Page 39 - STAV broj 381

KRIVO SRASTANJE

Živjeti između treptaja
MAHALA U KOJOJ JE

UVIJEK SVE ISTO

Osmijehom mi dobri starina poruči kako je sve to skupa ništa
drugo do puka iluzija iliti prolazna osjetilna obmana koja će trajati
Piše: kratko, izmahnitati se i netragom nestati. I da, kao takva, i to
Sadik IBRAHIMOVIĆ iščitah iz O. osmijeha, nije vrijedna ljutnje, unutarnjeg nemira,
jer naša mahala oduvijek diše i bitiše upravo tako, a kada dođe
vrijeme za to, za podvlačenje crte i ispostavljanje računa, svako će
naći svoje, svoj zalog, tačno u bobu, bez laži i prevare.

odine prebrzo prolaze. Od proš- Osmijehom mi dobri starina poruči – Svi to kažu, ali svojedobno je bio
log do ovog ljeta, čini mi se, kao kako je sve to skupa ništa drugo do puka opasan lik, i ne samo u mahali. Nikog se
treptaj okom. Godine ostavlja- iluzija iliti prolazna osjetilna obmana koja nije plašio. A ovo što ću ti reći tek će te
Gju i tragove, svakakve. Ovog će trajati kratko, izmahnitati se i netra- jako iznenaditi.
ljeta, za razliku od prošlog, jasno to pa i gom nestati. – Šta?
bolno osjećam, bolešljiviji sam, šutljivi- I da, kao takva, i to iščitah iz O. osmi- – Bio je učenik generacije u osnovnoj
ji, usamljeniji... jeha, nije vrijedna ljutnje, unutarnjeg ne- školi i dvostruki republički prvak na ta-
Ali, dok koračam mahalom, primje- mira, jer naša mahala oduvijek diše i bitiše kmičenjima iz matematike i fizike.
ćujem da se oko mene, u mom neposred- upravo tako, a kada dođe vrijeme za to, – Ma, daj, nemoj me zezat!
nom okruženju, malo toga promijenilo, za podvlačenje crte i ispostavljanje raču- – I, pride, državni viceprvak. Takmi-
gotovo ništa: ponovo dvije “rakijaške na, svako će naći svoje, svoj zalog, tačno čenje je, ako se ne varam, održano u No-
kole”, jedna na prostranoj terasi, druga u bobu, bez laži i prevare. vom Sadu.
u nevelikoj avliji; isto zalazećim zlatnim – Ovi ga baš pretjeraše. Skoro svake – Ne znam, ne znam... Genijalac i
zrakama osunčano predvečerje; isti akša- večeri bihuzure komšiluk. Zaspati se ne kabadahija u istoj ličnosti... Kako je to
mlučari, kao da se od prošlog ljeta s mje- može od njihovog asiluka – reče komšija S. moguće?
sta pomjerili nisu; isti ljubazni i obzirni – Eto, tako je. Šta se može – odvratih – Nije on bio kabadahija.
pozivi da im se pridružim; isto moje lju- tek da nešto kažem. – Kako nije? Pa ti sad reče da je bio
bazno odbijanje. – Tebi ovo ne smeta? opasan lik!
Isti je i starina O., tih, šutljiv, pobožan, – Rođen sam i odrastao ovdje. Uvijek – Prezirao je nasilje i nasilnike, na-
vazda s bijelom kapicom na kao snijeg je ovako bilo. ročito one koji su iz obijesti maltretirali
sijedoj glavi, a, koliko mogu primijetiti, – Zar baš? Znaš, skorašnji sam u ovoj slabije od sebe. Ilustracije radi, a bio sam
isti mu je i pogled: bezizražajan. Tromim, mahali, pa... Veliš, uvijek je bilo ovako... nekoliko puta i prisutan, počesto nije po-
staračkim hodom šetka uzanom avlijom s A u tvom djetinjstvu? znavao ni nasilnika ni žrtvu nasilja. Prišao
rukama na leđima, povremeno naslonjen – I gore. Rijeka alkohola, svađe, tuče... bi kabadahiji, bez riječi otrpio uobičajene
na ogradu pravi predah, gleda u bučne, A policija skoro da nije ni izlazila iz ma- psovke i uvrede, patosirao ga s dva-tri mu-
raspojasane akšamlučare, a na licu mu se hale. Cijelo je moje djetinjstvo obilježe- njevita krošea, okrenuo se i otišao. Dalo
ne može ništa iščitati: ni prezir, ni uzne- no nasiljem. bi se o ovome još puno pričati, ali, u naj-
mirenost, ni razočaranje, baš ništa. – Zaista? kraćem, to je to. Takav je bio.
Kako je buka prevelika, a O. slabo – Da. – Znaš šta! Hvala ti.
čuje, pozdravljam ga podignutom rukom. – Tukao si se? – Na čemu?
On na isti način otpozdravi, osmjehnu – Često. Nisam imao izbora. – Okrijepio si me ovom pričom.
se, vedro, od srca, kao da ga se sve to – Jesi li nekad fasov’o? Sada mi je nekako lakše podnositi ove
što vidi i pomalo čuje uopće ne dotiče; – Rijetko. Brat mi je bio učitelj i bihuzurdžije.
kao da je bučna rakijaška kola tek neli- zaštitnik. – Drago mi je ako je tako. I zapamti:
jep san, nešto daleko, tuđe, potpuno mu – On?! Nikad to ne bih rekao za nje- ovdje je uvijek sve isto. Prilagodi se – re-
strano i nebitno. ga. Tih, miran čovjek. koh i pođoh dalje. n

STAV 24/6/2022 39