Page 71 - STAV broj 271

se zaustaviš, podigneš dlanove i proučiš
Fatihu, ili da se prekrstiš ili, ako nisi neki
vjernik, natjerat će te da sjašeš i da taj dio
puta, iz poštovanja, pređeš na vlastitim
nogama, noseći se s mišlju o prolaznosti
svega ovosvjetskog i nestalnosti ljudskog
daha. A pored ta dva mezara ograđena u
jednu ogradu i opkoljena rastopljenim
voskom čučnut ćeš i, kako je to ovdje
običaj i red, zapalit ćeš svijeće za duše
bajraktara Kandelije hadži Ahmed-age
i Gejlane Rizvana, za koje Mula Mustafa
Bašeskija kaže da su u čuvenoj bici pod
Banjom Lukom prvi probili austrijske
redove. Kažu historičari da se i mezarje
na Kovačima ubraja u red najstarijih sa-
rajevskih groblja i da se nastavlja na one
srednjovjekovne pečatirane stećke. Tako
govore i te stele, uspravljeni mramorovi,
s izbočenim jabukama na svojim tijelima,
sa znakom mača ili rozete, što te čekaju
na samom kraju kaldrme koja te spušta u
samo srce grada. I prije nego što stupiš pod
nad kojim razbacani po okolnim brdi- S koje god strane da uđeš jablanove i okvasiš čelo vodom na sebilju,
ma bdiju bijeli nišani njegovih mezarja, treba da znaš da se i ova mahala, Kovači,
niti kako je ta slika djelovala na njenog u Sarajevo, dočekat će nekada zvala Mekabir, a to znači Mahala
miljenika koji će kasnije potući Osman- te mezarovi – prvo da Groblje. Tako kažu oni što su prekopavali
lije i kod Petrovaradina i kod Beograda i ovaj grad tragajući za znakovljem njego-
biti ovjenčan neprolaznim lovorom nje- pozdraviš mrtve. Dođeš ve prošlosti i za tajanstvenim simbolima
ne slave. A možda je jedini i pravi razlog iz kojih nastojahu iščitati duh njegovih
njegovog povlačenja iz Sarajeva baš taj li s istoka, Carigradskom žitelja, neka ti je sretno i dobro nam došao.
bijeg pred neosvojivim tvrđavama bijelih džadom, odmah nakon Uđeš li u Sarajevo sa sjeveroistočne
sarajevskih mezarja, koji su mu do kraja strane, starim drumom preko Barica, opet
života utisnuli stravičnu sliku njegove Kozije ćuprije, prije te čekaju mezarovi. Bijeli se Sedrenik sav
vlastite prolaznosti, sliku koja ga je za- nego se pred tvojim u mezarju. Na Grlića brdu svijetle nišani
sigurno, kasnije, u mirišljavim svilenim kao zvijezde u noći zasijane u nekoj tajan-
posteljinama Belvederea pratila iz noći u očima ukažu prvi vrhovi stvenoj galaksiji zagubljenoj u čudnova-
noć i nije mu dala mira ni u beskrajnim tom preslikanom svemiru. Razvučeni su
šetnjama raskošnim Bečom, kada je sva- sarajevskih krovova, kao polegla bijela marama s kojom se igra
ki put kada podigne glavu vidio mrklinu bljesnut će pred tobom blagi povjetarac. A do njih, tu na Ravnim
zgarišta nad kojom, kao vječnost, titraju Bakijama, kao da je sred mezarja zaživje-
bijeli kažiprsti opomene: nema na ovom Musafirsko mezarje na la crna rupa koja svojom nenadmašnom
svijetu pobjednika, a njegova najveća laž silinom zavrće cijelu stvarnost, i ovog i
lovori su i slava. Alifakovcu onog svijeta, ukrug i opet ukrug.
Sarajlije su svoje mrtve uklesali u samo
SA SVIH STRANA čelo svog grada. I opkolili su se mezarji-
Zbilja, s koje god strane da uđeš u Sa- Predaja kaže da je u groblju na Alifakov- ma. Eno, uđeš li u Sarajevo sa suprotne
rajevo, dočekat će te mezarovi – prvo da cu sahranjen i nekakav “žuti hafiz”, pa strane, otuda s jugoistoka, prvo ćeš mora-
pozdraviš mrtve. Dođeš li s istoka, Cari- ako prođeš pored njegovog mezara a ne ti proći kroz bijeli svijet nišana na Ham-
gradskom džadom, odmah nakon Kozije proučiš dovu za njegovu dušu, zaboljet binoj carini – sva se Širokača raširila u
ćuprije, prije nego se pred tvojim očima će te noge. Jedini lijek toj boljci jeste da bijelom. Uđeš li s juga, opet ćeš morati
ukažu prvi vrhovi sarajevskih krovova, se vratiš nazad, odšapućeš dovu i uzmeš projahati kroz bjelinu nišana. Odozdo od
bljesnut će pred tobom Musafirsko me- šaku zemlje s hafizovog mezara. Tu ze- mezarja Velika drveta pa sve do Čekrekči-
zarje na Alifakovcu. Ovdje su nekad sahra- mlju trebaš ponijeti kući i moliti se nad nice kao da se, sa svakim korakom konja
njivani oni koji su se naselili u Sarajevo njom cijeli dan i cijelu noć, a sutradan je pod tobom, stećci uspravljaju u bezglave
i oplemenili ga svojim umijećem i talen- vrati nazad, jer, ako je ne vratiš, noge te nišane i sa svog kuka pružaju ti jabuku
tom. Kasnije su pored njih sahranjivali i nikada neće proći i nećeš imati mira na u ime čednosti, za dobrodošlicu, za sre-
same sarajevske uglednike. Zato zastani i ovom svijetu sve dok je uz tebe. tan put. Ne boj se, ovdje minula vreme-
prouči Fatihu. Jer, ako to ne uradiš, nećeš Dođeš li u Sarajevo starom istočnom na, ravnopravno i ukorak, kroče s onim
još dugo na svojim nogama obilaziti čuda cestom koju su utrli još Rimljani, nakon što trenutno jesi i što sutra kaniš biti. I
ovog svijeta. Toliko je Sarajlijama bilo važ- stećaka u Faletićima i pošto projašeš kroz zapamti, u Sarajevu je smrt bijela, bijela
no da su im mezarovi pored druma kojim Višegradsku kapiju pa se spustiš ka Ba- kao papir po kojem je Mula Mustafa Ba-
stalno hode i da svakodnevno dovama ko- ščaršiji, put će te provesti kroz mezarje šeskija tvrdoglavo vukao svoj kalem, sva-
municiraju s onima kojih više nema, da su na Kovačima. I s jedne i s druge strane kodnevno zbrajajući mrtve i sahranjujući
iskovali i jednu legendu punu prijetnje. puta gledat će te bijeli nišani i zvati da ih u svom ljetopisu. n

STAV 14/5/2020 71