Page 67 - STAV broj 271

Rahmetli Velida pamtim kao dobrog borca i super
čovjeka. Taj nije znao posustati. Zajedno smo sudjelovali
u akcijama na Džaferovića Brdu, potom na Prokresu,
Kumarici, Brezovom Polju i još nekim. U svakoj od tih
akcija, kao komandir odjeljenja, Velid je bio pravi vođa,
uvijek s nama rame uz rame. Onda sam ja ranjen, a on je

s ostalima ostao dalje da se bori. Unatoč nevjerovatnim
borbama i tolikoj artiljeriji koja je udarala na nas, Velid
je sve vrijeme bio u stroju. Ali nažalost, ni on nije izdržao
žestoke borbe na Velića Glavici, kazao je Rahman Bajrić

govorio je malo kroz nos. Taj njegov glas u Bosnu da se bori za svoju domovinu. O tom dijelu kazuje: “I danas ljudi iz
posebno je bio prepoznatljiv kad je bio “Prije dolaska na područje Bihaćkog Skucanog Vakufa imaju poseban pijetet
ljut i kad je nastupao pod dozom adre- okruga on se izvjesno vrijeme borio prema Bužimljanima. Znaju oni da je u
nalina. I kreće ponovo otud pucnjava, i na posavskom ratištu. Po dolasku u operaciji ‘Sana ‘95’ najviše Bužimljana
a od nas skroz tanje jer smo skontali šta Bužim, kako je rat odmicao, kalio se u izginulo prilikom oslobađanja Skucanog
se dešava. I ja ih onda krenem doziva- sve boljeg borca, koji je postepeno za- Vakufa, i to stalno ističu. Obično kažu:
ti: ‘Žuta, Žuta, Mujo, Buha...’, a onda i dobijao povjerenje komandanta Nani- ‘Naši su mještani Velid i Vehid Avdić te
ostali iz našeg voda. Srećom, ubrzo i oni ća. U nekoliko navrata sam bio prisutan Ramo Kreštić poginuli kao pripadni-
stadoše pucati i prestade borba. I tako, prilikom njihovih susreta. Znam da ga ci 505., a dosta Bužimljana je poginulo
da ne bi Žutinog specifičnog glasa, Bog je komandant puno poštovao, a Velid oslobađajući naš kraj.’ Zbog svega toga,
zna najbolje, ali mi bismo se tu dobrano mu bio krajnje odan. Gledano u cjelini, često vole reći da su mještani Skucanog
iskrvili i veliko je pitanje kako bi sve to među svim borcima iz te njegove grupe Vakufa i Bužima braća i po vjeri i po krvi.
završilo. Kod nas nije niko stradao, ali koji su s njim došli iz Hrvatske Žuta je Inače su ljudi iz Skucanog Vakufa plaho
u okršaju druga dva voda bilo je čak i bio jedan od onih u koje je komandant ‘kršni’ insani. Za Velida se može kazati
ranjenih”, prisjetio se Šabić. Nanić imao ponajviše povjerenja. Malo da je dolazio iz fine tradicionalne musli-
je bitaka bilo, gotovo ni jedna važnija manske porodice. Još dva ili tri brata mu
OGROMNO POVJERENJE IZETA da Žuta i njegovi momci u njoj nisu danas žive u Sanskom Mostu. Kad mu
NANIĆA sudjelovali. Žuta pogotovo jer je imao je prije tri godine umrla majka Emina,
Po riječima Huseina Kovačevića, sreće da prije pogibije nijednom nije tadašnji načelnik Općine Bužim, nekoli-
moraliste u 505. brigadi, Velid Avdić bio teže ranjen.” cina starješina i saboraca iz 505. brigade
Žuta bio je izuzetno ozbiljan, hrabar i Kao imam u Sanskom Mostu Kovače- dolazili su na dženazu. I to je bio lijep
požrtvovan vojnik. Kako kaže, Žuta je vić je često u kontaktu s mještanima Sku- gest prema rahmetli Žuti, vrijednom,
bio vrlo osviješteni patriota koji je došao canog Vakufa, Velidovog rodnog mjesta. odgovornom i čestitom momku.” n

Adresa: tel: +387 33 777 030
Butmirska cesta bb, fax: +387 33 777 031
71210 Ilidža mail: info@velbos.ba
VAŠ PARTNER U GRADNJI www.velbos.ba
VAŠ PARTNER U GRADNJI

STAV 14/5/2020 67