Page 64 - STAV broj 381

DRUŠTVO

/Svako će nositi svoje breme na Sudnjem danu. Ni ja to čovjek u jednom drugom halu, svjestan sebe, svjestan svog po-
neću moći preuzeti na sebe i tuđi grijeh ponijeti. Allah, ako stojanja. Evo, to je ono što smo mi neki dan govorili, šta znači
hoće, može na Sebe preuzeti odgovornost za drugog i olakša- ovo što gospodari s nama, ovo naše: Ja, Meni, Moje! Koji je
ti mu breme. S ove dvije riječi u bejtu: vāzir-vizri upućuje nas to problem!? Ako ovo ne budemo razumjeli, mi ćemo teško
na ajeti-kerim: Niko ničije breme neće ponijeti (En-Nedžm, 38). proživjeti ovaj život. Imat ćemo probleme na svakom polju,
Na pet mjesta u Kur’ani-kerimu nalaze se ove riječi. A vidimo gdje god svojim halom budemo osjećali da je nešto naše jer to
da cijeli bejt upućuje na poznatu suru Inširah: Zar grudi tvoje izaziva škrtost. Kad ja kažem da je to moje, već sam u proble-
nismo prostranim učinili i breme tvoje s tebe skinuli, koje je pleća mu. Vidite šta je u prirodi ljudskoj – dvije stvari: borba da sa-
tvoja tištilo... (El-Inširah, 1-3). Sad se vratimo na bejt: Ja nisam čuva ono što će mu korist donijeti, priskrbiti, i da se čuva od
opterećen (Gospodar je skinuo s mene terete) – Tako me je Bog moguće štete. Zato logika ne podržava davanje i žrtvovanje na
uzdigao, a u navedenoj suri dalje se kaže: i spomen na tebe viso- Putu. Kako da se žrtvuje kad govori – Pa meni treba, logika mi
ko uzdigli! (Allah je uzvisio moj spomen!) Eto vidimo i po ovom govori – ostavi to za sebe! E valja pobjeći iz vlasti ovakvog hala.
ajeti-kerimu u kolikoj su zabludi oni (a i danas ih ima!) koji I nikako ne dozvoliti da odemo s ovoga svijeta u ovakvom
Poslanikovo ime izbacuju iz džamija! Tamo na dva mjesta uvjerenju. U jednoj predaji kaže Džaferi Sadik, r. a.: “Kad se
piše Allah i nema Poslanikovog imena! A vidite, ajet kaže da
je Allah uzdigao njegov spomen: i spomen na tebe visoko uzdi-
gli! Pogledajte do kojeg stepena (ne znam kako bih to nazvao)
glupost, nakaradno razmišljanje može dovesti! Adem, a. s.,
kad je otvorio oči, vidio je ispod Arša, pored Allahova imena,
u istoj liniji, piše Poslanikovo ime. Kad je tražio od Allaha da
mu sebebom Poslanikovim oprosti, Allah mu je oprostio. A
onda je neko danas “shvatio” da je to malo širkovasto i dad-
ne da se napiše dva puta Allah, nek stoji iznad mihraba, kako
bi na taj način uklonio Poslanikovo ime!!! Bio sam svjedok u
džamijama gdje nema nigdje Poslanikovog imena! A vidite šta
ajet jasno govori. I kud ćemo sutra mimo njega, mimo njego-
vog zagovora! Buharija navodi hadis (mi to često spominjemo,
taj hadisi-šerif) kako će na Dan obračuna Allah Uzvišeni pi-
tati Nuha, a. s.: “O, Nuh! Jesi li dostavio poslanicu?” “Jesam,
Gospodaru!”, reći će on, a onda pita narod njegov: “Je li Nuh
dostavio vama Moju poslanicu?” Oni lažu, pa govore: “Nije,
nije nam dostavio nikakvu poslanicu!” Onda ga Gospodar
pita: “O, Nuh, ko je svjedok tebi?” (A Allah to najbolje zna,
ali nas tako podučava.) I Nuh, a. s., kazat će: “Muhammed i
njegov ummet!”, pa će mu, kaže, posvjedočiti. I tek se onda
vrata otvaraju svakom drugom robu./
Onaj ko je bez tereta je šejh, o, mladiću!
Kod Hakka prihvaćen kao lūk u ruci.
/Sad se opet vraća da nam pojasni ko je šejh. Dakle, Alla-
hova pomoć je uz njega tako blizu kao lūk ruci. I gledamo sad
opis ovoga čovjeka-šejha: Onaj ko je bez tereta je šejh, o, mladi-
ću! Allah s takvih svojih robova skida teret i rasprostranjuje
njihova prsa i oni su kod Hakka prihvaćeni (bliski) kao što je
lūk blizak s rukom koja ga drži. U ajetu se kaže: (...) koji će ih
tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi (El-A’raf, 1157)./
Ko je šejh? Pir (šejh) znači starac sijede kose.
Znaj i shvati značenje te bijele dlake, o, beznadežni!
(O, ti koji tako kruto gledaš!)
Sad on navodi ovaj primjer s bijelom i crnom dlakom, pa
će nam biti jasnije šta hoće da kaže:
Ta crna kosa njegovo je postojanje,
dok od njegovog postojanja ni dlake ne ostane.
/Hoće hz. Mevlana da nam skrene pažnju na sijedu kosu.
Mi znamo da je to znak dostojanstva, mudrosti, iskustva kod
ljudi. A crnu dlaku kao nezrelost, mladost, sebičnost – tad je
Ako ne budeš znao šutjeti, kako ćeš čuti, čovječe!? Ti naizgled kao da slušaš, ali – jok! To ne dopire
do tebe, jer ti slušaš nešto drugo, a nisi svjestan koga slušaš! A to je upravo onaj koji ti govori iz
tebe – JA! Treća stvar, kad si slušao kako treba, šutio i čuo kako treba, onda je došlo vrijeme da to
dobro zapamtiš i da onda to primijeniš u svom životu. Tek potom peta stvar dolazi, a onda – izađi
i kazuj! E riječ takve osobe dopire daleko. Mi ovo što nam kazuje hz. Mevlana vrlo lahko možemo
naučiti – malo se potrudi, naučit ćeš sve ovo napamet i ponoviti što je kazano, ali hajde to živi!

64 24/6/2022 STAV