Page 48 - STAV broj 381

DRUŠTVO

gotovo stotinu godina bijaše pod vlašću
Osmanlija i frankopanske ga oči, pune
čežnje, gledahu tek iz daljine. Ili bi ih,
možda, te kočije u kojima su Orfej i Ju-
lija bježali pred osvetnicima Leopoldo-
vim, trebalo natjerati preko kakvog gaza
na rijeci Dubračini ponad Novog Vino-
dolskog, jer historija, evo, zna i tačan da-
tum. Veli ona ovako: bio je 4. april 1670.
godine kada je Julija Frankopan, dok je
njen muž, čekajući smrt, sjedio za stolom
u bečkoj tamnici i premetao po papirima
i iz njih vadio stihove pokušavajući da ih
razvrsta u zbirke, a Leopoldov general Il-
berstein se sa silnom vojskom primicao
Primorju da kazni prevratnike, napustila
tvrđavu frankopansku u Novom Vinodol-
skom. Uvečer je već bila u Bakru nado-
mak Rijeke i tu je čekahu brodovi s koji-
ma ranom zorom zaplovi preko mora i za
tri dana skrasi se u grofoviji svoga strica.
Ali kako posljednjim poglavljem ro-
mana o jednoj porodici, koja se vinula u
same političke i rodoslovne visine ono-
evropske, pa se osjetila na kraju toliko
moćnom da je usprkosila najsnažnijim
tadašnjim evropskim vladarima, presko-
čiti bistru koransku vodu, nad kojom je,
ovdje, u tvrđavi Tržačkoj i krenula priča
o onoj lozi frankopanskoj, koja je na kra-
ju, propevši se svom silinom u vlastitom
samouništenju, porodila najznačajnijeg
među svim Frankopanima, njega, Fra-
nju Krsta Frankopana Tržačkog od oca
Vuka Krste Frankopana, opet Tržačkog,
dakako, koji se cijeli život borio protiv
Osmanlija, tukući ih pod Karlovcem hoti-
mice, pa je, kako se pouzdano zna, izlazio
i na mejdan silnom Muji Hrnjici, kojeg
spominje u jednom svom izvještaju kao
Mustafu Kozličića, u Kladuši, poznatog
po svom četovanju, njega, Frana Krsta
Frankopana, unuka glasovitog generala
Ivana Lenkovića, koji je zapovijedao ci-
jelom Krajinom između Une i Korane
pa i on se cijeli život tukao s Osmanlija-
ma, njega, Krstu Frankopana Tržačkog
kojem dželati Leopoldovi odrubiše gla-
vu u Beču i tako zauvijek zatrnuše cijelu priča o Frankopanima Tržačkim. Svaki krvavog rata u prijateljskom ozračju sre-
jednu porodicu koja se iz ove zabačene kraj, ma koliko historijski bio netačan, toše dva generala dviju vojski, mogućih
utvrde što se nagela nad Koranom prote- samo ovdje je mogao biti iskren i istinit, potomaka nekadašnjih gospodara obaju
gla sve do najsjajnijih luča najglasovitijih ovdje, nadomak Tršca, gdje se na kraju krajišta i s ove i s one strane koranske.
evropskih dvorova? Nikako! Eto kako! uskovitlala granica bosanska, pa je nad
Samo se ovdje, na Tržačkom Rašte- gazom kroz stoljeća izgrađen most i uvrh RAZDIOBA USUDA
lu, na stoljetnom gazu, mogla završiti trista godina na njemu se u smiraj jednog Red je da do kraja ispratimo sve vi-
novnike naše priče. Tek tada možemo sta-
Tako urotnici ostadoše na pustopoljini na milost i nemilost viti tačku na sve događaje, historijske ili
izmaštane, izniknule ovdje, na tržačkom
njihovom kralju protiv kojeg podigoše pobunu i on ih pozva u gradu. Orfej Frankopan, tajanstveni, je-
Beč na razgovore da vidi, kobajagi, šta to pokrenu toliki bijes dan od glavnih pokretača urote, nije imao
mira ni u Mlecima. Historija bilježi da
kod njegovih vjernih podanika koji se stoljećima već biju s su uhode cara Leopolda njuškale po ci-
Osmanlijama do posljednje kapi krvi i sanjaju o povratku jelim Udinama, od kuće do kuće, tražili
su Orfeja i glavu mu s ramena. I zasigur-
svojih gradova na Korani i na Glini. Kralj ih u Beču utamniči... no je skončao s nožem u krstima kakvog

48 24/6/2022 STAV