Page 65 - STAV broj 271

bosanske slobode dovoljna su prepo-
ruka da ga se sjetimo i otrgnemo od
zaborava.
Velid Avdić (sin Naila i Emi-
ne) rodio se 2. januara 1966.
godine u mjestu Skucani Va-
kuf, općina Sanski Most. Više
je puta pohvaljivan od Izeta
Nanića, komandanta 505. bri-
gade Armije Republike Bosne
i Hercegovine. Dva puta lak-
še je ranjen, u februaru 1994.
i 22. jula 1994. godine u rejonu
Kestenovačke Glave, općina
Velika Kladuša. Nestao je na
izvršavanju borbenog zadatka
20. aprila 1995. godine u re-
jonu Velića Glavice, prilikom
pokušaja vraćanja ove vojne
kote. Kasnije, 11. augusta iste
godine njegovo tijelo pronađe-
no je na mjestu gdje je i nestao.
Posthumno je proizveden u čin
natporučnika Armije RBiH 12.
januara 1996. godine. Bio je koman-
dir odjeljenja, a kasnije i voda u Četi
za specijalne namjene “Hamza” 505. Velid Avdić Žuta, stoji prvi zdesna
viteške brigade ARBiH. Odlikovan je
najvećim ratnim priznanjem, značkom stigli u Bihać, pripojeni su odredu za Još se sjećam nekoliko komandira tog
“Zlatni ljiljan” 30. maja 1995. godine. specijalna dejstva na čijem čelu je bio našeg voda, od Emira Bešića, potom
Senad Šarganović Šargan. “U Bihaću Muje Nanića, koji nas je vodio sve do
POVRATAK U DOMOVINU smo boravili oko pet mjeseci, sudjeluju- pogibije u Brezi 1994, potom Omera
Početak rata u Bosni i Hercegovini ći u borbama i držanju linije na Grabe- Ičanovića, koji je poginuo u Bihaću u
Velida Avdića zatekao je na privreme- žu. Potom smo odlučili preći u Bužim. novembru 1994. godine. Kako sam ja
nom radu u Zagrebu. Nakon što je u Ponovo smo dobili prekomandu, jedan već od 27. decembra 1994. zbog teškog
okolini Siska formirana prva bošnjač- dio u 105. bužimsku, a drugi dio u 511. ranjavanja bio na bolovanju, ne znam
ka formacija, uključio se u njen sastav. krupsku brigadu”, ističe M. I. ko je sve kasnije bio na čelu voda. Ko-
Ubrzo se s grupom saboraca prebacio na Grupi u kojoj se nalazio Velid Av- mandiri su se brzo mijenjali, jer je bilo
ratište u okolinu Bosanskog Broda. O dić Žuta u međuvremenu se pridružio dosta ranjenih i poginulih boraca, ali i
prvom susretu s Velidom govori njegov i Emir Bešić iz Bosanske Otoke, koji je starješina. Ali znam sigurno da je Ve-
saborac M. I.: “Na samom početku rata bio zarobljen i odveden u logor prili- lid tu dužnost preuzeo u zadnji čas, tek
Žuta se s ratišta u Hrvatskoj prebacio kom prijelaza na Bihaćki okrug. Po ka- nekoliko dana prije pogibije na Velića
na ratište u Bosanski Brod. S njim su zivanju M. I., Emir ih je pozvao svojoj Glavici.”
još bili i Nijaz Cinac, Emir Bešić, Ramo kući, u kojoj su desetak dana boravili. Još od Bosanskog Broda pa sve do
Keškić i još nekolicina onih koji su ka- Kako im iz 111. brigade nisu više da- ranjavanja M. I., Velid i M. bili su za-
snije s nama prešli na Bihaćki okrug. vali hranu, njih deseterica koji su bili jedno u istoj jedinici. “Prošli smo zajed-
Na početku sam ja bio u Sloveniji. U prekomandovani u 105. brigadu odlu- no sva ratišta. Naš vod prvi se popeo na
maju 1992. godine došao sam u Zagreb, čili su preko brda doći u Bužim. “I kod Grabež, još sredinom novembra 1992.
u Štab teritorijalne odbrane. Došao dolaska u Bužim bilo je nekih kompli- godine. Vodič nam je bio neki Dizdarić.
je Irfan Talić zvani Arkan iz Sanskog kacija. Kad smo stigli na Dobro Selo, Tu je s nama bio i Šargan, kao i major
Mosta, koji je tražio dobrovoljce da s tu nas je vojna policija jedno vrijeme Jusuf Čaušević, koji je tada i ranjen.
njim idu u Bosanski Brod. Tad smo s držala u nekoj štali, sumnjajući u to ko Poslije toga smo dugo bili na Grabežu
njim otišli Smail Zahić Zonzo, ja i još smo i kojim povodom smo tu. Puno su i puno naših je izginulo. Kad smo došli
mnogo drugih momaka, gdje smo bo- nam valjali Nijaz Cinac i Nijaz Porić u Bužim, nekad poslije ‘Munje ‘93’, do
ravili oko mjesec. To je bilo u junu, a Manjača, koji su nas znali još s posav- kraja rata smo sudjelovali u svim ak-
Žuta i ostali su tu bili i odranije. Kad skog ratišta. Tražio sam da razgovaram cijama. Ja sam prvi put ranjen drugog
smo vidjeli da će Bosanski Bord pasti, s komandantom Nanićem. Otišli smo u dana ‘Februarske ofanzive’, a Velid je
vratili smo se u Hrvatsku. Iz Zagreba Čavu na razgovor s Nanićem, koji nas je sve do pogibije bio u stroju. Kad je Ve-
smo se kasnije, u velikoj grupi s oko lijepo prihvatio i s nama porazgovarao. lid prvi put ranjen na Grabežu, trebao
650 boraca, prebacili na područje Bi- Tražili smo da pozove i one iz 111., što je ići u bolnicu u Bihać. Međutim, on je
haćkog okruga.” je on i uvažio. Od nas je napravio treći to odbio. Ostao je s nama i za dan-dva
Velid je bio u manjoj grupi koju su vod ‘Hamze’, iz kojeg će do kraja rata se vratio u stroj. Volio je puno pričati.
uglavnom činili njegovi raniji saborci. izginuti dosta boraca, pa i sam Velid Mi smo prije svega došli da se borimo
Kad su M. I., Velid i još pedesetak nji- Avdić Žuta. U startu nam je koman- za narod i domovinu i niko od nas nije
hovih saboraca 27. augusta 1992. godine dir bio Huse Dizdarević zvani Nane. došao da ratuje za priznanja, pa tako ni

STAV 14/5/2020 65