Page 63 - STAV broj 406
P. 63

i oko nje se uskoro razvi čaršija i u Fojni-  cijelo Sarajevo i svu okolinu. Osiromaše-
                                            cu, sasvim obnovljenu nakon požara koji   ni i pogorjeli narod nije mogao obnovi-
                                            izazva Eugen Savojski, opet nahrnuše tr-  ti ovu bogomolju jer nije imao novca ni
                                            govci. Džamiju ovu narod nazva Čaršijska,   da pridigne vlastite spaljene kuće. Zbog
                                            a Hadrovu sasvim prepusti sufijama, koji   toga su Fojničani svakom ko bi prošao
                                            su težili ka skromnosti i nisu podržavali   kroz njihovu kasabu iznosili svoju muku
                                            gradnje raskošnih džamija i kazivahu na   i, ispraćajući ga, molili ga da vidi, u Sara-
                                            svojim predavanjima da se po visini mu-  jevu, u Tuzli, u Travniku, u cijeloj Bosni,
                                            nare u nekom mjestu može vidjeti koliko   ne bi li se kako skupilo što para da barem
                                            se taj džemat uzoholio, nju prozvaše Atik   krov podignu pa da ne kisnu za vrijeme
                                            džamija, Stara, kao da hoće reći da je vri-  namaza ili da barem raskrče paljevinu
                                            jeme pregazilo i nju i njenog graditelja i   pa da ne budu sasvim crni i garavi kada
                                            one koji klanjahu u njoj.          klanjaju u njoj, a drugog mjesta za na-
                                               Uskoro, oni koji klanjaše u Čaršijskoj   maz nemadoše.
                                            džamiji sebe počeše smatrati ljudima mo-  Ta kuknjava i prosjačenje dosadi dje-
                                            dernim i naprednim i gradiše se oni kako   vojkama iz mahale. Njih tri se jednog dana
                                            im nijedna novina nije strana i kako su im   dogovore da se nikako neće udavati, a svoj
                                            duše otvorene za sve što izbija ispod ko-  će miraz sav dati onome ko pristane da
                                            raka ljudskog napretka. To nisu direktno   obnovi njihovu džamiju. Kada su čuli za
                                            govorili, ali iz njihovih riječi razumijeva-  to, njihovi očevi zavezaše jezike, strašno
                                            lo se da su oni koji idu u Atik-džamiju za   se postidješe i krenuše u akciju. Organi-
                                            njih nazadni i zaostali ljudi, pregazilo ih   ziraše oni cijeli komšiluk i zaputiše se u
                                            vrijeme pa svakoj novini zamjere i iška-  šumu pod Vranicom te sasjekoše stotinu
                                            ju je od sebe. Ta besmislena naklapanja   stabala. Od njih sjarmačiše oblovinu za
                                            tih novopečenih bogatuna, koji se obo-  duvarove i za krov i za munaru i onda če-
                                            gatiše na muci pogorjelih Sarajlija, koji-  kahu majstore da sve to stešu i sastave u
                                            ma papreno prodavaše oblovinu i dasku,   džamijski oblik. Ali majstora u to vrijeme
                                            ne smetahu sufijama i ljudima učenim   nije bilo ni za iladž, u zlato da ih okivaš,
                                            koji dobro razumijevahu Božije nakane   a sva Bosna bijaše u potrebi.
                                            o skromnosti ljudskog bića i insanovom   Kazuje se da su se majstori, koji do-
                                            muhtačenju prema zraku, i vodi, i suncu,   đoše u Sarajevo da ondje krče paljevinu
                                            i zdravlju, i svemu. Ali smetahu ostalima,   i popravljaju džamije, karavan-saraje,
                                            pogotovo onima koji se ne snađoše u no-  hamame i tašlihane, zaputili u Fojnicu
                                            vim vremenima, pa osiromašiše, a ne mo-  kada su čuli da ondje žive djevojke s ta-
                                            gahu nikako u svome duhu naći mudrost   kvim ponosom da će i usidjelice ostati,
                                            skromnosti, već izbijaše otuda i širiše se   ali nama, fojničkog, ne daju, nikako, ne.
                                            po njima samo zajedljivost i zavist prema   Dolazili su otad svakog petka, redovno.
