Page 51 - STAV broj 271

bez noge, ruke, pa čak i bez pola glave. pokvasi znoj. Trljam oči. Prikupljam snagu brdo svjetlosti, brdo znanja, brdo spozna-
Leže na putu i mole milostinju. Prodaju da smireno siđem među svoje prijatelje je. Teško se popeti, a bolno sići s njega. I
vodu! Blagosilju! koji su se još smjenjivali u redu za nafi- čuveni Zamahšerija to je zapisao. Teško se
A gore na vrhu mala zaravan, ništa la-namaz. Čvrsto zagrlim jednog od njih popeti na brdo znanja, a lahko se s njega
veća od naših kućnih dnevnih borava- kao najrođenijeg. Ne znam šta sam mu skotrljati. Zamahšerija nam nije ostavio
ka. Tu se smjenjuju turističke skupine, kao izgovor rekao za tako naglu prisnost. zapis koliko je to bolno. I zaista, koliko
da jedna po jedna može uskim prolazom Naslonio sam čvrsto leđa na stijenu i sa- se njih popelo na brežuljke i brdašca ne-
prići svetoj pećini. svim priseban prisjetio se poglavlja Seida kih znanja i začas se skotrljali.
Vješt hodanju po kamenju, jer me Qutba koje opisuje prvu objavu. Nakon Brzo smo sjeli u gradske taksije i kre-
moja majka Hercegovina uvježbala da što je dobio prve riječi, i Poslanik se za nuli. Zašutio sam sve do kabenskog hare-
s kamena na kamen preskačem zmije, trenutka poželio baciti niz iste te litice. ma da naslonim dušu na hadžijske dove i
cvrčke i mrave, da se ne bih ozlijedio, da Kako strašno zvuči taj Qutbov esej. Posla- utopim se u sveprisutnost ljudskih nada i
ne bih povrijedio koje ljudsko stvorenje, nik je spoznao, čuo istinu i zna da ga sve želja. Samo sam disao, disao, disao i plakao.
brzo sam prošao kroz uski prolaz i našao što je čuo obavezuje da to mora učiniti, jer Druge godine ponovo me Allah poča-
se pred pećinom Hira. svaka vijest normalna insana obavezuje stio da me hafiz Išerić vodi na brdo spo-
O, kako to samo slavodobitno zvuči. da nešto učini, da djeluje, da ne miruje, znaje, na brdo znanja. Ovaj sam put bio
HIRA! Izgovorite tu riječ i osjetit ćete po- da čini i popravlja. A kako kad je dolje u oprezniji, išao u skupini. Polahko. Bez
nos, slavu, pobjedu, mir, ispunjenje svih Meki nesklad, kad vladaju izvrnute vri- žurbe. I opet sam susreo one iste osjeća-
snova... Ušao sam u nju, poljubio njen svod, jednosti, posložene i zaključane u lobijske je. Sve isto. Klanjali smo sabah-namaz i
sluteći da je baš na tom mjestu Poslanik skupine, u plemenske obzire, u usklike krenuli nizbrdo. Čuvao sam noge i bacao
držao svoj blaženi pogled. Pristigli su i bogatih i u jauk nemoćnih? Odakle po- pogled u nebo, u tu jedinstvenu simfoniju
moji saputnici. Redom su se smjenjivali četi, s kim? Gdje će naći povjerenje jer svjetlosti raznih boja koju je pokazivala
u pećini i klanjali po dva rekata. Ja nisam. on jeste El-Emin i niko više. mekanska zora. Samo ovdje u Meki i samo
Razmišljao sam da je bolje da je se nagle- Brdo Nur i u metaforičnom poimanju s brda Nur može se u jednoj zori vidjeti
dam, da fotografiram što više detalja. Pa doživio sam kao brdo znanja. Na njega se da svjetlost ima toliko nijansi. To nam se
ona je moj san, ona je moja najdraža priča, stiže uz okomitu, skoro vertikalnu putanju. pokazuju sva ljudska znanja i umijeća, sva
ona je moja slava, iz nje počinje teći sreća ljudska pregnuća i inspiracije.
