Page 41 - STAV broj 240

ponovo na Cistu Provo. Tamo sam sreo Žene su motkama razbijale stakla na vozilima, a uslijedila
Hasana Gušića i Hamdiju Mutiševića. su maltretiranja, masovne pljačke i ubistva. Reporteri
Obojicu sam znao od prije rata. Kratko
smo razgovarali, pitali su me gdje sam HRT-a i BBC-ja snimili su haos koji se dešavao u prisustvu
pošao. Sa sobom sam imao cigarete koje UN-a, a čiji pripadnici, prema tadašnjem izvještaju BBC-ja,
sam ponio u Tuzlu i nešto novca, a kre-
nuo sam da ručam dok je konvoj stajao. ništa nisu mogli učiniti kako bi ga spriječili
S Hasanom sam još kratko pričao. Re-
kao mi je da vozi humanitarnu pomoć istjerali iz auta. Nurdinu su slomili dva “Pravda je prespora. Sama činjeni-
i pričali smo o tome. Hamdija je ušao rebra, a Željka su šamarali. Kolona je ca da se na pokretanje istrage čekalo 26
u autobus. Pozdravili smo se. Otišli su bila kilometarska, a čuo sam da je bila godina govori dovoljno o svemu. Postoje
poslije pola sata.” do vrha Makljena.” svi dokazi, dokumenti, pa i snimci, jer
Nakon nekog vremena, pokrenuo se i “Meni su još u Varešu sve oduzeli. Ne su kamere HRT-a i BBC-ja snimale de-
autobus u kojem se nalazio naš sagovor- znam kako su nas pustili da dalje idemo, šavanja i sve se moglo mnogo ranije za-
nik, ali na Makljenu, prisjeća se, ušli su ali naš je autobus prošao kroz Vitez bez vršiti. Iako mi oca nikakva presuda ne
“ljudi kockastih glava, grdosije u vojnič- zaustavljanja. Iz ove perspektive, nije mi može vratiti, ako bi se njegove ubice ka-
koj uniformi i istjerali van putnike koji jasno zbog čega su nas pustili, ali vidio znile, bio bi to barem djelić satisfakcije
su bili muslimani”. sam u prolazu šta se dogodilo drugi- za moju i ostale porodice. Moja je nena
ma. Ja sam posljednji koji je Hamdiju izgubila sina i samo ona zna kakav joj je
NADROGIRANI BALAVCI i Hasana vidio žive. Ovaj događaj bio je život poslije toga. Moja je majka izgubila
“Šahovnice ne razlikujem, ali bili su klasična pljačka i većina nas misli da su supruga, sama je othranila sestre i mene.
u uniformi s amblemima šahovnice. To pokradeni milioni završili u temeljima Kada sam javio majci da se vodi istraga,
su bile grdosije od ljudi. Kada su nas tzv. Herceg-Bosne. Uvjeren sam da su rekla mi je: ‘Hvala Bogu da sam to doži-
istjerali, jedan mi je uvalio cijev pod pljačka i ubistva bili inicijalna kapisla vjela.’ Sestre i ja ostali smo bez oca kao
rebra. Pretresli su nas, a jednog putni- za to. Mene nikada niko nije pitao da djeca. Imao sam devet godina kada se to
ka su i šamarali. Znam da su nam naj- svjedočim o onome što znam, niti sam desilo i on nam svakim danom sve više
gora bila djeca s oružjem, nadrogirani davao iskaze policiji ili tužiocima”, na- i više nedostaje. Kažu da vrijeme liječi
balavci od 15-16 godina. Njih smo se vodi Hozić. rane, ali to nije istina. Moj otac i drugi
najviše plašili, a takav strah dok je držao Nedžad Gušić, sin ubijenog vozača koji su ubijeni žrtvovali su svoje živote
cjevuru automata prislonjenu uz mene Hasana Gušića, kaže da želi vjerova- u pokušaju spašavanja građana Tuzle i
nikada prije ni poslije nisam osjetio. ti pravosuđu i polaže nade u to da će desetina hiljada protjeranih ljudi iz sje-
Moji prijatelji Nurdin i Željko vraćali naredbodavci, izvršitelji i saučesnici u veroistočne Bosne. To se nikada ne smije
su se iz Njemačke u Nissanu. Njih su ovom zločinu biti odgovarajuće kažnjeni. zaboraviti”, upozorava Gušić. n

STAV 10/10/2019 41