Page 56 - STAV broj 271

DRUŠTVO

PULSIRANJE SRCA KLASIČNIH ISLAMSKIH VELIKANA

Maturidija: Atributi nisu On, a ni nešto drugo mimo Njega. Nisu Svjedočimo da je Kur’an govor Gospodara svjetova. Dostavio ga
nastali, radilo se o atributima Njegovog bića ili nekim drugim. Neki je vjerni melek Džibril i njemu podučio velikana svih poslanika Mu-
smatraju da su atributi stvaranja nastali i da je On Stvoritelj sa hammeda, s. a. v. s. Kur’an je Allahov govor kome nije ravan nika-
Svojim stvaranjem. Mi kažemo da je On Stvoritelj koji neprekidno kav govor stvorenja. Ne govorimo da je Kur’an stvoren i u tome se
stvara, kao što je neko pisar i kada ne piše. ne suprotstavljamo zajednici muslimana.
Maturidija: Svijet je nastao. Supstanti i akcidenti su ono čega Tahavija: Ne smatramo nevjernikom nikoga ko se okreće Kibli
nije bilo pa je nastalo. Zato je sav svijet stvorenje koje ima svoga zbog grijeha koje počini sve dok ga ne ohalali. Ne kažemo da gri-
Stvoritelja koji je Vječan, jer da nije tako, onda bi uzročnost išla jeh, uz vjerovanje, nije štetan onome ko ga počini. Molimo Allaha,
do u beskraj, a to je apsurdno. Stvoritelj iz ništa stvara, a ne iz tzv. dž. š., da oprosti onim vjernicima koji čine dobra djela i da ih uve-
“hejule”, kojoj dehrijuni pripisuju vječnost. de u džennet Svojom milošću, ali ne garantiramo i ne tvrdimo da
Maturidija: Neki kažu da su džennet i džehennem prolazni, kao i su džennetlije. Molimo Allahov, dž. š., oprost za grešne muslimane
kazna i nagrada u njima. Naš stav je da nisu prolazni na osnovu zbog kojih strahujemo, ali ih ne obeshrabrujemo.
Njegovih, dž. š., riječi: “Njih čeka nagrada neprekidna” (Kur’an, 95, Ebu Hanifa: Peta karakteristika je vjerovanje u Allahov istiva’ alel-arši,
6) i drugih ajeta i hadisa. Tvrdnja da vječnost dženneta i džehenne- bez Njegove potrebe za Aršom. On je stvoritelj svega, kao i Arša,
ma vode širku Allahu, dž. š., u njegovoj vječnosti je neosnovana, od čega je potpuno neovisan. Kada bi Mu Arš bio potreban radi
jer ih je On, dž. š., stvorio. sjedenja i boravka na njemu, moglo bi se upitati: “Gdje je Allah,
Maturidija: Nije dopušteno proklinjanje Jezida koji je grešnik i koji koji je Uzvišen i neovisan od svega?”
je počinio strašan zločin, ali za koga postoji mogućnost pokaja- Ebu Hanifa: Vjernici su jednaki u vjerovanju i ispovijedanju Božije
nja i oprosta. jednoće, a nadmašivanja su u poslovanju.
Maturidija: Svi ljudi griješe, osim poslanika i vjerovijesnika, a. s., Ebu Hanifa: Islam je predanost i privrženost u pokornostima Allahu,
koji su bili sačuvani od velikih grijeha. Nisu bili sačuvani od malih dž. š. Leksički postoji razlika između imana i islama, ali nemoguće
grijeha, a da jesu, njihovo zagovorništvo bilo bi nepoznato, jer ko je da bude iman bez islama niti može biti islam bez imana. Ovo
nije bio u iskušenju, ne može shvatiti onoga ko je iskušenjima pod- dvoje su vezani jedno za drugo kao leđa sa stomakom.
legao. Mu’tezilije smatraju da su poslanici i vjerovjesnici nepogre- Ebu Hanifa: Uzvišeni Allah zna nepostojeće u stanju nepostoje-
šivi, jer u protivnom, kakvog smisla bi bio njihov šefa’at. Resulima ćeg nepostojećim. On zna kakvoću nepostojećeg u stanju nepo-
je objavu donosio melek Džebrail, a. s, a nebijjima neki drugi me- stojećeg kakvo će biti u stanju postojećeg. Allah zna postojeće u
lek, ili su imali snoviđenja i nadahnuća. stanju postojećeg postojećim, a zna i kakvoću njegovu kad bude
Maturidija: Pogreške pojedinih poslanika su im se dešavale prije nepostojeće.
prijema objave, kao ženidba Davuda, a. s., sa ženom Orjanina, ili Ebu Hanifa: On zna stojeće u stanju stojećeg stojećim, a kad
izostavljanje onoga što je bolje i posezanje za onim manje vrijednim, sjedne, zna sjedača u stanju sjedenja, ali se ne mijenja znanje
kakav je bio slučaj Adema, a. s: “Tako Adem nije svoga Gospoda- Njegovo s mijenjanjem stanja stvorenja, niti Njegovo znanje na-
