Page 67 - STAV broj 381
P. 67

saberemo, lahko ćemo uvidjeti da je u prva dva desetljeća nakon Dru-
          gog svjetskog rata ostvaren prilično ubog bilans. Mene, međutim,   PJESNIK
          ovog puta, od zbira uspješnih iskoračenja, više interesira zajednički
          imenitelj svih ovih raskriljenih putokaza, prvenstveno onih kojima se   Posvećeno Maku Dizdaru
          kretala poetska misao bošnjačkog pjesništva. Doduše, veoma je teško
          implicite govoriti o osobenostima takvih orijentacija, jer u oblikova-  Okamenjenih zenica iz sunčanog pera rađa pjesnik
          nju poetika tog vremena prevladavaju čulni elementi, odnosno domi-  šareni dan. Vid nije
          nira poezija čula. Tom se oznakom iz skoka u maglovite historijske   san viče pjesnik
          kontekste vraćam samoj suštini i jezgru prezentiranih Elmazbegovi-  sam.
          ćevih pjesama. Ono što je decenijama bilo samo plašljivi nagovještaj
          ili izuzetak kod Kadrije Elmazbegovića postaje izvjesnost i pravilo.   Cvijet i slavuj su aveti. Pacov i lisica pjevaju
          Opis osjećanja i izricanje istina, što preovlađuje pjesništvom pede-  vječno. Pauk i pčela pjesnici su
          setih i šezdesetih godina ovog stoljeća, sada zamjenjuju čulno izrazi-  davni. Jesu li logičari
          te slike, ili drugim riječima: umjesto “glave” i “srca”, vid, pa i sluh,   sami viče pjesnik
          dodir i miris postaju odlučujući za opserviranje pjesničke materije.   sam.
            Tako o pjesnikovoj sjeti govori matičar, zlatni cvijet Einsteinov,
          o upitanosti pred silama zaumlja između olupina epruveta Wagne-  Danom svojim po poljima bijelim Imaginaciju činom
          rovih na dnu okeana govori đavolov šegrt. Nema više mistificiranja   pokazujem svim
          luciferovske prirode umjetnosti. Pjesnik za tren postaje i Demon i   I čin u Imaginaciju pretvaram viče pjesnik
          Anđeo i na vrhu pera s kojeg kaplje sunce, ceri se, postaje koza i od-  sam.
          lazi u zeleni gaj. Oslovljava nas tegoba iz čudnovatih prilika iz Eu-
          klidove radionice, iz dupka izrađenog od njegove plazme u fabrici   KAMEN ALEM ALTUN ALEM
          njegovoj iz koje se polijeće izliven u krilo. Čežnja za neizmjernošću   Dok zvijezde spajaš okamenjeni ume neimara u
          sjaji iz pogleda u beskonačnu ravninu pod beskonačnim večernjim   etru što je kod Fatiha u službi bio
          nebom, dok u daljini, kao u nijemoj filmskoj sekvenci, neko bježi   Šehid
          u željenu slobodu. Još dugo bih ovako mogao da nabrajam, ali neka   Rasipaš glas po njemu bez stida za mahalu
          nas zadovolje ovi kratki, ne sasvim slučajno odabrani primjeri, jer   svoju što šapuće da joj primiš
          prepričavanje pjesama, najposlije, spada među bogohulna djela.  dug Altuno bez noći jer ti struk mašrik
            U ovim podsjećanjima jeste interpretiranje njegovih “emotiv-  žari da Magribu pokazuješ
          nih podloga”, razumljivo, u odgovarajućoj mjeri svedeno, ali nam i   pun na slovima
          pored toga omogućuje da iz Elmazbegovićevih pjesama razaberemo   Ezana za sjajem Alema da rob ne
          dvije važne karakteristike: reduciranje osjećaja i razgranavanje, od-  zaluta
          nosno umnožavanje slika. Prvo leži u odsustvu uzroka čija je poslje-  O što stojiš na travki mezara što
          dica osjećanje. Lirski je subjekt, naprimjer, sretan ili nesretan, tužan   niče na kojoj si nikla kameni
          ili radostan, zanesen ili malodušan, a da se pouzdano ne zna zašto. S   cvijet što u bledilu smrti
          druge strane, mnoštvo slika, simbola i metafora, koje nužno ne apli-  jesi besmrta
          ciraju osjećanje, samostalno su oblikovani pejzaži koji jednim takvim   hurijo
          pomakom u objektivnost, u autonomnost slike, koja se u mnogim El-
          mazbegovićevim pjesmama naslućuje, a u mnogim i događa, postaju   ORAČ
          stilski neobične reminiscencije koje pripadaju “docnijim vremenima”.
          Izvjesna futurističnost Elmazbegovićeve poetske vizije možda je dovela   Ledina Raj vječni Putanja utabana
          do toga da njegove pjesme i danas smatramo izrazito modernim, a ja   vučija po kojoj gaze
          bih radije rekao postmodernim u svim implikacijama koji taj pojam   tigar i lisica koračajući tiho Ćuti Kraljica
          danas može značiti. Elmazbegovićevom poetskom stvaralaštvu jedini   Puzi po njoj pacov Brižljivko gricka bufalu
          socijalni, nacionalni, pedagoški atribut jeste ljepota. Nju nije moguće   rep dok žvače slamku
                                                                okvašenu on i dok na njega vrana s osušenih grana
          izvoditi pred masama na sportskim stadionima. Zato groznica za nju   slijeće Orač smjeli razara carstvo njihovo da
          nije za njegova života postojala, niti i danas postoji. Traženje njenog   nastane plod za njegov
          javnog revaloriziranja, priznanja i odavanja javnih počasti jeste po-  rod Na vratu ratara Tigar je već pio
          grešna i nepotrebna. Posebno stoga što je vrijeme kome pripadamo   krv I dok mu je kraljica noge
          izjednačilo uspjeh i javnu ostvarenost s vrijednošću. Ove dvije katego-  vezivala lisica ga je tješila mudrošću
          rije imanentne su Elmazbegovićevoj životnoj i stvaralačkoj biografiji.   svojom Pacov mu je na leđima gnijezdo svoje
          Takva su, eto, iskušenja taštine koja bi da izvaže i tišinu fascinantnim   gradio Al umorno Orač orao je carstvo njihovo
          efektom angažirane ili čak agitatorske pjesme u trenu njene najšire   Smjelo Sijao je sjeme za svoj
          fikcionalnosti. Praznik poezije, isključivo obavezane ljepoti, događa se   rod dok najzad na stazama kraljičinim iz šaka
          drukčije. Najzad, i tome me je poučilo iskustvo s Elmazbegovićevom   umornog baštovana ne niče
          poezijom. Znanost poezije jeste drukčija i zato, decenijama, stoljećima i   Njihov Plod
          milenijima, mrtve pjesnike premješta u vječni trenutak sadašnjosti.  n
          Elmazbegovićeva poezija, evo već tridesetu godinu, zaokuplja moje interesiranje i vraćam
          joj se ciklično, veoma često. Ne odolijevam iskušenju koje me nagoni da je izmjerim
          teorijskim aršinom. Ispitujem glagolska stanja i vremena, odmjeravam dinamičnost i
          statičnost kroz načine, pri čemu me ushićuje optativni i molidbeni oblik imperativa koji,
          zbog moralističkog ili propovjedničkog tona, kod drugih pjesnika ne volim.



                                                                                                    STAV 24/6/2022 67
   62   63   64   65   66   67   68   69   70   71   72