Page 63 - STAV broj 240

ŠTO MOŽE BIT
BOŠNJAK DRUGO
NEGO JE

Bošnjak (ma) koje vjere bio da bio
on je opet ostao pri svojoj narodnosti;
vazda i uvijek svaki bosanski muhame-
danac veliki je musliman – možebit veći
neg oni što žive u Arabiji – ali se nije
nikad svoje narodnosti odrekao, već ju
je vazda dobro čuvao kao svetu stvar.
Bošnjak ako je postao velikim vezirom
kao Mehmed paša Sokolović i mnogi
drugi, opet je bratimski ljubio naš narod
i nije nikad na svoju domovinu zabo-
ravio, nego joj je uvijek od koristi bio,
kao što je isti taj veliki vezir sagradio
iz svoga vlastitoga džepa u Višegra-
du na Drini glasovitu ćupriju, koja je
jedan historički spomenik, što vije-
kove i vijekove traje; i kako turske
historije dokazuju, da se je za vre-
mena njegova vezirovanja u njegovoj
velikoj kancelariji u Carigradu, naši-
jem (bosanskim) jezikom govorilo, u
nas Bošnjaka po svoj turskoj carevini
mnogo po najvažnijim državnim služ-
triju velikih konfesi- bama namjestio, što su mu Osmanlije
ja u Bosni pod zajednički naci- su odselili u Osmansko carstvo, a drugi jako zamjerali. Da se je salila narodnost
onalni program. Da to ne ostane tek mr- opet nisu željeli školovati svoju djecu u u vjeru, te da se ne pazi na narodnost,
tvo slovo na papiru, Ljubušak je vlastitim “kaurskim” školama. ne bi se Bošnjaci toliko puta sa svojim
primjerom pokazivao šta znači tolerancija U vrijeme opće konfuzije, promjene halifom (sultanom) tukli i borili za svo-
i kako treba živjeti u jednom multikul- političkih, pa i kulturno-civilizacijskih je pravo i običaje. To najbolje svjedoči
turnom društvu. Prema informacijama paradigmi, Ljubušak je shvatio da nema posljednja bitka Husein kapetana Gra-
koje u Glasniku Zemaljskog muzeja Bosne ništa od plakanja za Osmanlijama i da tre- daščevića, koji je s Bošnjacima velikog
i Hercegovine (oktobar – decembar 1890) ba iskoristiti novo vrijeme kako nas ne bi vezira Rešid pašu kraj Kosova potukao.
navode svećenik Kosta Kovačević i uči- pregazilo. Stoga je zagovarao uključenje Kada nas nije turska vlada kroz četiri
telj Petar Mirković, Mehmed-beg Kape- muslimana u svjetovne škole u Bosni i stotine godina učinila da budemo “Turk”
tanović Ljubušak poklonio je zemlju za učenje latiničnog pisma, uz jasnu svijest ili “Manov”, – otklen da bi nas današnja
izgradnju crkve u naselju Pritoka pored o pripadnosti islamskoj vjeri. Ljubušak vlada pomađarila! Mi ne vidimo da tko
Bihaća. “Usred te ravnice na bihaćko-pe- krajem 19. stoljeća nije smatrao da to is- o tome što misli, ili za to štogod radi. Mi
trovačkom drumu namjeravaju pravo- ključuje jedno drugo, što je bio veoma možemo biti s Mađarima dobri prijatelji,
slavni Srbi iz te okoline praviti crkvu moderan pogled na pitanja nacije, kul- kao i sa svakim drugim koji nam dobro
na zemljištu, koje im je poklonio njihov ture i konfesije. S obzirom na vrijeme u želi. Što može bit Bošnjak drugo nego
spahija Mehmed-beg Ljubušak Kapeta- kojem je Ljubušak zagovarao ove ideje, je? – Stara je riječ: “Što bešika zaljulja,
nović”, piše u Glasniku. Vladimir Ćorović može se reći da je takav pogled bio čak to motika zakopava”. (...) Nama je Boš-
ističe da se poklonjeno zemljište raspro- i revolucionaran. Naravno, Ljubušak je njacima, a osobito na našem materin-
stiralo na tri dunuma. ponovo na vlastitom primjeru pokazivao skom jeziku vrlo lasno učiti. Naš je jezik
šta to znači. U isto vrijeme dok je bio i i jezgrovit i veoma bogat i naši su stari
TREBA ISKORISTITI NOVO VRIJEME savjetnik u jednoj “kaurskoj” vladi, Lju- na našem jeziku, ne budavši im nikakve
Uz zagovaranje bošnjaštva, Ljubu- bušak je, kao vrstan kaligraf, ispisao veli- nužde, još u ono vrijeme po nešto pisali,
šak je posebnu pažnju posvetio musli- ku levhu u Begovoj džamiji. Potpisan je na primjer Ilhamija iz Travnika, Galibija iz
manskom elementu u Bosni, koji je do pseudonimom Muhibi. S druge strane, Zvornika, Kaimija, koji kraj Save u Gradiš-
danas ostao odan toj ideji. Mehmed-beg njegov sin Rizah-beg prvi je muslimanski kom leži. Ti su naši zemljaci mnogo ne-
rano je shvatio da je obrazovanje i mo- pjesnik koji je pisao latinicom. što u prozi i u stihovima na našem jeziku
dernizacija muslimanskog stanovništva Tako se Ljubušak nametnuo kao pi- pisali. Pogledajmo svršetak one ilahije,
jedini put spasa u nadolazećim burnim onir bošnjačkog narodnog prosvjetitelj- koju je nedavno napisao šeh Sjekirica
vremenima. Nakon dolaska austrougar- stva, a svojim je radom utro stazu kojom sa Oglavka na Kiseljaku, gdje veli: “Nut
ske uprave, odmah je počeo raditi na su kasnije smjelo koračali Bašagić i dru- pogledaj Sirrije sve derviše miluje, i dan
“uvjeravanju” Bošnjaka da prihvate novu gi. Prvi projekt koji je odlučio realizira- i noć kazuje La ilahe illallah!”
vlast i poredak kao historijsku realnost. ti bila je knjižica Risalei ahlak, u čijem
S druge strane, mnogi Bošnjaci tog vre- je podnaslovu pisalo “Pouka o lijepom i Odlomak iz knjige Šta misle muhame-
mena nisu htjeli prihvatiti činjenicu da ružnom ponašanju”. Objavljena je u Sa- danci u Bosni
žive “pod krstom”, kako su govorili. Neki rajevu 1883. godine.

STAV 10/10/2019 63