Page 63 - STAV broj 271
P. 63

i mukabela sa svih strana, pa ko voli,   treba se i vraćati suštini iftara koji se mo-  Čujemo se telefonom, ali nije to isto.
          nek’ izvoli.                      raju dovesti u red i mjeru, u svakom po-  Razgovaramo. Pita hoće li se uskoro
                                            gledu. Vjera je mjera, a na pitanju iftara   moći u džamiju. Velim da je najavljeno
          IFTAR                             mnoge su mjere definitivno poljuljane.  da će se mjere uskoro ublažavati pa če-
            Svakog ramazana mi se ponavlja ista   Raduje me što, govoreći na bazi lič-  kamo zvaničnu obavijest. Zamolio me
          slika. Hodam kroz prodavnicu i oči mi lete   nog primjera, svoj iftar dovodim u mje-  da mu javim i ja obećah da hoću. Pose-
          na sve strane. Natrpam korpu sokovima,   ru. Iftarim s porodicom, na početku jela   lamismo se.
          slatkišima, grickalicama... Aman, kao da   jedno od dvoje djece prouče iftarsku   Ulazim u kuću i eto muštuluka. Zva-
          ću ja za iftar vola pojesti. I dođe iftar, u že-  dovu, pratimo i komentiramo iftarski   nična instrukcija kaže da se od sutra u dža-
          ludac stane onoliko koliko može stati, pa   program i na kraju džematile klanjamo   mijama klanjaju podne, ikindija i džuma,
          i manje, a oči sad neće nikako na ono što   akšam. Da, odemo i do pekare po iftar-  naravno, uz određene preporuke i mjere
          su danas pokupovale. Gladne oči, pa eto.  ske somune. Iskreno, ni oni nam nekada   opreza. Odmah zovem Ismeta.
            Moram priznati da je, za promjenu,   nisu potrebni – ko to jede pitu i somun   “Eto, moj Ismete, bujrum sutra na
          lijep osjećaj vratiti iftar u kuću. Bili smo   uporedo? – ali eto, da se običaj ne gubi.   podne!”, velim mu.
          počeli opasno pregoniti. Treba biti samo   Pred pekarom podugačak je red. Poštuje   Ne znam je li zaplakao ili od radosti
          iskren i priznati da i sami bacimo mno-  se fizička distanca, i neka je. Znam, kažu   progutao ono što mnogima od nas već
          go hrane poslije iftara, posebno ako se   mi, a i sam to često osjetim; preko gla-  dva mjeseca stoji u grlu. Znam da je šu-
          radilo o većim iftarima. Od više vlasni-  ve nam je i te fizičke distance. Ne znam   tio dobrih pola minute, pa i više, i onda
          ka restorana čuo sam da nikada ne bace   razmišljamo li o tome. Ja jesam. Proći   drhtavim glasom rekao:
          više hrane kao uz ramazan. Dobro, niko   će i te restrikcije i fizičke distance. Ne   “Ništa mi ljepše nisi mogao javiti.”
          ne želi da se osramoti i svako nastoji da   znam kad, ali će proći. Mnogo važnije   Na podne-namazu nas je bilo osam,
          nikome ništa ne usfali, ali...    pitanje o kojem vrlo rijetko razmišljamo,   a na ikindiji pet. Ispoštovali smo sve
            Iftar nije nikakvo gurmansko takmiče-  čak ni ovih dana, a trebali bismo iteka-  predviđene preporuke i klanjali tiho i
          nje, a navodili smo vodu baš na taj mlin.   ko, jeste šta ćemo s ostalim distancama   emotivno. Htio sam kazati koju reče-
          Zar na hastalu baš mora biti dvadeset je-  koje su se uvukle među nas. Distancira-  nicu poslije namaza. Zapravo, i kazao
          meka? Jesmo li ikada čitali i analizirali Po-  li smo se na sve načine: bratski, vjerski,   sam, ali je ozarenost na njihovim lici-
          slanikove iftare? Sve i da smo htjeli, mi ni-  politički, ideološki, komšijski, ljudski...   ma bila ljepša i jača od svega što sam
          smo mogli žuriti s iftarom (a u tome je, po   Kanimo li šta s tim? Nije li smisao posta   mogao reći.
          hadisima, dobro za nas), jer, dok se samo   baš u tome da eliminira sve te natruhe   Hvala Milostivome, dvije hefte kuć-
          proba sve što je ponuđeno, eto i teravije. O   i negativnosti?       nog itikafa je iza nas. Pred nama je hefta
          restoranskim iftarima na kojima se supa i                            radosti, a onda slijedi pravi itikaf. Ako
          salata znaju čekati unedogled – glavno jelo   UBLAŽAVANJE MJERA      se usput uspijemo presabrati i vratiti u
          da i ne spominjem – suvišno je i govoriti.  Sjedim u čitaonici i kroz prozor   mjeru, ovaj ramazan itekako bi mogao
            Da se razumijemo, treba čuvati prak-  opazih svog džematliju Ismeta. Opazio   ostati upamćen.
          su iftara, pa i onih zajedničkih i većih, ali   je i on mene. Nismo se vidjeli odavno.   Mjere nam fali, a vjera je mjera.   n









































                                                                                                    STAV 14/5/2020 63
   58   59   60   61   62   63   64   65   66   67   68