Page 46 - STAV broj 240

DRUŠTVO

Batonova priča

NEKI JOŠ NISU SHVATILI

ŠTA JE TO ČUDO

BOSANSKOG OTPORA

U jednoj diverzantskoj akciji, u rano ljetno jutro 1993. godine, Amirov san postade stvarnost. Ostao
je bez desne ruke i desnog oka. Ranjena je bila i lijeva, a i drugo oko jedva je sačuvano. Kako

sam u šali kaže, već s dvadeset godina ostvario mu se san. Drugo oko je bilo teško povrijeđeno,
zbog čega su mu doktori rekli da će možda biti potpuno slijep, na šta im je Amir odgovorio da se
to neće desiti jer mu jedno oko treba da ostvari ono što je zamislio

Piše: Elvir RESIĆ

osna je istinski fenomen čitave je moguće da ona ne samo da živi nego i domovinu. Bez obzira na ono što mu je
Evrope, specifična zemlja kojoj raste. A ne mogu jer nijedni ni drugi ne na san došlo, ili možda baš zbog toga.
nijedna nije slična. Njenu bi- znaju kakav je bosanski čovjek, koliko je U jednoj diverzantskoj akciji, u rano
Bsmo posebnost mogli natenane tvrdoglav, nepredvidiv, ustrajan. A bosan- ljetno jutro 1993. godine, Amirov san po-
analizirati i opisivati, pa bismo se onda skih je ljudi, onih koji su spremni brani- stade stvarnost. Ostao je bez desne ruke
dohvatili njene unikatne geografije; je- ti svoju domovinu ne pitajući za cijenu, i desnog oka. Ranjena je bila i lijeva, a i
dinstvene prošlosti pune uspona i pado- bilo od Bužima do Goražda, od Teočaka drugo oko jedva je sačuvano. Kako sam
va; neponovljivog duha izraslog iz stalne do Mostara, u svakom selu i zaseoku, u u šali kaže, već s dvadeset godina ostva-
borbe da opstane, preživi; nesvakidašnje svakom gradu i varošici. Na desetine hi- rio mu se san. Drugo oko je bilo teško
šarolikosti njenog stanovništva. A onome ljada ih nije dočekalo slobodu, ali na sto-
ko se tog posla prihvati uvijek se čini da tine hiljada jeste.
nije rekao dovoljno, da je nešto preskočio, Među bosanskim je herojima koji su
ili da nije dobacio do onog što je možda preživjeli, i to samim čudom, Zeničanin,
najvažnije, suštinsko i da zbog toga zemlja dobitnik i ponosni nosilac “Zlatnog ljilja-
Bosna ostaje neobjašnjena i neshvaćena. na” Amir Ismić. O svakom bi se bosan-
skom borcu moglo i moralo pisati i sva-
KAD TI SE OSTVARI RUŽAN SAN... ka bi priča bila zanimljiva i uzbudljiva,
Kada su devedesetih godina prošlog a Amirova je na neki svoj način posebna.
stoljeća počeli ratovi protiv Bosne, prvo Kao dječak se okušao u mnogim spor-
onaj s istoka, pa onda drugi sa zapada, tovima. Pored nezaobilaznog fudbala, Amir
malo je bilo onih koji su vjerovali da će se bavio i streljaštvom, a kasnije je poseb-
je njen narod bez vojske, bez oružja, bez no zavolio ragbi. Bio je radioamater, igrao
pomoći, ipak odbraniti. Bilo je mnogo folklor, svirao gitaru. Poslušao je majku
onih koji su sa strane navijali za nju, ali i nikada gitaru nije svirao javno, nego za
u prvim danima otpora pomoć ni od koga sebe i svoje prijatelje, a na očev nagovor,
nije dolazila. Bosna je tada, po ko zna upisao se u rudarsku školu. Godinu i po
koji put u svojoj historiji, bila prepušte- radio je u rudniku, kao kopač na širokom
na sama sebi. I nekako je preživljavala, čelu. Pred sami rat na san mu je došlo da
dan po dan, mjesec po mjesec. I uspjela, će rata biti i da će on, Amir Ismić, biti
preživjela i ojačala. I oni koji su se nje- teško ranjen, da će ostati invalid. Kada
noj pobjedi radovali, i oni koji su zbog je Bosna napadnuta, imao je devetnaest
njenog opstanka tugovali, vjerovatno ni godina i, iako je imao otvoren poziv da
danas ne mogu do kraja razumjeti kako živi i radi u Njemačkoj, ostao je braniti

46 10/10/2019 STAV