Page 60 - STAV broj 156

DRUŠTVO Šta je jedan grad manje
Piše: Ernad BAJREKTAR

Stanovnici Sokola, kada je riječ Sokograd gore
o nastanku ovog srednjovjekov- na stijeni kao
nog grada, potegnut će legendu kakva zasjeda
o tome kako bi rečeno: gdje sleti
ptica soko, tu će biti sagrađen grad. Nema Grad je sasječen poput stabla, do panja i žila. Uz ostatke
odgovora na pitanje ko ga je sagradio, ko nekadašnjih kula i zidina, očuvane su prostorije koje se nalaze
je u njemu živio, kako je proveo svoj vi- bliže zemlji ili u zemlji. Rastom Gračanice, Sokol je padao u
jek. Siromašno, a vrline se siromaha ne zaborav, i već 1840. godine s njega se odvlače topovi
vide. Historija kao mračan tunel, a desi
se i pokoji izuzetak. I još je čudnije kako Ali, to što je razoružan gradu nije Bosna je puna historije, šta je jedan grad
nije nužno da bude domaći. Tako je put- pomoglo, razaranje grada uzelo je maha manje od njih tristo pedeset sagrađenih
nik namjernik o Gračanici, ali i Sokogra- tokom Drugog svjetskog rata. U grad se u srednjovjekovlju? Nije to prvo rušenje
du zapisao: sklonila vojska Ibrahima Pjanića, koji ovog grada, nego posljednje. Zabilježeno
je rodom iz Sokola. Njegovi neprijatelji je kako ga je ugarska posada zapalila kada
“U gradu Sokolu, udaljenom od Gra- gađali su grad minobacačkim granatama je do njih stigla vijest o padu Srebrnika u
čanice sat hoda, povila se u svoje stare zi- rušeći njegove zidine. A grad ni kriv ni osmanske ruke. Zapalila i napustila. Pade
dine – izidane na visokoj stijeni na kojoj dužan. Zar postoji išta strašnije nego ispa- Srebrnik, zapališe Soko, nestade Srebre-
je strašno i stati, i još strašnije dolje po- štati zbog tuđih nedjela uz nemogućnost ničke banovine. Sokograd je služio Bo-
gledati, i tu, na toj visini, živjela svoj život da dokažeš svoju nevinost? Poslije rata, sni, Ugarima, Turcima, palili ga i rušili i
kao ptica na grani. I nikakvo se koplje nije kamen s grada korišten je da bi se napra- zanavljali i nanovo gradili. Prošlost gra-
moglo gore dohitnuti, i nikakvom strije- vila mjesna škola. Grad je postao žrtva. da kao da nam govori da na svijetu nema
lom dobaciti – jer, nek tako kažemo: grad
je bio na visinama na kojima samo soko
leti i zato je valjda i nazvan ‘grad Sokol’.
Istorija ga je zapisala kao grad bosanskog
kralja Ostoje, odnosno sina njegovog Ra-
divoja, i to ne mnogo pred dolazak Tura-
ka, jedva na koju desetinu godina. I ono
što je nama sad jasno jeste da su mu iza-
brali zgodno mjesto; ono kud su prolazili
putevi od Usore i Soli pa tamo na Savu,
tj. onda u zemlju Ugarsku. Bio je gore na
stijeni kao kakva zasjeda – koja motri do-
lje na drumove: ko prolazi i kuda prolazi,
cilj kakav mu je i šta sa sobom nosi – ako
je prijatelj, nek carinu plati, a ako nije,
nek se ne vrati.”

GRAD JE POSTAO ŽRTVA

I danas se prolazi kroz Sokograd, ali,
ulaz je u grad nemoguć, osim ako ne pro-
lazite kroz privatni posjed. Na samom ula-
zu u grad, gdje je nekada postojao drveni
most, sada stoji porodična kuća, primjer
koji pokazuje kako opći interes može biti
zanemaren, a interes pojedinca, makar
bio s pravom, drži sudbinu jednog grada
neizvjesnom, ali nije takva sudbina na-
mijenjena samo ovom gradu. Sokograd
je odavno ruina koju razgrađuje nemar
uz vrijeme kojeg ne oskudijeva. Grad je
sasječen poput stabla, do panja i žila. Uz
ostatke nekadašnjih kula i zidina, očuvane
su prostorije koje se nalaze bliže zemlji ili
u zemlji. Rastom Gračanice, Sokol je pa-
dao u zaborav, i već 1840. godine s njega
se odvlače topovi.

60 1/3/2018 STAV