Page 42 - STAV broj 381

DRUŠTVO

Ratno djetinjstvo (58)

DA SMO SAMO KOJI

MINUT KASNIJE DOŠLI,

SVE BI IZGORJELO

Tri smo puta ložili vatru taj dan. Ujutro, pa se ugasila, potom nakon
povratka iz škole. Konačno, uspio sam je razgorjeti predvečer. Valjda

Piše: Ammar KULO je napolju manji atmosferski pritisak, vuklo je kao ludo. Naložio sam
punu peć drva. Čini mi se, nikada nije bilo toplije. Užarila se plata s
gornje strane. Možda sam stavio koju cjepanicu više grabovog drveta.

zgleda da je selo Kalesija crna tačka da je bilo prilično kasno, odlučio Prije nego što ću stići do famozne
za transport, tu bi, pod pritiskom sam prošetati. Umjesto prema ba- okuke, neko je zviznuo iz šume. Stao
teških kamiona, cesta popustila. Ili nji, uzvodno, ni sam ne znam zašto, sam kao ukopan. Sada se jasno nazirala
Imi se bar tako činilo? krenuo sam u suprotnom smjeru, ka silueta s krampom kako potkopava rub
Jednu večer već je bio mrak, ni- ploči, tom dijelu gdje su se dešavali ceste, možda koji metar ispod dijela
sam siguran koliko je bilo sati, znam saobraćajni kolapsi. puta koji je bio upravo saniran. Druga

42 24/6/2022 STAV