Page 67 - STAV broj 406

o onima koji pozivaju sebi, a ne Bogu, i po tome ćemo prepo-
znati ove prevarante. Ljudi srca, muršidi-kamili, zovu Bogu
Uzvišenom, a ne sebi. A ovi lažnjaci ovako rade, a ne vide da
su u jami (neznanja, gafleta) i u jami dunjaluka, zanemaru-
jući odgovornost pred Stvoriteljem za ono što su krili u sebi,
ali to Bogu Uzvišenom nije sakriveno.
U jami i u bunaru si, o, nečasni!
Povuci ruku od brkova drugih!
Povuci ruku od toga da ljude povlačiš za perčin i bradu,
zoveš na svoju kapiju – sebi, da bi ovladao njihovim srcima,
o, nečasni! Pa ako kazuješ vaz, prvo ga sebi kaži! Esteizubi-
llah: Zar da od drugih tražite da dobra djela čine a da pri tome
sebe zaboravljate? (el-Bekara, 44)
U jednoj predaji se navodi da je Allah Uzvišeni rekao Da-
vudu, a. s.: “O, Davude, prvo sebi vaz kaži. Pa ako sebe zaista
prvo posavjetuješ, onda vazi ljudima! U protivnom, ako to
tako ne radiš – festahji min Rabbike – Stidi se svog Gospodara!”
Kad stigneš do lijepog i ugodnog bostana,
nakon toga, hvataj skute ljudi i privlači ih!
Kad sebe odgojiš i duhovno se uzdigneš (to je taj bostan
do kojeg si stigao) i izađeš iz ovog blata dunjaluka, nakon
toga, hvataj skute ljudi – privlači ih i zovi na svoju kapiju;
sad možeš nastupiti i drugima se obraćati, a drugi će imati
koristi od toga što čuju od tebe, jer ti tada ne zoveš sebi već
Bogu Uzvišenom. Kad nas ti ljudi zovu sebi, šta hoće da nam
približe? Sjećate li se one priče kad jedan čovjek u Bagdadu
sanja da je riznica blaga zakopana u Kairu. On kreće na put, Hafiz Mehmed Karahodžić
dolazi na tu adresu, a čovjek na toj adresi kaže mu da i on
isto godinama sanja isti san da je u Bagdadu u toj i toj ma- Sedmični list “Stav” u dogovoru s aktuelnim
hali (govori mu adresu njegove kuće) zakopana riznica, pa
kaže da još nikada nije poduzeo to putovanje. Kad je ovaj mesnevihanom hadži hafizom Mehmedom
to čuo, vraća se i u svojoj kući otkriva tu riznicu. Eto šta će
nam ti ljudi uraditi ako na pravilan način uspostavimo vezu Karahodžićem prenosi u nastavcima
s njima. Otkrit će to što treba da nađeš, blago u tebi. U tebi dersove iz “Mesnevije” održane u
je to blago, ali je skopčano s putem, morat ćeš biti spreman
na žrtvu – kreni na put! Eto, to je tarikat, ta duhovna staza. Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.
Već nam ovdje opisuje ove dvije kategorije ljudi: ovi ve-
likani, vidimo kako oni odgajaju i spašavaju svijet i ova dru- država pobrine za njega. Pita ga ovaj Austrijanac: Zašto? A
ga kategorija koja poziva svijet na svoju kapiju da bi preva- on mu kaže: Sve je prodao, samo još kuća ostala i taj komadić
rili druge ljude. zemlje. Službenik mu kaže: Ja ću uraditi što je do mene. Zatvo-
Da navedemo jedan primjer koji nam može poslužiti kao ri Hamdiju sedam dana, a nakon toga pozove njegovog da-
orijentir: idžu na razgovor, a svojim službenicima je rekao da dovedu
Ima jedna pripovijetka od Edhema Mulabdića, zove se i Hamdiju iz zatvora, neka bude u predsoblju da bi čuo moj
Rasipnik. On tu opisuje životni put jednog Hamdije, koji je razgovor s njegovim daidžom. I taj razgovor se ovako od-
svog babu Osman-efendiju izgubio kad mu je bilo sedam go- vija: Ti želiš da ga ja proglasim rasipnikom? Ja to neću nikada
dina. Babo mu je bio ugledan građanin, cijenjen. To dijete uraditi. Za ovo što se njemu desilo, vi ste krivi, kaže Austrijanac
ostaje jedina utjeha majke i ona ga obasipa svim ugodnosti- daidži. Kako to?!, čudi se daidža, ako mu iko želi dobro, to smo
ma. A babo je bio izuzetno bogat čovjek i ostavio im je veliko mi?! On mu kaže: Ne želim da te napadam, govorimo kao prija-
nasljedstvo. Hamdija, s vremena na vrijeme, sa svojim da- telji. Ono vaše besposličarenje u kahvi, ona kilu-kal priča, to di-
idžom, ode u “kahvu” gdje mu je babo sjedio; tamo ga lijepo jete, dolazilo je tu, a to nije bio njegov ambijent. (Kao da je ovaj
ljudi dočekaju, mada on ništa ne razumije o čemu oni govore. predstojnik čuo ono što je hz. Ali, keremellahu vedžhehu,
Neko u neka doba spusti se i na njegov nivo pa mu ponešto rekao: “Odgajajte svoju djecu za vrijeme u kome će oni ži-
kaže, a on se nasmije... Tako je vrijeme prolazilo, i dalje oni s vjeti.”) I on kaže daidži: Ovo je naše vrijeme i sada valja znati
njim lijepo postupaju, ali njemu to prelazi u dosadu, te priče iznijeti čestitost, vrlinu, insanijjet, a vi niste imali vremena za tu
o drvima, o zimnici..., njega privlači nešto drugo. On nalazi djecu, nego se ponašate ovako: ako je neko dobar, vi ga hvalite, a
svoje vršnjake i taj ga život odvodi na drugu stranu. Dovest ako ne valja, glavu okrećete od njega (jer će i od Hamdije čar-
će ga u kontakt s alkoholom, pjevačicama, i sa svim drugim šija okrenuti glavu, čim su vidjeli kojim je putem krenuo). A
što uz to ide. A onda on – pošto ga je mati izuzetno voljela i da napišem, da ga zavedem u knjige da je rasipnik, a on se jednog
mazila, dajući mu sve što poželi, jer je u njemu vidjela rano dana izvuče iz toga, ostat će mu ta etiketa – e neću to uraditi!
izgubljenog muža – počinje da prodaje imetak, trošeći ga za Ja se nadam da ću uspjeti da mu pomognem. Daidža odlazi,
alkohol i druge užitke. Došlo je dotle da je ostala samo kuća a sve je vrijeme Hamdija slušao njihov razgovor. Pa Ham-
i jedan mali komad zemlje. Onda njegov daidža, ne pitaju- dija kaže: Došlo mi je da uđem i plačući se bacim pred noge tom
ći majku, odlazi (radnja se događa na početku austrougar- dobrom čovjeku, tom Austrijancu koji ovako gleda na sve ovo! I
ske vlasti) tom nekom predstojniku u mjestu gdje su živjeli onda mu Austrijanac kaže: Hamdija, hoćeš li mi dati obećanje
i traži od njega da Hamdiju zavede kao rasipnika, pa da se da više nećeš piti? – Obećavam, neću to više raditi!, kaže mu

STAV 16/12/2022 67