Page 66 - STAV broj 381

KULTURA

Majstori bošnjačkog pjesništva
PRAZNIK POEZIJE ILI KAKO SE

ELMAZBEGOVIĆ OBAVEZAO

ISKLJUČIVO LJEPOTI

Elmazbegovićevom poetskom stvaralaštvu jedini socijalni, nacionalni, pedagoški atribut jeste
ljepota. Nju nije moguće izvoditi pred masama na sportskim stadionima. Zato groznica za nju nije
za njegova života postojala, niti i danas postoji. Traženje njenog javnog revaloriziranja, priznanja
i odavanja javnih počasti jeste pogrešna i nepotrebna. Posebno stoga što je vrijeme kome
pripadamo izjednačilo uspjeh i javnu ostvarenost s vrijednošću. Ove dvije kategorije imanentne

su Elmazbegovićevoj životnoj i stvaralačkoj biografiji.

Piše: Almir ZALIHIĆ
njiga pjesama Prozori Kadrije Elmazbegovića, koja je napi-
sana 1966. godine, štampana je u časopisu Mak (Novi Pa-
zar, 1993), otprilike na sedamdesetogodišnjicu pjesnikovog
K rođenja. Ovaj podatak, ma koliko bio neobičan i tragičan
istovremeno, ujedno je i stvar estetskih pogrešaka, krivih procje-
na i paničnog straha od samoispitivanja te definiranja nepoznatog.
Upravo je stoga draž Elmazbegovićeve poezije za mene postala
neizbrisiva i nezamjenjiva, a na određeni način i nedokučiva. El-
mazbegovićeva poezija, evo već tridesetu godinu, zaokuplja moje
interesiranje i vraćam joj se ciklično, veoma često. Ne odolijevam
iskušenju koje me nagoni da je izmjerim teorijskim aršinom. Ispi-
tujem glagolska stanja i vremena, odmjeravam dinamičnost i statič-
nost kroz načine, pri čemu me ushićuje optativni i molidbeni oblik
imperativa koji, zbog moralističkog ili propovjedničkog tona, kod
drugih pjesnika ne volim. Prebrojavam pridjeve i glagole koji ozna-
čavaju boje, razmišljam o verbalnom i nominalnom stilu. Bavim se,
dakle, čitavim nizom stilističkih igrarija i vježbi koje me ne čine pa-
metnijim. Draž traje još uvijek, ali ne izbija na vidjelo, kao što se ne
prekida zbog “estetskih pogrešaka” u nekim pjesmama: slabih aso-
cijacija, neizgrađenog ritma, komplicirane sintakse, prenaglašenih
riječi. Nad djelomičnim tumačenjima teorije i prividnom formalnom
nezavršenošću uvijek se nadvija neobjašnjivi, neizrecivi, neulovlji-
vi, sveti, imaginarni bitak pjesme. Shvatio sam da se draž poezije
događa baš zato što se ona do kraja ne može izmjeriti i konzumira-
ti, ukalupiti i odrediti poznatom i postojećom kritičko-teorijskom Kadrija Elmazbegović rođen je u Novom Pazaru 1923. godine.
aparaturom. U pjesmama koje nas uzbuđuju sve su stvari istodobno Umro je 1983. godine u Sarajevu. Osnovnu i srednju školu zavr-
i blizu i daleko, jasne i tajnovite, opipljive i nedokučive, prisutne i šio je u rodnom gradu, a studij germanistike u Beogradu. Dugo
odsutne, naše i tuđe. godina bio je profesor njemačkog jezika u novopazarskom sred-
I pored ovih “kontranaučnih” saznanja, ne pada mi na um da tvr- njoškolskom centru. Posljednje godine života proveo je u Fojnici.
dim kako Elmazbegovićevu poeziju nije mogućno objektivno vred- Pisao je pjesme i pripovijetke koje je veoma rijetko objavljivao,
novati u okviru bošnjačke književnosti ili, pak, književnosti koja se zbog nerazumijevanja kako urednika časopisa, tako i sredina u
stvara na slavenskim jezicima nekadašnjeg zajedničkog prostora. kojima je obitavao. Avangardnost njegove poetike neupitna je i
Generacija pisaca prije Elmazbegovića našla se svojevremeno danas, četrdesetak godina od nastanka mnogih njegovih pje-
pred sizifovskim zadatkom. Ukoliko je htjela da produži stvaralački sama. Književna ostavština Kadrije Elmazbegovića nije istraže-
amanet prethodnih generacija, da zadrži osnovne postulate izvorišta na i pitanje je da li je uopće išta drugo sačuvano. U književnom
i sveukupnost pjesništva, uzdarja prošlosti, a da iskorači i približi se časopisu “Mak”, br. 2-3, 1993. godine, separatno je objavljena
tokovima svjetske moderne lirike, bilo joj je nužno biti originalan, in- zbirka pjesama “Prozori”.
dividualan, raskošan u artističkoj smionosti. Kada navedene zahtjeve

66 24/6/2022 STAV