i razlijevati se širom meridijana. SEDAM BJELINA JUTARNJEG Nigdje oštrije linije svjetlosti u jednoj
Popeo sam se na liticu iznad pećine RUMENILA zori nisam vidio kao iznad Meke. Dok se
kako bih i odozgo svojim fotoaparatom Kad se insan popne na njega, sve vidi, pripremamo za doček još jedne noći Ka-
napravio još koji snimak. Nenadano sam sedam bjelina jutarnjeg rumenila, vidi dra, sva mi se ona svjetlost pojavi u oči-
bacio pogled dolje prema Meki, gdje su cijelu Meku, cijeli svijet, ljudske duše i ma. Golica dušu... Zaljubljen u svoj du-
se u potpunom neskladu vidjela gradska one smirene i one sklone zlu. Prekinuo hovni zavičaj, često prelistam snimljene
svjetla. Uznemirih se. Jedino me smirivao sam razmišljanje i pridružio se džematu fotografije. Tek ovdje u Bosni na njima
pogled na Božiju kuću, na Kabu. Uz gru- za sabah-namaz. Popili smo malo vode i sam vidio kako je “ummet”, hrleći na
di krenuše neke čudne emocije. Pokuša- krenuli nazad. Ponovo sam ostavio svoje brdo Nur, bezbrižno nanio tone smeća i
vam se nadnijeti niz strminu litice s druge saputnike i pošao niz strminu brda zna- pobacao ga kraj onih stepenica što nam
strane brda Nur. Tek vidim gornji brid i nja. U podnožju sam osjetio jako velike ih izgradiše ubogi siromasi, s jednom ru-
ništa više. Ispod njega mrak, naslućujem bolove u nogama, a mislio sam da ću bez kom, ili s pola glave. Kraj tih stepenica
bezdan. Da, dolje je okomiti bezdan. Ne- habere i lahko sići. “ummet” je, hrleći u visine brda, nabacao
mir mi još više nadiže prsa. Noge zakleca- Ondje gdje su nas čekala vozila, pot- ostatke svojih noćnih užina, praznih fla-
še, a cijelo sam djetinjstvo vježbao da mi puno sam izgubio korak. Vela havle! Noge ša od vode, Coca-Cole, jogurta, plastične
baš na ovoj litici ne zadrhću. Namjerno i mi dršću k’o prutići na jesenjem vjetru. kese... Saudijske vlasti ovom mjestu ne
uporno pogledam niz strminu litice, dolje Nema dileme, teže se spustiti, bolnije, poklanjaju ama baš nikakvu pažnju. Po-
u mrakom prekriveno ništavilo. Čelo mi već popeti se, jer to nije obično brdo, to je sjetu brdu Hira smatraju bid’atom. Nisu
oni vični tražiti ovakva i slična simbo-
lična značenja. Dovoljna su im njihova
bogatstva i šerijatskopolicijski red koji
je već decenijama ustanovljen i koji svim
silama nastoje očuvati. A ummet? Ummet
voli brdo Nur, ummet želi vidjeti pećinu
Hira, slijediti Poslanika u nauci. Ali moj
ummet redovno voli zadračiti, ostacima
svog usiljenog materijalističke halaplji-
vosti zatrpati put kojim je prošao, pa i
put kojim je prošao Najvoljeniji i ovog i
budućeg svijeta.
Zato ću i ove godine, tražeći blagoda-
ti noći Lejletul-kadr, najprije u ime mog
ummeta učiniti tevbu, tražiti oprosta
našoj nebrizi, našoj površnosti i odano-
sti individualnom cilju. Bože moj, uputi
nas potpunom razumu i uputi nas čistoj
savjesti jer Ti nas njom opominješ danom
ispitivanja njihovog. n

STAV 14/5/2020 51