Page 67 - STAV broj 381

saberemo, lahko ćemo uvidjeti da je u prva dva desetljeća nakon Dru-
gog svjetskog rata ostvaren prilično ubog bilans. Mene, međutim, PJESNIK
ovog puta, od zbira uspješnih iskoračenja, više interesira zajednički
imenitelj svih ovih raskriljenih putokaza, prvenstveno onih kojima se Posvećeno Maku Dizdaru
kretala poetska misao bošnjačkog pjesništva. Doduše, veoma je teško
implicite govoriti o osobenostima takvih orijentacija, jer u oblikova- Okamenjenih zenica iz sunčanog pera rađa pjesnik
nju poetika tog vremena prevladavaju čulni elementi, odnosno domi- šareni dan. Vid nije
nira poezija čula. Tom se oznakom iz skoka u maglovite historijske san viče pjesnik
kontekste vraćam samoj suštini i jezgru prezentiranih Elmazbegovi- sam.
ćevih pjesama. Ono što je decenijama bilo samo plašljivi nagovještaj
ili izuzetak kod Kadrije Elmazbegovića postaje izvjesnost i pravilo. Cvijet i slavuj su aveti. Pacov i lisica pjevaju
Opis osjećanja i izricanje istina, što preovlađuje pjesništvom pede- vječno. Pauk i pčela pjesnici su
setih i šezdesetih godina ovog stoljeća, sada zamjenjuju čulno izrazi- davni. Jesu li logičari
te slike, ili drugim riječima: umjesto “glave” i “srca”, vid, pa i sluh, sami viče pjesnik
dodir i miris postaju odlučujući za opserviranje pjesničke materije. sam.
Tako o pjesnikovoj sjeti govori matičar, zlatni cvijet Einsteinov,
o upitanosti pred silama zaumlja između olupina epruveta Wagne- Danom svojim po poljima bijelim Imaginaciju činom
rovih na dnu okeana govori đavolov šegrt. Nema više mistificiranja pokazujem svim
luciferovske prirode umjetnosti. Pjesnik za tren postaje i Demon i I čin u Imaginaciju pretvaram viče pjesnik
Anđeo i na vrhu pera s kojeg kaplje sunce, ceri se, postaje koza i od- sam.
lazi u zeleni gaj. Oslovljava nas tegoba iz čudnovatih prilika iz Eu-
klidove radionice, iz dupka izrađenog od njegove plazme u fabrici KAMEN ALEM ALTUN ALEM
njegovoj iz koje se polijeće izliven u krilo. Čežnja za neizmjernošću Dok zvijezde spajaš okamenjeni ume neimara u
sjaji iz pogleda u beskonačnu ravninu pod beskonačnim večernjim etru što je kod Fatiha u službi bio
nebom, dok u daljini, kao u nijemoj filmskoj sekvenci, neko bježi Šehid
u željenu slobodu. Još dugo bih ovako mogao da nabrajam, ali neka Rasipaš glas po njemu bez stida za mahalu
nas zadovolje ovi kratki, ne sasvim slučajno odabrani primjeri, jer svoju što šapuće da joj primiš
prepričavanje pjesama, najposlije, spada među bogohulna djela. dug Altuno bez noći jer ti struk mašrik
U ovim podsjećanjima jeste interpretiranje njegovih “emotiv- žari da Magribu pokazuješ
nih podloga”, razumljivo, u odgovarajućoj mjeri svedeno, ali nam i pun na slovima
pored toga omogućuje da iz Elmazbegovićevih pjesama razaberemo Ezana za sjajem Alema da rob ne
dvije važne karakteristike: reduciranje osjećaja i razgranavanje, od- zaluta
nosno umnožavanje slika. Prvo leži u odsustvu uzroka čija je poslje- O što stojiš na travki mezara što
dica osjećanje. Lirski je subjekt, naprimjer, sretan ili nesretan, tužan niče na kojoj si nikla kameni
ili radostan, zanesen ili malodušan, a da se pouzdano ne zna zašto. S cvijet što u bledilu smrti
druge strane, mnoštvo slika, simbola i metafora, koje nužno ne apli- jesi besmrta
ciraju osjećanje, samostalno su oblikovani pejzaži koji jednim takvim hurijo
pomakom u objektivnost, u autonomnost slike, koja se u mnogim El-
mazbegovićevim pjesmama naslućuje, a u mnogim i događa, postaju ORAČ
stilski neobične reminiscencije koje pripadaju “docnijim vremenima”.
Izvjesna futurističnost Elmazbegovićeve poetske vizije možda je dovela Ledina Raj vječni Putanja utabana
do toga da njegove pjesme i danas smatramo izrazito modernim, a ja vučija po kojoj gaze
bih radije rekao postmodernim u svim implikacijama koji taj pojam tigar i lisica koračajući tiho Ćuti Kraljica
danas može značiti. Elmazbegovićevom poetskom stvaralaštvu jedini Puzi po njoj pacov Brižljivko gricka bufalu
socijalni, nacionalni, pedagoški atribut jeste ljepota. Nju nije moguće rep dok žvače slamku
okvašenu on i dok na njega vrana s osušenih grana
izvoditi pred masama na sportskim stadionima. Zato groznica za nju slijeće Orač smjeli razara carstvo njihovo da
nije za njegova života postojala, niti i danas postoji. Traženje njenog nastane plod za njegov
javnog revaloriziranja, priznanja i odavanja javnih počasti jeste po- rod Na vratu ratara Tigar je već pio
grešna i nepotrebna. Posebno stoga što je vrijeme kome pripadamo krv I dok mu je kraljica noge
izjednačilo uspjeh i javnu ostvarenost s vrijednošću. Ove dvije katego- vezivala lisica ga je tješila mudrošću
rije imanentne su Elmazbegovićevoj životnoj i stvaralačkoj biografiji. svojom Pacov mu je na leđima gnijezdo svoje
Takva su, eto, iskušenja taštine koja bi da izvaže i tišinu fascinantnim gradio Al umorno Orač orao je carstvo njihovo
efektom angažirane ili čak agitatorske pjesme u trenu njene najšire Smjelo Sijao je sjeme za svoj
fikcionalnosti. Praznik poezije, isključivo obavezane ljepoti, događa se rod dok najzad na stazama kraljičinim iz šaka
drukčije. Najzad, i tome me je poučilo iskustvo s Elmazbegovićevom umornog baštovana ne niče
poezijom. Znanost poezije jeste drukčija i zato, decenijama, stoljećima i Njihov Plod
milenijima, mrtve pjesnike premješta u vječni trenutak sadašnjosti. n
Elmazbegovićeva poezija, evo već tridesetu godinu, zaokuplja moje interesiranje i vraćam
joj se ciklično, veoma često. Ne odolijevam iskušenju koje me nagoni da je izmjerim
teorijskim aršinom. Ispitujem glagolska stanja i vremena, odmjeravam dinamičnost i
statičnost kroz načine, pri čemu me ushićuje optativni i molidbeni oblik imperativa koji,
zbog moralističkog ili propovjedničkog tona, kod drugih pjesnika ne volim.

STAV 24/6/2022 67