Page 61 - STAV broj 381

Stisnut između pravoslavnih i katoličkih snaga nije, sebi Dakle, Aličić radi upravo suprotno
mogao dopustiti da se okrene protiv Osmanske države, jedine od onog što inače zahtijeva od drugih.
Kako bi on reagirao da neko od hrvat-
sile koja mu je realno mogla pomoći u borbi za opstanak. skih ili srpskih historičara napiše da ne
Ta eventualna bosanska država zasigurno nije mogla. treba obraćati pažnju na formu Ahdna-
me jer su je stvorile Osmanlije, a ne Srbi
Prema tadašnjem omjeru snaga, ovakva država odmah bi i Hrvati, da ne treba uzimati u obzir ni
činjenicu da se u dokumentima ističu
bila osvojena, a Bošnjaci muslimani uništeni. To pokazuje katolici i da je sultan Mehmed Fatih
sve dotadašnje historijsko iskustvo, a naročito ponašanje samo onako izdao svoju ahdnamu, a da
je ustvari imao drugo na umu?
katolika prema muslimanima nakon bečkog poraza, kada su Uostalom, kakva je bila prepreka
muslimani nestali iz Mađarske, Slavonije, Like i Dalmacije, da se i kršćani pojave pred mullom? U
osmanskim arhivima postoje hiljade do-
ponašanje pravoslavaca u Srbiji nakon sjeničkog pokolja, kumenata u kojima se kršćani radi svojih
koji ima sve karakteristike genocida, potpunog uništenja traženja obraćaju osmanskim vlastima i
samom sultanu, a i hiljade dokumenata
muslimana u Beogradu i drugih pokolja i progona. u kojima se tim zahtjevima udovoljava.
Zar ne bi prisustvo i učestvovanje kr-
neki hercegovački autori, poput nesum- historiografije Bosne. Osobito onaj koji šćanskih predstavnika pojačalo snagu
njive bošnjačke intelektualne veličine ne preuzima obavezu da se utvrđuje i opravdanost zahtjeva koje su Bošnjaci
Safvet-bega Bašagića, u drugom pravcu. stvarna istina u historiji ovih zemalja isticali? Ahmet Aličić to je odlično znao,
Kada se želi napraviti mit u kojem se i naroda, nego samo ono što njoj odgo- vjerovatno najbolje u Bosni i Hercegovi-
događaju pripisuju dimenzije koje nisu vara, a to niti je istina, niti je nauka, ili ni, ali u dobroj želji da istakne nekakvo
postojale, kada se u službi tog mita pro- onaj dio koji zastupa mišljenje da ‘izvo- zajedništvo muslimana i ostalih, njiho-
cjenjuju ličnosti koje se ne uklapaju na ri nisu relevantni’ i presudni, nego je vo odsustvo objašnjava na način koji kod
željeni način, tada i vrlo kvalitetni auto- ‘presudna interpretacija’, a historijski drugih tako oštro kritikuje.
ri upadaju u kontradiktornosti u kojima izvori govore ‘samo o autorima koji su Autori poput Mustafe Imamovića ta-
od drugih traže jedno, a sami u slučaju ih stvarali’, a ne historijskoj stvarno- kođer prave očite greške i nedosljedno-
Gradaščevićeve bune čine sasvim drugo. sti i stvarnim historijskim događajima sti. Pišući o Ali-paši Rizvanbegoviću u
Jedan ovakav primjer predstavlja i i pojavama, te društvenim procesima svojoj Historiji Bošnjaka, ovako ga pred-
Ahmet Aličić. Kritikujući one koji u koji su se odvijali u okviru polumile- stavlja: “Sama Rizvanbegovićeva izda-
vezi s historijom Bosne i Hercegovine nijske vlasti osmanlijskog društva i dr- ja Husein-kapetana i ostalih bosanskih
ne priznaju dokumente, već u nemo- žave. Dakle, ne interpretacija izvora, pa ajana kao svojih klasnih drugova govori
gućnosti da prenebregnu istinu koju ti onda stvaranje činjenica, nego vlastito o njegovoj potpuno pogrešnoj procjeni
dokumenti dokazuju, ističu da je isti- voljno, a ne objektivno viđenje historije političkih prilika i tendencija u Carstvu.”
