Page 43 - STAV broj 381

je silueta istrčala iz šume vičući: “Šta si sam vratiti zimsku garderobu, u čizme, redu. Pozdravio sam se s Anerom. Sjedi-
blehnuo? Da te više nisam vidio ovdje!” džemper i jaknu. Probijali smo se, prtili la je u jednom ćošku, ja u drugom. Bila
Otrčao sam kući. Otvorio vrata. Mati put kojim nije niko prošao prije nas na je neka neprijatna atmosfera, ili mi se
je već spavala. Ušunjao sam se u krevet, putu u školu ka Kišićima. barem tako činilo.
pokrio dekom. Zaspao sam nekako, po- “Hajd sad, šminkeru! Prvi na čelo. “Hajmo, mama”, rekoh. “Sačekaj da
tom se budio u znoju, s mukom, u raz- Ti si ono u planinarskom društvu”, ze- popijem kahvu, šta ti je večeras, neka-
mišljanju o onom što sam vidio a nisam zala su me lokalna djeca. Nekada sam im da te nisam mogla istjerati odavdje!?”,
trebao vidjeti, s tegobom šta učiniti – da pričao o mom članstvu u Planinarskom kazala je pogledavši u Aneru i blago se
li prijaviti i hoće li mi iko povjerovati. društvu “Smolin” u Olovu. Oni su živje- nasmiješivši. Nisam ništa rekao. Nisam
li planinu 365 dana u godini. “Sam pao, joj stigao ispričati, sve se dešavalo isu-
NEUSPJEŠNO KUPANJE sam se ubio”, pomislih. više brzo, vjerovala je da je sve u naj-
Druga je polovina marta devedeset Probijao sam put, gazio, razbacivao boljem redu. Bilo je prošlo devet sati,
i četvrte. Prvi dan vikenda. Osvanuo je snijeg, ništa mi nije bilo teško, valjalo ponovo sam upitao kada ćemo doma,
sunčan, izuzetno topao dan. Kalendar- je sačuvati dignitet. pozivajući se na zadaću, silno navalju-
ski samo što je završila zima, po vanj- Jedino je, u ovo proljetno vrijeme, jući da krenemo, što je rezultiralo da
skoj temperaturi, kao da je nastupilo lje- kada zima zakasni, bilo teško ložiti vatru. smo pošli negdje oko pola deset ka na-
to. Admir i Edin istrčali su u kratkim Trebalo je muke da se potpali, pa potom šem izbjegličkom stančiću. “Oprostite
rukavima. Lastavice su bile tu. Sve je povuče dim napolje kroz zakrivljeni so- mu. Znate kako je, i sami imate tinej-
odjednom zazelenilo, pojavili su se ći- lunar, improvizirani dimnjak. Tri smo džera u kući, nekada se jednostavno ne
limi od raznovrsnog bilja na padinama puta ložili vatru taj dan. Ujutro, pa se možete dogovoriti. Izvinite još jednom
Zvijezde i Konjuha. ugasila, potom nakon povratka iz škole. i nemojte šta zamjeriti”, reče mati dok
Osjećajući priličnu odvratnost spram Konačno, uspio sam je razgorjeti pred- nas je ispraćala Merima.
jučerašnjeg događaja, nisam htio ići ka večer. Valjda je napolju manji atmosfer- Uzeo sam ključ, istrčao tih stotinjak
ploči, ondje gdje bismo se obično okup- ski pritisak, vuklo je kao ludo. Naložio metara, dotrčao do vrata, uzeo za šteku,
ljali, palili vatru, logorovali, brojali dane sam punu peć drva. Čini mi se, nikada otvorio... Zapuhnuo me crni dim, smrad
do kupanja. Nisam otišao ni do igrališta nije bilo toplije. Užarila se plata s gor- od gareži... Vatra je uhvatila lamperiju
kod arana... Jednostavno, nisam želio nje strane. Možda sam stavio koju cjepa- do peći, prijeteći da zahvati storu. Ule-
sresti one ljude od sinoć. Duboko sam nicu više grabovog drveta? Razmišljao tio sam ne razmišljajući o posljedicama,
ih prezirao, činili su mi se poput moder- sam kako je planina varljiva. Vidio sam brzo nasuo vodu u vajnig koji je stajao
nih drumskih razbojnika. Potkopavaju- u ova tri dana tri godišnja doba, samo ispod lavaboa i polio po dijelu sobe koja
ći saobraćajnicu, rušeći infrastrukturu, nekim uvrnutim redom, ljeto pa prolje- je gorjela. Jasno sam čuo karakteristični
žilu kukavicu ka tuzlanskoj regiji, po- će, potom zimu... zvuk cccccccc, onaj kada voda pobijedi
kazivali su spremnost na sve zarad sit- vatru. Potom sam otvorio prozorčić i
nog šićara. Pfuj! NEŽELJENO SIJELO vrata širom. Mati se po dolasku uhvatila
Odlučio sam otići u sasvim suprot- “Spremi se, idemo kod Merime i za glavu. Brzo smo izračili, istjerali dim,
nom smjeru, ka banji. Navukao sam ku- Muharema”, reče mi mati. “A da ja ne mada se sve osjetilo po gareži. Zidovi su
paće ispod pantalona, krišom da mati ne idem”, upitah. “A šta ćeš raditi”, odgo- bili potpuno crni. Garderoba i sve stvari
vidi. Ako budem imao sreće, možda se i vori mati protupitanjem. Slegnuh rame- su imali neugodan miris dima, paljevine...