                                            drznicima, koji nađoše u sebi svakakvu   Svoj jedini slobodan dan u sedmici ko-
                                            bezobzirnost u hrljenju ka novcu i želji   ristili su da obnove džamiju, a najmla-
                                            da se obogate. Oni niti mogahu da zauz-  đi među njima zagledaše se u fojničke
          samostan premjeste s Trgovišća te se osa-  daju svoj nefs pa da se, skupa sa sufijama   djevojke, koje bijahu na glasu i sa svoje
          miše na padine Križa, brda ponad varoši.   i ljudima od duha, bace na sedždu na kili-  ljepote, nadaleko, makar onoliko koliko
          Bilo je to godine 1551, a izgradi je neki   me u Atik-džamiji, niti mogahu podnije-  bijahu na glasu po svom ponosu, a ostali
          Mustafa, sin Hidrov, ili Hadrov, neki   ti da klanjaju skupa s njihovim najvećim   Fojničani po svojoj pismenosti, mudrosti
          hroničari pisaše i Mustafa Hadr. Pedeset   dušmanima, novopečenim bogatunima u   i po gospodstvu. I najesen sve se pouda-
          godina poslije glavnica vakufa ove dža-  Džamiji čaršijskoj. Hraneći se srdžbom   doše, osim one tri. One se sasvim zako-
          mije, kako to iz popisnih deftera iščitaše   i bijesom iz sebe, oni osamnaest punih   vaše u zakletvu i svoje miraze uznesoše
          drugi hroničari, iznosila je 28.000 akči   godina zaobilaziše obje bogomolje. I ko   na krov džamije kada bijahu uspravljene
          – imamu i hatibu, halifi Mehmedu, pla-  zna koliko bi još da u Fojnici ne niknu i   prve grede i nakitiše ga da se sija i šareni
          ćano je šest akči dnevno, mujezinu Isau,   treća džamija. Nju u Pavlovcu, gdje naj-  i da se vidi od Kreševa, i od Podastinja, i
          sinu Husrefovom, četiri akče, poslužitelju   više bijaše onih koji prestadoše ići u dža-  s Lepenice, ali udati se ne htje ni jedna.
          jednu akču, a muteveliji vakufskom dvije   miju, podignu Hadži Muharem-efendija,   Niko ih više na udaju nije mogao privo-
          akče dnevno. Pola stoljeća potom niknu   Alah neka mu svako dobro upiše u sud-  ljeti pa ni besjedom kako među majsto-
          u Fojnici i druga džamija.        binske knjige.                     rima bijaše i takvih koji se kaniše odreći
            Drugu džamiju u Fojnici podignu kre-                               miraza. Ne, rekoše one i zakletvu svoju
          ševsko-fojnički kadija Šaban Ahmet-efen-  PONOS DJEVOJAČKI           tri puta zaokružiše ugljenom sa sagorjelih
          dija, a bijaše godina 1666. Šabanova   Kada je u Fojnici izgrađena i treća   greda njihove popaljene džamije – jer su
          džamija bijaše nekoliko puta veća od   džamija, Staru ili Atik džamiju prozvaše   radnici, kada su raskrčivali paljevinu, u
          Hidrove i bi natkrovljena kupolom. Sta-  Srednja, jer se našla tačno između Čaršijske   zidu pronašli jedno tajanstveno udublje-
          jaše ona bliže Pazarišću i, kako god je fra-  i Hadži Muharemove džamije. Ovaj naziv   nje, a kada ga otvoriše, u njemu nađoše
          njevački samostan nekada stajao u centru   sudari se s jednim drugim, koje dobi kao   stari Kur’an rukom prepisan, a vatra do
          varoši – a Fojnica, kazuju historičari, bija-  uspomenu na princa od Savoje. Priča o   njega ne dođe i on ostade sasvim netaknut
          še, uz Srebrenicu, najveća varoš u Bosni u   tome ide ovako:         – i još rekoše: “Kako god u šejtanskoj va-
          vrijeme kada je osvojiše Osmanlije – tako   Kazuje se da je i Atik džamija izgorje-  tri ne gori Božija riječ, tako ne izgara ni
          se ona sada uzvisila usred fojničke kasabe   la onomad kada je Eugen Savojski spalio   djevojačka zakletva.” Otad narod džamiju


                                                                                                   STAV 16/12/2022 63
   58   59   60   61   62   63   64   65   66   67   68