Page 62 - STAV broj 244

DRUŠTVO

religija, ali je on ne razumijeva iz strogo čita Hafizove pjesme i ostaje fasciniran, stoljeću toliko eksplodiralo da više nismo
kršćanske pozicije. Naravno, kršćanstvo elektriziran dojmom koji u njemu bude. u stanju sve to obuhvatiti. Alexander von
je i samo sebe pluraliziralo na katoli- Naime, nakon dugotrajnih ratova i po- Humboldt pokušava 1850. godine obuhva-
čanstvo, protestantizam itd., tako da i hoda Napoleonove vojske prema istoku, titi sve znanje u kosmosu svog vremena,
tu postoje razlike. Posebno važnu ulo- Goethe sada u miru može čitati Hafiza, ali to znanje mu bježi, on to ne uspijeva.
gu u Goetheovom slučaju igra i prosvje- osjećajući čisti užitak i radost. U Hafizu Mislim da je to tačka od koje više ne mo-
titeljstvo, koje se još nije u potpunosti on pronalazi srodnu dušu s kojom otva- žemo očekivati da uopće postoje oni koji
odvojilo od kršćanstva, ali ipak jeste u ra dijalog pišući pjesme. Radi se o onome “sve znaju”. Danas ne možemo očekivati
distanci prema određenim dogmama kr- što se nekad nazivalo aemulatio, određenoj ni univerzalno obrazovanje u samo jednoj
šćanstva, kao što je trojstvo naprimjer. vrsti takmičenja među piscima. Goethe, nauci. Naprimjer, ako danas pitate nekog
Sam pojam Boga u prosvjetiteljstvu do- takoreći, nastoji oponašati Hafiza u želji fizičara za, recimo, Einsteinovu teoriju
sta je apstraktniji. To više nije osoba, već da piše jednako dobro kao i sam Hafiz, relativnosti, on će vam reći: Nemojte me
princip. Goethe je, dakle, u određenoj pa čak i da ga nadmaši. to pitati, ja sam ekspert za nanofiziku...
distanci spram vlastite religije, i to mu
omogućava opušteniji pogled na stranu STAV: Šta nam ovaj Goetheov primjer go- STAV: Kako su humanističke nauke preži-
religiju. Evropsko prosvjetiteljstvo, tako vori o prirodi kulturnih granica? vjele eksploziju prirodnih nauka? Koliko
što se pomalo distancira od kršćanstva, RIEDEL: On svjedoči o fluidnosti kultur- je to vrijeme odredilo današnju poziciju
zauzima liberalniji stav u odnosu na dru- nih granica. Ali, ovdje je posebno važno humanističkih nauka?
ge monoteističke religije, na judaizam i vrijeme u kojem to Goethe čini. Goethe je RIEDEL: I pozicija humanističkih nauka
islam. Prosvjetiteljstvo u njima radije pro- posebna figura u njemačkoj, pa i u evrop- podjednako je komplicirana. U prirod-
nalazi sličnosti i analogije, nego ono što skoj književnosti, jer je u tom vremenu nim naukama primjećujemo dinamiku
ih razdvaja. Stoga je Goetheovo viđenje internacionalno orijentiran. On, nasu- specijalizacije pojedinih oblasti, što do-
Muhammeda na neki način prijateljsko, prot mnogim, ne govori kako mi imamo vodi do pravog, istinskog napretka u tim
i to u dvostrukom smislu. Prvo, Goethe dobru književnost kakvu drugi nemaju, naukama. Pritom je i važnost prirodnih
smatra da Muhammed propovijeda čišći nego upravo suprotno: ukazuje na to da i nauka sve veća. Za razliku od toga, važ-
monoteizam od kršćanstva, recimo od oni tamo imaju sjajnu književnost! U tom nost i relevantnost humanističkih nau-
kršćanskog učenja o Svetom Trojstvu. S smislu, on je nevjerovatno otvoren, a to je ka ne raste s procesima specijalizacije
druge strane, Goethe Muhammeda vidi povezano i s njegovom ogromnom potreb- unutar tih nauka. Šta želim reći? Što je
kao donositelja kulture. Istovremeno, nom za znanjem i istraživanjem. On se, ne čovjek u oblasti humanističkih nauka
Goethe se distancira od pozicije Mu- zaboravimo, s velikim žarom zanimao i za više specijaliziran, to je manje važan u
