Page 50 - STAV broj 271
P. 50

DRUŠTVO



          Iščekujući Lejletul-kadr
          DVAPUT SAM BIO




          NA BRDU MILOSTI






























                                            Nenadano sam bacio pogled dolje prema Meki, gdje su se u
                                            potpunom neskladu vidjela gradska svjetla. Uznemirih se. Jedino
                                            me smirivao pogled na Božiju kuću, na Kabu. Uz grudi krenuše

                                            neke čudne emocije. Pokušavam se nadnijeti niz strminu litice
         Piše: Hasan EMINOVIĆ
                                            s druge strane brda Nur. Tek vidim gornji brid i ništa više. Ispod
                                            njega mrak, naslućujem bezdan. Da, dolje je okomiti bezdan.
                                            Nemir mi još više nadiže prsa. Noge zaklecaše, a cijelo sam

                                            djetinjstvo vježbao da mi baš na ovoj litici ne zadrhću

                 va sam puta bio na brdu svje-  milosti dominira nad Mekom kao mim-  Neka nesnalaženja završavaju tragično, a
                 tlosti. Obišao pećinu Hira. I   ber u džamijskom prostoru.)   niko ih ne zove mučenjem.
                 opet bih ako bi me dragi Allah   Naravno da je izmišljotina da su Ara-
         Dpočastio tom milošću. Djetinja    pi bili puke neznalice. Zar i predislamska   BRDO NAUKE
          mašta u meni izgradila je cjelovite sli-  poezija nije vrhunac drevne umjetnosti?   U samom podnožju brda Nur odvo-
          ke: Poslanik se penje uz okomito, sveto   Kao što je izmišljotina da smo i mi ov-  jio sam se od saputnika i krenuo uz strme
          brdo, da se preda mislima o smislu ži-  dašnji neuki. A kad je moral u pitanju,   stepenice netom izgrađene da prije svih
          vota, da se preda mislima traženja uzvi-  podjednako smo u dubinama nemorala,   dođem do vrha, da prije svih vidim pećinu
          šenog Allaha. Najviše su mi se u misao   javašluka i sebičnosti. I mi ovdašnji ubi-  milosti. Već nakon stotinjak metara oko-
          urezali Džibrilovo buđenje i one slike   jamo bebe. Uprkos bibliotekama i nasla-  mite uzbrdice pluća su tražila pauzu, kao
          Muhamedove, a. s., prepadnutosti pred   ganim knjigama, institutima i akadem-  što je traži i svaki student poslije nekojeg
          velikim riječima, riječima “ikre”. Kratka   skim zvanjima, pravimo nered zakonima,   semestra. Mora se stati, odmoriti se, jer
          riječ, oštra kao sablja. Njena morfologi-  procedurama, normama, formama, usta-  brdo nauke nije vodoravno, naprotiv oštro
          ja i utisak njenog izgovora insanu tjera   vima, pa kršenjima tih zakona njihovim   je horizontalno. I tako su me nestrpljenje
          strah u kosti. Uči!               tumačenjima, traženjima zaobilaznica, pa   i izazov vukli u novih stotinjak metara,
            Čak i u njenom našem bosanskom   primjenama na jedne, a ne na druge, pa   i još stotinjak, i još stotinjak..., sve dok
          ekvivalentu ta riječ zvuči gromoglasno!   ovi drugi postanu masovna pojava, toliko   nisam stigao pod sami vrh. Na svakih
          Šta? Kad? Gdje? Kako? Odmah. Bez   zakompliciramo suštine života da običan   desetak metara uskih stepenica koje iz-
          odlaganja. Ovdje gdje jesi. Na vrhu brda,   svijet u tom haosu uredbi i nesnalaženja   gradiše mekanski prosjaci ležao je jedan
          na ovom mekanskom mimberu. (Brdo   naprasno gubi sebe, svoj smiraj i rahatluk.   od njih. Uglavnom se radi o bogaljima,



         50  14/5/2020 STAV
   45   46   47   48   49   50   51   52   53   54   55