Page 47 - STAV broj 381

raspasti i rastočiti da je nikad više niko glava, muška, s raskošnom mletačkom s crnim vragom?! Ali crni vrag, oličen u
ne sastavi. beretkom iz koje iskače sokolovo pero, brkatim janjičarima, ne pojavi se nika-
Konji, prepadnuti smrtnim strahom s obrazima prekrivenim njegovanom ko- ko pa oni perzijski kilimi što se klate na
prenesenim s kočijaša, njište sudnjedanski vrdžavom bradom iz koje izranja stamen krovu kočije koja hita prema Mlecima od
i propinju se kao da nikada nisu zagazili frankopanski nos, pomoli se u ovom vo- sada pa do navijek služit će kao opome-
golom kopitom u vodu. Nad njihovim denom magnovenju što briše granice iz- na pokoljenjima da nikada ne sklapaju
mokrim sapima, poput razjarenog gro- među jave i sna posvud oko kočije u tom nikakav dogovor sa škorpijom kojoj su
ma, puca bič i eho ovog pucnja odzva- danu bez premca. Između ustitralih pra- nastojali stati na glavu i u to ime uložili
nja gore, uzvodno, gdje se pod mlinom menova kose probija se od strepnje sasvim sav svoj imetak i život i snagu i sve svo-
Korana rastegla u pravo jezero i gdje su onemoćao glas koji vapi za razumom i je, neštedimice.
po vrelom pijesku ovi mogući ljubavni- moli kočijaša da stiša ovu suludu trku, Tako urotnici ostadoše na pustopolji-
ci godinama u najvećoj tajnosti rastirali ako ne želi da ih sviju izvrne i polomi im ni na milost i nemilost njihovom kralju
svoja gola tijela i isisavali jedno iz dru- vratove, zaboga. Kočijaš zateže uzdama i protiv kojeg podigoše pobunu i on ih po-
gog životne sokove kao vino s Ponikvah odlaže bič i pravda se priprostim jezikom zva u Beč na razgovore da vidi, kobajagi,
grada Hresanskog, ili su pak samo izlazi- da mu je njegovo svekoliko gospodstvo, šta to pokrenu toliki bijes kod njegovih
li na ladanje. Glas kočijaša prhne sve do on, vi, velmoža Orfeo Frankopan, vaša vjernih podanika koji se stoljećima već
Kordunskog Ljeskovca i podigne kreje svjetlosti, naložilo da sastavi konje u trk biju s Osmanlijama do posljednje kapi
s joha i probudi usnule sove na vrbama. kakav do sada niko nije vidio. krvi i sanjaju o povratku svojih grado-
One odgovaraju svojim zastrašujućim Visi ova slika nad stoljećima kao ka- va na Korani i na Glini. Kralj ih u Beču
huktanjem i odnekud im se pridruži ćuk, kav uljez, historijski sasvim netačna. utamniči, a Orfej Frankopan, sav ispre-
pa sve stoji kao da je ponoć, kao da se sve Jer, zaboga, ona, historija, izvlači iz svog padan, prekrsti se i pade na koljena pod
na ovom svijetu od jutros pretumbalo pa mračnog tajanstva i u svoje knjige upisuje nebom čakovskim, zahvaljujući svetom
se noć zamijenila s danom. Orfeja Frankopana, potomka furlanske proviđenju što nadahnu i Frankopana,
frankopanske grane, tek početkom godine Krstu, Tržačkog, i Zrinskog, Petra, s ne-
DVOSTRUKI UROTNICI 1670. i odmah ga stavlja uz bok čuvenom viđenom tvrdoglavošću koju ne slomi ni
A bijeg urotnika ne prestaje. Voda pr- Petru Zrinjskom i još glasovitijem Franji njegovo cjelovečernje preklinjanje da ga
šti ispod konjskih kopita i zalijeva koči- Krsti Frankopanu, onom Drugom, onom ne ostavljaju i da ga povedu sa sobom u
ju sve do krova s kojeg se klate nabrzinu Tržačkom. Godinama, desetljećima, sto- Beč da im se nađe pri ruci.
spakovane najnužnije stvari: dva perzijska ljećima s tim Orfejom zbunjivat će svoje Dođe poslije vijest do Orfeja Franko-
tepiha neprocjenjive vrijednosti, stoljet- sluge, historiografe. Kažu, učestvovao pana kako u Beču svi, i sudije i plemstvo,
ne komode, natkasne, pehari, bure vina, je taj tajanstveni Orfej ravnopravno u i običan puk, traže da se Petrove i Krsto-
nekoliko svilenih haljina, ženski šeširi, krojidbi čuvene frankopansko-zrinjske ve glave polože na kladu. A on je bježao
cvjetni vezovi, heklani stolnjaci, pelegari urote protiv ugarskog kralja, Habsbur- od tih vijesti, kao mahnit jureći prema
u svim bojama, zveckanje srebrnog posu- govca, Leopolda I, koji nakon pobjede Karlovcu. Ondje su Frankopani na rije-
đa i među štojekakvim sitnicama njuška nad Osmanlijama sklopi takav mirovni ci Dobri obnovili Novigrad, ne kao spo-
bijelog samsova, čistog italijanskog po- ugovor kao da je on poražen, a u sastavu men na svoje daleke krčke pretke već da
rijekla, čiji su direktni preci odgojeni u Osmanskog Carstva ostade grad Zrin, za su što bliže ovamo, Korani i Tršcu, o ko-
glasovitoj rimskoj porodici Frangipani, kojeg Zrinjski bijahu krvlju vezani, kao jima im san nikada ne usahnu. Tu ga je
jedinog svjedoka svih mogućih ljubavnič- što Frankopani Tržački bijahu vezani za možda čekala Julija de Naro, Italijanka,
kih izleta ovih pokajničkih bjegunaca, ili Tržac, a Fran Krsto Frankopan, striče- supruga Franje Krsta Frankopana, pa bi
pak nedužnih rođačkih šetnji uz koran- vić Orfejov mogući, povrh svega izgubi kočije koje gaze rijeku u bijegu pred Le-
ske vrbake koje su raspaljivale iskvarenu i kapetaniju ogulinsku, pa ko da ne isuče opoldovim generalima trebalo poprskati
maštu zavidnika. I u tom trenu razvlače mač i digne se na takvog kralja koji ih vodom rijeke Dobre, a nikako Koranom
se crne zavjese na prozoru kočije i jedna ništa pitao nije, i ko da ne sklopi savez i nadomak Tršca, koji u to vrijeme već

STAV 24/6/2022 47