Page 37 - STAV broj 313

KRIVO SRASTANJE

Cipelarenje i ostala svakodnevica
A DAN JE BIO TAKO

SUNČAN I LIJEP

Zastadoh nakratko i osjetih zadovoljstvo zbog “uspješno obavljenog
posla”. Umah, iste sekunde, zadovoljstvo se preobrazi u zebnju i
nimalo prijatnu zapitanost: Pa zar sam baš došao do te tačke da
uspješno obavljenim poslom smatram zatvaranje računa u banci? Zar
me je ovaj grad baš toliko dotukao da takvu banalnost doživljavam kao
Piše:
Sadik IBRAHIMOVIĆ postignuće, da se osjećam zadovoljnim, ispunjenim čak? Zar me je...

ek trećeg dana, iz trećeg pokušaja, – Znao sam da ću te danas i ovdje naći. Kod džamije, jedine u N., susrećem
a sve uz namrgođene poglede služ- – Ako je tako, ako si na takvoj deredži, staru prijateljicu, odavno se udala i skra-
benika kojima, dakako, nije bilo trebali bismo se češće družiti, da se i ja oko- sila u ovom gradiću, Tuzlanka je, u istoj
Tmilo što im ovca za šišanje nastoji ristim, a ti budi drug pa nemoj škrtariti. smo klupi sjedili u osnovnoj školi. Kako
pobjeći iz tora, uspio sam zatvoriti račun u – Šalim se. Vidio sam kad si ušao u se dugo nismo vidjeli, smije se dok mi pri-
izvjesnoj banci, račun koji mi nije bio po- banku i sačekao te. Jesi li zatvorio račun? lazi, ja, opet, skamenjen. Naravno, odmah
treban, koji sam rijetko koristio, jednom – Jesam, ali nakon toga osjetio sam je to primijetila.
ili nijednom godišnje, i sasvim nepotreb- zadovoljstvo. To nije normalno, zabri- – Šta je bilo? Šta se desilo?
no plaćao naknadu za njegovo održavanje. nulo me je. Rekoh joj.
– Evo, izvolite Vašu knjižicu, poništena – Naravno da nije. Upravo zbog toga, – Strašno! Usred čaršije i u po bijela
je, a Vaš je račun zatvoren. Potrajalo je malo zbog takvog “osjećaja zadovoljstva”, bježim dana činiti takve grozote... Pa, šta se, za-
duže zbog određenih administrativnih pro- iz ovog grada kad god mi se ukaže prilika. boga, dešava s ovim gradom? U kakvom
cedura, ali... – zausti nešto ljubaznija služ- Znam da to nije rješenje i znam da neću to košmaru živimo? I zašto, zašto?
benica, a ja, zadovoljan što sam ih se napo- moći još dugo, ali neka traje koliko je su- Šutim.
kon kutarisao, prekidoh je, ustadoh i rekoh: đeno da traje. Nego, tvom je sinu danas – Odavno ja navečer ne izlazim, ne
– Ništa, ništa, sve je u redu. Hvala Vam rođendan, je li tako? smijem. A sad još i ovo... Užas!
lijepa, veoma ste ljubazni. Doviđenja i sva- – Jeste. I dalje šutim.
ko dobro Vam želim. – Evo, izvoli, ovo je za njega i neka je – Hoćeš li da odemo negdje na piće?
Pogleda me iznenađeno, nesvikla, va- živ i zdrav, dobar je to momak – reče i pru- Prijala bi ti limunada, a i meni!
ljda, na učtivosti klijenata, dotadašnje li- ži mi ukusno upakovanu kutijicu. – Hvala ti velika, ali u žurbi sam. Odoh
ce-maska ozari se, oči joj bljesnuše, na- – Hvala ti, lijepo od tebe. tetki u posjetu, pa odmah nazad u Tuzlu,
smija se, pozdravi me i poželi i meni isto. – Sad bih stvarno morao poći, čovjek imam neke neodložne obaveze. I, molim
Izlazim vani u prekrasan dan, osunčan, me čeka. te, oprosti ako sam te uznemirio, nije mi
svijetao, topao. Zastadoh nakratko i osjetih – Neka vam je sa srećom. bila namjera, ali, eto, naišla si...
zadovoljstvo zbog “uspješno obavljenog Idem dalje. Sjedam u autobus i vozim Popodne dolazi sin. Čestitam mu ro-
posla”. Umah, iste sekunde, zadovoljstvo se do N., s nakanom da posjetim ostarjelu đendan, dajem poklone, pijemo kahvu,
se preobrazi u zebnju i nimalo prijatnu za- tetku. Po dolasku, skrenuh u jednu od uli- razmjenjujemo tek pokoju riječ, neraspo-
pitanost: Pa zar sam baš došao do te tačke čica koja vodi do centra mjesta i desetak ložen je, znam i zbog čega, ali ne pitam
da uspješno obavljenim poslom smatram metara dalje, na uskom trotoaru, ugledah ništa, čekam da se otvori.
zatvaranje računa u banci? Zar me je ovaj groznu scenu: nekoliko mlađahnih tipova, – Dva mjeseca nisam primio plaću, a
grad baš toliko dotukao da takvu banalnost usred čaršije, usred dana, brutalno cipelare danas je deset ljudi napustilo posao, ne
doživljavam kao postignuće, da se osjećam nekog jadnika. Šta sad? Primijećen sam. znam šta ću...
zadovoljnim, ispunjenim čak? Zar me je... Ni naprijed ni nazad. Ipak krećem napri- – Snalazit ćemo se kao i dosad, kao i
Vidim, u susret mi ide prijatelj A. Ve- jed, pružam korak, obaram pogled. Jedan uvijek, pa šta nam Bog da, a na moju po-
dar je i nasmijan. Srdačan susret. Reče da od kabadahija, istetoviran, obrijane glave, moć i podršku, pa kakvu-takvu, računaj
je nakastio krenuti na put. Prvo u Travnik, baci pogled na mene, kratak, nezainteresi- čak i kad bi te svi napustili i zaboravili.
pa u Sarajevo i da, nažalost, vremena za ran, i nastavi činiti užas koji čini, kao da – Hvala ti, puno mi to znači.
kahvu i razgovor nema, prijatelj iz Trav- radi najnormalniji posao, nešto što nikom – Da, da... A danas je bio tako lijep i
nika čeka ga na parkingu u automobilu. nije čudno, nešto što se podrazumijeva i sunčan dan.
Poželjeh im sretan put. mora. Šokiran sam. Ne reče ništa. Sve mu je bilo jasno. n

STAV 5/3/2021 37