na “u oku promatrača”, on naglašava: općenito, dakle jedna vrsta impresioni- (Mustafa Imamović, Historija Bošnjaka,
“Na žalost, to i danas radi bar neki dio stičke historijske esejistike, ako je i to Preporod, Sarajevo, 1997, str. 336.)
adekvatan naziv za takvu kvazihistoriju. Na istoj stranici svoje knjige Mu-
Ali-paša Rizvanbegović bio Dakle, moglo bi se reći s jakom dozom stafa Imamović o tadašnjim prilikama u
ironije, historijski pravac zvani “de-
Osmanskoj Državi daje ovakvu ocjenu:
je odličan lokalni funkcioner struktivizam”. (Aličić Ahmet, S., Su- “Uprkos tome, s obzirom na sve unutraš-
Osmanske Države koji je marni popis sandžaka Bosna iz 1468/69. nje i spoljne okolnosti Osmanskog carstva,
godine, Mostar, 2008, str. 15)
ideje o autonomiji Bosne nisu se u prvoj
u vrlo teškoj situaciji u Kao što se vidi, Aličić insistira da polovini XIX st. mogle ostvariti. Zato je
neprijateljskom okruženju historijsku istinu predstavlja sadržaj do- poraz bosanskih ajana bio neizbježan.”
kumenata, a ne ono što neko radi svojih
(Mustafa Imamović, Historija Bošnjaka,
neprestano radio na želja i ciljeva subjektivno želi predsta- Preporod, Sarajevo,1997, str. 336)
Dakle, Mustafa Imamović, pišući o iz-
opstanku svog naroda. U ovoj viti kao historijsku istinu. Međutim, u boru Ali-paše da ne učestvuje u buni, tvrdi
pitanju bune Husein-kapetana Grada-
borbi pokazao je izvanredno ščevića i dokumenta koje su on i drugi da ovaj izbor “govori o njegovoj potpuno
pogrešnoj procjeni političkih prilika i ten-
koji su ga slijedili slali sultanu, Aličić
diplomatsko umijeće i uložio poručuje: “Ne treba obraćati pažnju dencija u Carstvu”, da bi odmah nakon
velike napore u razvoju svog na formu dokumenta, jer forma je bila toga sam, procjenjujući tadašnje prilike,
napisao da, “s obzirom na sve unutrašnje
već stvorena i uobičajena, nisu je stvo-
kraja. Ovo niko ne može rili Bošnjaci, nego Osmanlije. Ne treba i spoljne okolnosti Osmanskog carstva,
poreći niti poriče. Ustvari, uzimati u obzir ni činjenicu da se u do- ideje o autonomiji Bosne nisu se u prvoj
kumentima ističu muslimani. Jer treba
polovini XIX st. mogle ostvariti i zato je
niti jedan drugi bošnjački imati na umu kakav je odnos vladao u poraz bosanskih ajana bio neizbježan”.
Iz ovoga je sasvim jasno da je Ali-pa-
lokalni osmanski funkcioner tome društvu i ko je činio vladajući sloj, ša Rizvanbegović pravilno procijenio
pa su samo zbog tog prvaci dolazili na
u njegovo vrijeme nije uložio sud kod mulle da saopće svoje odluke, a situaciju, a da je Husein-kapetan Gra-
više napora i postigao veći ne drugi.” (Aličić Ahmet, Pokret za au- daščević potpuno pogrešno procijenio
tonomiju Bosne od 1831. do 1832. godine,
istu situaciju.
uspjeh u ovom razvoju. Sarajevo, 1996, str. 388.) (Nastavit će se) n

STAV 24/6/2022 61