ra poslušao i s puta je skrenuo” (Kur’an, 20, 121). Ovaj ajet ima staje. Promjene i protivrječnosti, međutim, nastaju kod stvorenja.
značenje prijekora, a ne značenje činjenja teškog prekršaja, jer se Ebu Hanifa: Uzvišeni Allah je stvorio ljude bez nevjerovanja i vje-
u ajetu kaže: “On je zaboravio i nije odlučan bio” (Kur’an, 20, 115). rovanja, pa im se, potom, obratio Svojim naredbama i zabranama.
Tahavija: Miradž Poslanika, s. a. v. s., istina je. Vjerovjesnik, s. a. v. Onaj ko ne vjeruje Allaha ne vjeruje po svom vlastitom izboru, svo-
s., imao je ‘isra – putovanje. Uzdignut je osobno u budnom stanju jevoljnim nijekanjem i osporavanjem istine i Allahovim ostavljanjem
na nebu, a potom dokle je Allah htio, u visine. Počastio ga je čime istog bez Svoje pomoći. Ko vjeruje u Allaha vjeruje po svom vla-
je On htio i objavio mu ono što je objavio. Srce nije poreklo ono stitom izboru, svjedočeći svoje vjerovanje jezikom i iskrenim uvje-
što je vidio, pa neka je Allahova milost i spas na Poslanika, s. a. v. renjem i s Allahovim navođenjem i pomoću istog.
s., i na ovom i na budućem svijetu. Pruščak: Dužnost je vjerovati da je Bog bez početka, jer kad ne bi
Tahavija: Vjerujemo u Levhi Mahfuz (Ploču pomno čuvanu) i Kalem bio bez početka, bio bi postao, pa bi mu bio potreban onaj ko će ga
(pero) i u sve što je na Ploči zabilježeno. Kada bi se sva stvorenja stvoriti, a iz toga slijedi ili “devr” ili “teselsul”, a oboje je nemoguće.
ujedinila da nešto što je Allah na toj Ploči zapisao kao postojeće Pruščak: Dužnost je vjerovati da ništa nema Bogu slično jer je
učine nepostojećim, ne bi to mogli učiniti, a kada bi se sva stvore- sve osim Njega postalo, a sličnost onome što je postalo zahtijeva
nja ujedinila da nešto što Allah nije na toj ploči upisao postojećim nijekanje božanstva, a to je nemoguće. Kur’an također kaže: “Ni-
učine postojećim, ne bi to mogli učiniti. Tinta se osušila i ono što je šta nema Njemu slično.”
zapisano ostaje do Sudnjeg dana. Sve što nekoga zadesi nije ga Pruščak: Bog je od beskrajne prošlosti znao broj onih koji će
moglo promašiti, a sve što ga je promašilo nije ga moglo zadesiti. unići u džennet i onih koji je unići u vatru. Taj broj se ne može po-
Tahavija: Vjernik mora znati da je Allahovo znanje prethodilo sva- većati niti smanjiti.
kom Njegovom stvorenju. On je sve to odredio mudro i neopozi- Pruščak: Nafaka je ono što Bog dadne nekom živom biću i on
vo. U tom određenju nema suprotnosti, opovrgavanja, osporava- to pojede. Ta nafaka nekad može biti dozvoljena (halal), a ne-
nja, dodavanja, ni mijenjanja. Nema smanjivanja, a ni povećavanja kad nedozvoljena (haram). Svako potroši samo svoju nafaku,
broja Njegovih stvorenja, ni na nebesima ni na zemlji. Ovo je srž a ne može se zamisliti da neko pojede tuđu ili da drugi pojede
vjerovanja, temelj spoznaje i priznavanja Allahovog, dž. š., tevhi- njegovu nafaku.
da i Njegovog gospodarstva, kako Uzvišeni kaže u Svojoj Knjizi: Pruščak: Božija djela ne mogu biti prouzročena nekim naročitim
“Sve je stvorio i kako treba odredio” (Kur’an, 25, 2). Također je ciljevima od kojih On ima korist, jer kada bi On nešto činio radi
rekao: “A Allahova zapovijed je odredba konačna” (Kur’an, 33, 38). ovakvog cilja, onda bi On bio nesavršen i usavršavao bi se pomoću
Tahavija: One koji se okreću Kibli imenujemo muslimanima i vjer- drugoga, a to je nemoguće. Što se tiče toga da se iz nekih ajeta
nicima, sve dok priznaju vjeru koju je dostavio Poslanik, s. a. v. s., i razumijeva da su Božija djela prouzročena naročitim ciljevima, to
potvrđuju istinitim sve ono što je on rekao i o čemu ih je obavijestio. te ajete treba shvatiti tako da to nisu ciljevi od kojih On ima korist,
Tahavija: Ne vodimo besmislene rasprave o Allahu, dž. š., i ne nego da su to posljedice i plodovi tih djela, a ne svrha i uzroci radi
posustajemo u Allahovoj, dž. š., vjeri. Ne polemišemo o Kur’anu. kojih su ta djela učinjena.

56 14/5/2020 STAV