Page 64 - STAV broj 396

DRUŠTVO

Piše: Izet PERVIZ
Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ

amija Magribija na Mari- čovjek nadrasta ime svoje, kada se ono od-
jin-Dvoru u Sarajevu ima u vaja od njega i kada ga u njemu niko više
sebi nečeg začudnog, nečeg ne može raspoznati.
Džčednog, nečeg istovremeno Više od pet stotina godina mahala oko
naivnog do infantilnosti. Ovdje, zakleo bi džamije, a kasnije i ulica, i cio ovaj kraj,
se zadivljeni posjetitelj pred njenim drve- zove se Magribija. Nikom u ta četiri i po
nim stubovima koji mu nude ulaz kao za- stoljeća nije palo napamet da joj mijenja
grljaj, kamen diše atmosferom jedne slike ime, što je pravi raritet u gradu u kojem
u knjizi Czesława Miłosza. To je ona scena su sokacima i ulicama, sve u skladu s ide-
u romanu U dolini rijeke Isee kada se Ne- ološkim uvjerenjima, imena mijenjana i
ron, pas glavnog junaka Tomaša, koji neiz- po deset puta. I to bi, valjda, trebalo nešto
mjernom psećom ljubavlju voli šljive, pri- govoriti o šejhu Magribiji, o snazi njego-
sloni prednjim šapama o stablo i zatrese, ve ličnosti, o postojanosti njegove vjere, o
a posvud oko njega, kao u bajci, zaromore dobroti duše i o širini uma u koji se katkad
zreli plavkasti plodovi. Ako je ljudsko zna- sakrivaše cijeli šeher.
nje samo kap u moru sveopćeg svemirskog
znanja i ako je samo mrva od nepreglednih PRVI DERVIŠI
polja Božije milosti, kako to naukuju sufi- Kada je Isa-beg Ishaković, osmanski
sti, koji tvrde da se do krajnjih spoznaja ne vojvoda na novouspostavljenoj vojnoj kra-
dolazi intelektom i umom već čistom i ne- jini, prodro kroz zemlje Pavlovića i pao po
patvorenom emocijom, onda je čovjek tek selima Vrhbosne, u njegovoj pratnji što se
jedno, gotovo bezumno biće kojem ruko- cijelog dana slijevaše od Hodidjeda doli-
vode instinkti i koje je tako zavoljelo šljive nom rijeke Miljacke bili su i deseci dervi-
svemirske da će za njih učiniti i ono što se ša, predstavnika različitih sufijskih redova,
čini nemogućim, potpuno će se protegnuti koji su pratili tadašnja osvajanja, bilo kao
svojim unutrašnjim bićem da bi stresao s borci u janjičarskim redovima, bilo kao
neba barem jedan od neizbrojivih plodova duhovni oči zapovjednika. Oni se naselja-
neizmjerne Božije ljubavi. vaše u novoosvojenim zemljama i stapaše s
U toj Miloševoj slici kao da je sav za- domicilnim narodima, učeći o njima, upo-
pisan taj tajanstveni šejh – Magribija. Od znavajući ih i prilagođavajući Božiju riječ
njega do nas i naših dana, skovane u škrto i njihovim tradicijama, načelima i moral-
prozračno narodno predanje, koje se može nim zakonima, i tako su širili vjeru svoju.
naći još samo u starodavnim knjigama, do- O njima historija ne vođaše brigu, tako da
baciše samo ogoljene i gotovo beskorisne se njihovi tragovi javljaju tek prilikom ra-
riječi. Govore nam one kako je potegao čak splitanja narodnih predanja.
iz Magreba i s Isa-begom Ishakovićem, osni- Iz tih predanja doznajemo da je s Isa-be- Izgradi je derviš
vačem Sarajeva, došao ovamo, u Bosnu, da gom došlo nekoliko lutajućih derviša koji
ovdje, pod Trebevićem, na obalama Miljac- boraviše na brdu ponad Vrhbosne. To brdo koji iz Magreba
ke, širi sufijski nauk, da se rastapa u veli- narod će nazvati po njima Šehove korije. dođe s Isa-begom
koj Božijoj čednosti i da se na kraju raspe Tu oni zikriše i moliše se Bogu, a dvojica
u nevjestinskoj noći i da ovdje ostavi kosti bijahu sahranjena na tom mjestu i nad nji- Ishakovićem,
svoje. Za mezar mu se ne zna, ali sjećanje hovim nišanima danas se uzdiže otvoreno
na njega ostade u imenu džamije – Magreb, gvozdeno turbe. Njima će Isa-beg u selu osnivačem
Magrebija, i na kraju, u skladu s jezičkim Brodac, poviše mlinova, na samoj obali Sarajeva, a za
poravnanjima, Magribija. Ova kratka jezič- Miljacke, sagraditi tekiju, mevlevijsku, i
ka vratolomija vodi nas jedinom mogućem u njoj, tvrde neki historičari, sakrit će se vrijeme pohoda
zaključku: da je taj šejh, koji se prije pet i po sami zametak Sarajeva.
stoljeća pojavi nad vrelom Bosne, takvom Druga dvojica derviša koja su došla s Eugena Savojskog
snagom u svojoj duši nosio duh tog dale- Isa-begom, priča narod, izgradit će još jed-
kog i Bosancima egzotičnog područja, da nu tekiju, nakšibendijsku. Bila je smješte- u njoj pogiboše
je jedino logično bilo da ga tako i prozovu na u Zagorici, pored ceste koja je izlazila iz imam i mujezin.
te da mu se u desetljećima koje je proveo Sarajeva, pa je po njima nazvana Gazileri
među Sarajlijama ime sasvim zatrne i za džada. Stoljećima je ta tekija stajala tu, pre-
sviju ostane samo šejh Magribija. Ili, ipak, ko puta Ali-pašine džamije, na mjestu gdje
vodi nas još jednom zaključku: da je uspio izgradiše Higijenski zavod, a u haremu joj
u onome što je životni cilj svakog iskrenog uspravljeni derviški nišani, za koje se vje-
sufije, da odbaci sa sebe teške haljinke ljud- rovalo da su najstariji u Sarajevu. Nišani
skog ega i mrkli ogrtač sebeljublja i da se u su prebačeni pred Ali-pašinu džamiju, gdje
svojoj lucidnosti poravna s čestitošću rav- i danas stoje, a tekija je srušena. Narod je
noj dječijoj i tako dostigne onaj tren kada zapamtio imena te dvojice derviša i, da se

64 7/10/2022 STAV