Page 57 - STAV 66 09.06.2016

BOŠNJAK U NEW YORKU

Na golom evropskom brdu

KAD JEDNOM UĐEŠ

U ROV, DIO TEBE UVIJEK

U NJEMU OSTAJE

Debele betonske fortifikacije koje su nacisti napravili četrdesetih
Piše: godina još su očuvane. Ogromni bunkeri u kojima su bili postavljeni
Nebojša džinovski topovi i torpedni čamci kao da su jučer napušteni. Još su
ŠERIĆ ŠOBA po zidovima tragovi žvrljanja koje su vojnici Wehrmachta u dosadi
činili moleći Boga da ne odu na Istočni front

U Izraze lica s njegovih slika i dalje pamtim jugoistočnom dijelu Londona. Nakon što
nekoliko sam navrata svraćao
smo popili čaj s našom domaćicom Hanom
kao da sam ih sam naslikao. Holandija je
u IJmuiden, malu luku na ušću
(djevojkom iz Bosne), istrčali smo iz stana
rijeke IJ, gdje se prljave vode
bila moja nova avantura, a vrijeme koje
amsterdamskih kanala miješa-
Izašao sam da lafo udahnem svježeg
London me je u mnogočemu oduševio.
ju s Atlantikom. Moglo je to biti jučer ili sam u njoj trebao provesti već je isticalo. i pravac na Piccadilly.
prije petsto godina, svejedno, jer holand- zraka, a ustvari sam se poželio osame i šet- Nije bilo jednostavno hodati po najmoćni-
sko kopno oteto je od mora nasipima koje nje kraj mora. Atlantik je na ovom mjestu joj svjetskoj prijestolnici. Ne mogu se više
su vrijedni Holanđani podizali stotinama plitak, ali ne i bezopasan. Iako je bilo rano sjetiti gdje sam sve bio i šta sam radio. Od
godina, a koji i dalje stoje prkoseći moru i proljeće, mladići su se pokušavali popeti moje posljednje posjete Londonu prošlo
vodi što neprestano prodire ispod pijeska, s daskama na hladne valove. Odjeveni u je dvadeset godina. Sjećam se samo jedne
pa mora biti ispumpavana da se zemlja ne gumena odijela, prkosili su hladnom vje- stvari. Bombe.
bi našla ispod nivoa mora. Debele beton- tru i morskim strujama. Bilo je još nekog Dok smo se vraćali kući, Hana pokaza
ske fortifikacije koje su nacisti napravili svijeta na plaži. Ljudi su pobjegli od ko- prstom na zgradu u Canary Wharfu u ne-
četrdesetih godina još su očuvane. Ogro- ječega i došli udahnuti malo svježeg zraka posrednoj blizini našeg boravišta, koja je
mni bunkeri u kojima su bili postavljeni i popušiti koju cigaretu. Preko puta je sta- bila u skelama u fazi rekonstrukcije. Tu je,
džinovski topovi i torpedni čamci kao da jala Velika Britanija, do koje smo trebali rekla nam je, nedavno eksplodirala velika
su jučer napušteni. Još su po zidovima tra- dobaciti za koji dan. Ušao sam u restoran, bomba. Detonirala ju je Irska republikan-
govi žvrljanja koje su vojnici Wehrmach- skeniran pogledima gostiju koji su čačkali ska armija. Načinjena je ogromna šteta i
ta u dosadi činili moleći Boga da ne odu zube i popuštali rupe na kaiševima. ubijeno dvoje ljudi. Hana je s užasom na
na Istočni front, po kojem je ruski valjak Doputovali smo vozom do belgijskog licu opisivala eksploziju koja je protresla
ravnao sve pred sobom, a njemačke divi- Oostendea, u kojem nas je čekao feri za Do- taj dio grada vrativši je u najmračnije dane
zije gonjene Rusima gladnim osvete sva- ver. Prvi nam je pobjegao jer nismo izašli njene ne tako daleke prošlosti, u dane op-
kodnevno nestajale u dubokom blatu i iz voza u Oostendeu nego smo greškom sade Sarajeva. Pobjeći iz jednog pakla da
velikim rijekama. poprilično produžili. Morali smo se vra- bi te na drugom kraju kontinenta dočekalo
Sjećam se kroz maglu ribljeg restorana titi nekoliko stanica uz psovke i kolutanje nešto slično, nije nimalo veselo.
u kojem smo sjedili Leslie, Joris, Ester i očima, praćeni osmijesima visokih belgij- Moj prvi novogodišnji doček u Amster-
ja. Naručili smo kojekakve rakove, školj- skih konduktera. Prelazak preko kanala damu samo što nije bio počeo. Skupila se
ke, sirove haringe s lukom, neke egzotične prema “Otoku” stvarao je različite slike u fina ekipa. Jordaan je miran i tih dio gra-
sitnice, razne sosove u koje smo umakali mojoj glavi. Sjetih se filma o evakuaciji u da, dovoljno udaljen od grotla u kojem se
pohovane lignje. Vrijeme je, kao i obično, Dunkirku, o spašavanju “British Expedi- skupljaju turisti. Koju minuta prije ponoći
bilo oblačno. Sipila je sitna kiša. Obuzi- tionary Force” i ostalih savezničkih trupa počele su padati petarde. Primijetih kako
mala nas je neka čudna melanholija. Ali hiljadama malih brodića kojima je uspješ- komšije izlaze i iznose kutije pune raketa i
nakon nekoliko “tripela”, sve se porav- no prebačeno 330.000 hiljada vojnika pod ostale pirotehnike. Kao po komandi, otpo-
nalo. Miris motanog duhana prestao je prijetnjom potpunog poraza. čeo je totalni napad iz svih pravaca. Rokalo
smetati mojoj na jak i težak dim nenavi- U Doveru smo se prešaltali na voz i za- je na sve strane, izbijalo vrata iz pragova
kloj djevojci. Graja u restoranu, koju su tim se neko vrijeme klackali do Londona. – nastala je totalna kakofonija. Dok su se
gosti na tom čudnom holandskom jeziku Toliko sam puta slušao priče o Londonu od drugi ljubili i grlili, ja sam sjedio na stolici
činili glasnijom nego drugdje, gurala me prijatelja koji su imali mogućnosti i novca i gledao ispred sebe u prazninu. Baš kao u
u atmosferu sa slika flamanskog majstora da prije rata dotle dobace, a sad sam ko- rovu na Golom Brdu. Ustao sam i otišao
Adriaena Brouwera, koji je plastično doča- načno dobio priliku da sastavim i svoju. do kupatila, pljusnuo se hladnom vodom
ravao seljake, vojnike, ljude nižih klasa dok Spavanje za Leslie i mene bilo je dogovo- nekoliko puta i u nevjerici posmatrao svoj
puše, piju, igraju karata, tuku se, sviraju... reno kod jedne prijateljice u Docklandsu, odraz u ogledalu. n

STAV 9/6/2016 57