hammeda u njegovoj vlastitoj religiji, prirodne nauke, kao i za druge kulture. javnom prostoru. Zato naučnici u oblasti
ako bismo tako mogli reći. Goethe ne humanističkih nauka ne smiju zaboraviti
može dijeliti ideju da je Muhammed po- STAV: Milan Kundera u romanu Besmrt- paradigmu obrazovanja. Interes javnosti
sljednji poslanik i da je to sada konačna nost kaže da je Goethe posljednji čovjek ne odnosi se na njihovu specijalističku
Objava data za sva vremena. Stoga se on koji je sve znao. On time, naravno, ukazu- oblast, već za općenita pitanja. Pored toga,
zadržava na slici Muhammeda kao inspi- je na činjenicu da je pozicija i prirodnih i prirodne nauke do svojih rezultata mogu
riranog donosioca kulture čovječanstvu. društvenih nauka u Goetheovom vremenu doći s dozom sigurnosti koja je rijetko
bila takva da je još bilo moguće obujmiti prisutna u humanističkim naukama. Po-
STAV: Mi u Sarajevu imamo višestoljetnu različita znanja. Kakva je pozicija inte- stoji samo jedna tačna hemijska formula,
tradiciju čitanja i tumačenja perzijskih lektualaca danas u odnosu na vrijeme u samo jedna tačna fizička veličina. Takva
klasika, među njima i Hafiza Širazija. To kojem je živio Goethe? jedna istina u humanističkim naukama
je i razumljivo jer u Sarajevu uglavnom RIEDEL: Epoha univerzalnih učenja- naprosto ne postoji. Stoga se naučnik u
žive muslimani koji prirodno prihvataju ka davno je prošla. Postoje i danas ljudi oblasti humanističkih nauka mora, po-
ono o čemu Hafiz pjeva. Međutim, šta je koji dosta znaju, ali samo je znanje u 19. put Goethea, zanimati za sve, svjestan
jednog Nijemca nagnalo da se prije ne-
što više od 200 godina “zakači” za Ha-
fiza Širazija? BOSNA JE FASCINANTNA
RIEDEL: Samo jedno zapažanje na tra-
gu Vašeg pitanja. Nakon mog izlaganja,
prošetao sam Sarajevom i na Čaršiji vidio STAV: Mi se volimo dičiti time da smo spoj Orijenta i Okcidenta, da je Bosna
izlog s knjigama na kojem je bilo nekoli- istočni zapad i zapadni istok. Koliko to prepoznaje jedan profesor književnosti
ko naslova i izdanja Hafiza Širazija. Za- iz Njemačke kad dođe u Bosnu?
što se Goethe oduševio ovim perzijskim RIEDEL: To je tako i to je razlog mog oduševljenja Sarajevom i Bosnom i Herce-
klasikom? Rekao bih da je to historijska govinom. Ja sam doista fasciniran ovim mjestom ukrštavanja. Ono je definitivno dru-
slučajnost. Oko 1800. godine u srednjoj gačije od drugih zemalja, recimo od Hrvatske ili Srbije, u kojima nemam taj osjećaj
Evropi rađa se nešto poput orijentalisti- da sam i u svojoj i u stranoj kulturi istovremeno. Bosna je, s te strane, doista fasci-
ke. Prevodi se s kineskog, indijskog, per- nantna. Dževad Karahasan često govori da je Bosna most između naroda i kultura.
zijskog i arapskog jezika, Kur’an je već I to jeste tako. Kad kao Nijemac dođem ovdje, na osnovu vidljivih znakova na povr-
preveden... U Beču nastaje prvi prijevod šini vidim da sam u stranoj, ali ne potpuno stranoj sredini. Većina kolega s kojima
Hafizovog Divana iz pera Josepha von sam razgovarao su muslimani, a da ja to uopće ne znam (niti me toliko zanima), a s
Hammera, kasnije Hammer-Purgstalla. njima razgovaram na isti način na koji razgovaram s naučnicima iz Francuske ili Ita-
Taj prijevod objavljuje se u istoj izda- lije. Mislim da je ta hibridna pozicija Bosne, ta činjenica da ste između, vaša velika
vačkoj kući “Cotta” u Stuttgartu, u kojoj prednost. Smatram da je potrebno da vaša uloga posrednika između kultura, iako
izlaze i Goetheova djela. Izdavač poklanja ste mala zemlja, postane jasnija i snažnija.
Goetheu jedan primjerak Divana. Goethe

62 7/11/2019 STAV