatka tadašnjeg svijeta gdje
trani su ‘zaštićenim’ narodima, mada je po lema do Bosne. se nije priznavalo drugog i drugačijeg.
prirodi stvari bilo očito da je bilo korisnije Kako ističe Georgije Ostrogorski, čak su
biti musliman... Ova tolerancija oslabila je OSTATAK SVIJETA NIJE i Bizantijci smatrali da je bolje biti pod
u ranom 16. stoljeću, kada je sultan Selim PRIZNAVAO DRUGOG I DRUGAČIJEG Osmanlijama nego pod Evropljanima s
I osvojio nove zemlje. Muslimanski vjerski Thomas W. Anold piše: “Kada se is- kojima dijele istu svetu knjigu. Osmanlije
lideri počeli su naglašavati islamsku pri- ključi pitanje davanja djece, koje su Grci su kucale na vrata Bizantije, a Evroplja-
rodu njihove države i nagovarati sultane nakon malog protivljenja primili, a koje ni su kao uvjet za pomoć od Bizantijaca
da zauzmu konvencionalniju poziciju u je dokinuto ne ustancima i revolucijama tražili da postanu katolici. U Aja Sofiji

STAV 9/6/2016 59