Page 57 - STAV broj 156

Husein Husić rođen je 1941. godi- Husein sa suprugom Hamidom
ne u Čaglici, od oca Hašima i majke Ze-
hide. Djetinjstvo i mladost proveo je u
težačkoj porodici koja je, kao i većina
tadašnjih krajiških porodica, živjela na
rubu siromaštva. U trideset i trećoj go-
dini života doživio je tešku nesreću na
radu u austrijskom Linzu, koja mu je iz
temelja promijenila život. Poslije stabi-
liziranja zdravstvenog stanja, posvetio
se “namještanju” iščašenih zglobova na
rukama ili nogama – “vještini” koju je
naučio od komšije Hasana. Tako je, osim
kratkih perioda kada je zbog liječenja bio
u Austriji, Huseinova kuća svakodnevno
utočište brojnim ljudima s povrijeđenim
zglobovima.

DJETINJSTVO I MLADOST Husein Husić naučio je od komšije Hasana Mamića vještinu
U ZNAKU SIROMAŠTVA namještanja zglobova. “Objasnio mi je kako funkcionira
svaki zglob i kakvo je njegovo prirodno stanje. Trebalo
“Nas je osmero bilo u roditelja. Tri mi je da Hasan potegne deset zglobova i da gledam šta
sina i pet kćerki. Otac je umro kada sam on radi. Kasnije je Hasan umro i ja sam preuzeo njegovu
bio u vojsci, 1964. godine. Tri godine sam ulogu”, objašnjava nam, ističući da je “napravio” desetke
služio mornaricu u više hrvatskih primor- hiljada zglobova jer taj posao radi više od 50 godina
skih gradova, od Pule do Šibenika. Bio
sam u vojno-istražnoj službi. Prije voj- i obući koliko hoće i šta hoće, ali većina se probudio iz kome, ležao sam na jed-
ske sam završio mekteb i četiri razreda naroda opet je nezadovoljna. Ranije je na- nom krevetu, bio sam nag i preko mene
škole. Sjećam se da sam iz ‘računice’ bio rod bio veseliji. Jesu li se trojica sastala, je bio neki čaršaf. Taj dan je sunce gri-
najbolji u razredu. Poslije vojske sam se odmah se začula pjesma. Ja ne pamtim jalo. Kad sam drugi put došao sebi, bio
oženio suprugom Hamidom. Bavili smo da se ikad bolje živjelo nego sad. Nikad sam obučen u bolničku košulju”, sjeća
se poljoprivredom i bili sirotinja, kao i narod nije bio nezadovoljniji a da mu je se Husein. Kaže da nije teretio Mađara
većina naroda u to vrijeme. Sjećam se bilo bolje. Kad sam ja kao momak išao jer bi time samo njemu odmogao, a svo-
da niko iz sela nigdje nije bio zaposlen”, u ašikovanje, imao sam dvije zakrpe na je zdravlje ne bi vratio. Tražio je i dobio
započinje Husein Husić. koljenima.” odštetu od države. “U nesreći sam izgu-
bio obje potkoljenice, polomio sedam re-
Kaže da pamti gladne godine. “Pede- U mladosti se okušavao u mnogim bara, kuk, glava mi je bila razbijena na
sete nije bilo kiše, a naredna, 1951. godi- poslovima. Prvo je zaposlenje Husein nekoliko mjesta. Registriran sam kao
na, bila je gladna godina. Ko nije imao imao u Sloveniji. Potom se zaposlio u stopostotni invalid druge grupe, ali ne
kakve zalihe, teško je prolazio. Narod je Linzu, u kojem je radio više od pet go- prve, jer tad je u Austriji bilo sedam gru-
jeo kukuruzovo brašno, koje je bilo vrlo dina. “Bio sam stanični radnik na teret- pa stopostotnih invalida. Za njih je prva
teško nabaviti. Pšenice nije bilo skoro noj stanici u Linzu. Jedan dan išli smo grupa bila samo u četiri slučaja: bez oba
nikako. Nije je bilo ni kupiti. Jedino je da zamijenimo jedno ‘srce’ koje je puklo oka, bez obje ruke, sa slomljenom kič-
Rusija slala po 5 kilograma kukuruzo- na pruzi. Nas šest i sedmi Mađar koji mom te potpuno luda osoba.”
vog brašna na jedno čeljade za mjesec je otišao na obližnji brežuljak da prati
dana. Kukuruzovo brašno miješalo se s dolazak voza. I do nesreće je došlo jer Oporavak od nesreće trajao je 4 go-
mljevenim ljuskama od kestena, zatim nam taj Mađar nije signalizirao dolazak dine i 7 mjeseci, nakon čega je penzio-
se mljela cerova kora i komuše od ku- voza. Ja sam se jedini iz grupe zadesio niran. “Trinaest puta sam operiran. Prvi
kuruza. Neki su čak kukuruzovo brašno na pruzi. Voz nisam primijetio dok me put je bio najveći zahvat, kada sam ope-
miješali s jagorčevinom, ili s kukoljem nije udario u ‘pleća’. Potom me je smo- rirao noge, kuk, glavu i još neke druge
iz pšenice, od čega se dobivala pura. Vje- tao i kotrljao me među šinama oko 100 dijelove. Pa onda još dvanaest operaci-
rujem da to sad ne bi htjeli jesti ni psi”, metara, sve dok nije stao. Dok sam još ja. Posljednji put sam ponovo operirao
nastavlja Husein. bio pri sebi, znam da me je jednom ili pomoćni živac na vratu. Nakon dužeg
dvaput prevrnuo. Dalje se ne sjećam jer tretmana, prohodao sam uz pomoć pro-
Prije odlaska u vojsku Husein je radio sam tek treći dan došao sebi. Kad sam teza”, ističe Husein.
na srpskim imanjima u Glini, Petrinji i
Ravnom Rašću. Danju je šišao živicu,
kopao kanal i ostalo, a noću spavao po
štagljevima. Sa sestrom je odlazio u Boj-
nu kopati kukuruze za Zemljoradničku
zadrugu, koja je imala velike površine
zasijanih kukuruza: “Za sedam dnevnica
sestra i ja smo dobili toliko da sam mogao
uzeti ‘miru’ kukuruza. Znači, dva kilo-
grama za jednu dnevnicu. Siguran sam
da se danas ne bi mogao naći niko da bi
radio za dnevnicu u vrijednosti 14 kilo-
grama žita. Danas se ima pojesti, popiti

STAV 1/3/2018 57