okupam! Neću biti prvi, ali neću gledati nima. “Brojati zjale. Tako sam i mislila. “Da smo samo koji minut kasnije došli,
ni sa strane... Idemo”, reče mama odlučno. sve bi izgorjelo. Ne daj Bože, kud bismo
Kada sam stigao, u kamenom ogra- Pokušao sam objasniti da je tamo onda? Kud bismo onda?”, ponavljala je
đenom bazenčiću, veličine tri puta četiri Anera, da to nije i baš najbolja opcija, s mati u nekom stanju šoka.
metra, već je bilo desetak dječaka. Vri- obzirom na to da smo “kao prekinuli”. Bilo je očito da sam dobro razgorio
ska, prskanje, graja, gužva... Nisam ni Nije me slušala. Nisam imao pravo glasa. vatru. Usijao se solunar. Na dijelu gdje
ušao, a odjednom mi je sve to zasmetalo. Na ulazu sam napravio nasilu nekakav se spaja krivi s ravnim dijelom solunara
Požurio sam natrag – struje ima, zadaće osmijeh, glumeći da je sve u najboljem kapao je katran... Vjerovatno je u odre-
nemam, posudit ću kakav film, nešto što đenom momentu izletjela i žiška. Lam-
nisam gledao, ili što sam gledao jedan- perija je pod ogromnom temperaturom
put, ili davno, nešto što ću moći pogle- “Hajd sad, šminkeru! došla u tačku paljenja. Da smo zaka-
dati ponovo. Prvi na čelo. Ti si ono u snili deset minuta, vatra bi s lamperije
Došao sam kući. Mati me već pri prešla na store, sa stora na elektroniku
otvaranju vrata počela zapitkivati. “A planinarskom društvu”, i namještaj, odatle na krov i zidove. Sve
gdje si ti to tako rano bio?”, upita. “Na zezala su me lokalna bi izgorjelo za tren. Vatra bi progutala
banji”, odgovorih. “Da se nisi slučajno ono što smo teškom mukom sačuvali od
kupao? Možeš se prehladiti! A kud bih djeca. Nekada sam im četnika, ono što smo dovukli iz Olova.
onda s tobom, dijete? Rat je, luksuz se Sutradan nisam otišao u školu. Ci-
danas razboljeti!”, prekoravala me mati. pričao o mom članstvu jeli smo dan čistili stvari, zidove, pod,
Presvukao sam se i izašao, ponovo. U u Planinarskom društvu da bismo prostor doveli koliko-toliko u
selu nisam našao novog filma. Ponovo normalno stanju, u strahu što će stano-
sam, po ko zna koji put, gledao kome- “Smolin” u Olovu. Oni su davac reći. Srećom, nije bilo velike štete,
diju Nije nemoguće. dvije-tri letve koje je valjalo promijeniti.
Drugi dan vikenda počela je padati živjeli planinu 365 dana u Tog sam dana, na teži način, naučio
kiša. Navečer je kiša prešla u susnježi- godini. “Sam pao, sam se što znači vatra. Nasreću, dolazilo je to-
cu. Padalo je čitavu noć. Zima se nije plije vrijeme, nije bilo više potrebe za
predavala. Već u ponedjeljak morao ubio”, pomislih. loženjem. n

STAV 24/6/2022 43