Page 69 - STAV broj 271
P. 69
Postoji li još igdje grad u kojem vječne kuće plove Piše: Izet PERVIZ
visoko ponad glava njegovih žitelja? Na koju god Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ
stranu da se okreneš, pozdravljaju te bijeli uspravljeni
kamenovi, kao da ti žele poručiti da nikada ne zaboraviš
na vlastitu prolaznost i da na cijelom dunjaluku nema
nijednog istinskog razloga da se uzoholiš
Sarajevu je smrt bijela. Njišu se
mezarja sarajevskim brdima kao
veo na vjenčanici. Neprekidna,
traj
U e nevjestinska noć. Život ta-
janstveno pulsira u stalnom odlaženju i
dolaženju, hukti, svečujan, poput sufijske
halke. Žiteljima ovog grada smrt kao da
nikada nije bila stvarna. Kao da se oduvi-
jek javljala u prozračnom velu, u džemri,
kad zatitra zapaljeni zrak i kad nevidljivi
plamen ogoli granicu između svjetova.
Cijela stvarnost skruni se tad među žrv-
njevima od nevida. Kao da između stoji
vodenica, mlin, tkalje, ili sema, ples Boži-
jih zaljubljenika. Sarajevske duše na onaj
svijet kao da odvode derviši u dugim bi-
jelim haljama čiji opšivci, zviždučući po
rubovima vaseljene, melju vazduh u prah.
Titra jara. U njenom mreškanju bijeli
nišani rastaču se u nevinoj izmaglici. Da
li se zato čini da je ovaj grad, i ljeti i zimi,
pod stalnom maglenom koprenom? Jesu
li to duše onih koji hodiše ovim sokaci-
ma prije nas? Ta ko bi to mogao znati.
Ali, jedno je sasvim jasno: ne postoji ta-
kav grad u kojem su oni koji ga trenutno
grade svojim duhom i svojom prilikom u
tako živom, stalnom i neprekidnom do-
sluhu s onima koji čine njegovu prošlost.
Zbog bijelih nišana grupisanih u mezarja
po okolnim brdima, nigdje boje nisu tako
razblažene i krhke kao ovdje. Valja nama
iznova i opet učiti disati nad njihovom
nepostojanošću.
BJELINA NA ZGARIŠTU
Sve to mora imati veze s učenjem
smjernog Dželaludina Mevlane, čiji po-
bornici odsanjaše ovaj grad još onda kada
je bio tek grupa sela razbacanih po okol-
nim brdima – iz njih nikla je bjelina me-
zarja, a srce im kucalo u mlinicama nad
Miljackom, kloparajući glasom mlinskih
koleta, dozivajući tako rasturena stolje-
ća i glasajući se prskanjem slapova koji
su pokretali nemilosrdne žrvnje ispod
kojih je sipio bijeli prah života – Brodac
kao brod na riječnom gazištu, Bistrik kao
bistrina najprozračnije riječi, Koševo kao
harman na kojem njište vjetrovi sa sjeve-
ra, Sedrenik, gdje sedrene niti zriju u po-
točnim bujicama, i sred njih Utorkovište
– da razmijenimo riječ i jesenji prinos i
ono što smo izmaštali za dugih vrhbo-
sanskih zima.
STAV 14/5/2020 69
