Page 33 - STAV broj 172
P. 33
STAJALIŠTA
KRIVO SRASTANJE
Tumaranja po maglinama zaborava
SJEĆAM LI SE ILI
BUDAN SANJAM
Piše: Otac je promućurno i na vrijeme shvatio da Tuzla, ta uzavrela
Sadik Ibrahimović košnica u kojoj se stjecajem okolnosti našao, nije ništa drugo
do pravi pravcati komunistički El Dorado, zlatni rudnik za
podobne i lojalne podanike režima, pa se brže-bolje upisao
u komuniste, te, bistar i prodoran, kakav je već bio, brzo
napredovao i u sektoru rudarstva i energetike napravio
pristojnu karijeru
Moj otac Ismet, rođen u Brč- nije ništa drugo do pravi pravcati ko- dan danas bio mali paor s motikom u
kom, tik pored Save, u pro- munistički El Dorado, zlatni rudnik ruci negdje u toj tvojoj mirisnoj po-
stranoj pitomini i među za podobne i lojalne podanike režima, savskoj ravnici! Hajde, bogati, ne bu-
ljudima smjernog ravni- pa se brže-bolje upisao u komuniste, lazni više!”
čarskog mentaliteta, došavši kao dje- te, bistar i prodoran, kakav je već bio, Davno je to bilo. Tako davno da mi
čak u Tuzlu, pričao mi je o tome više brzo napredovao i u sektoru rudarstva i se katkad učini da su ovi ispisani redovi,
puta, doživljava pravi kulturološki šok. energetike napravio pristojnu karijeru. ova krupna, kvrgava slova, tek puka tu-
maranja po maglinama sjećanja ili sno-
Grad u koji se s porodicom dose- No, ni u zrelim godinama, kad se viđenja čak, nešto što se u svojoj biti ili
lio bio je sušta suprotnost onome što penzionirao, dobio prvu unuku i ne- barem uopćenosti nije ni desilo, nešto
je ostavio iza sebe: stiješnjen, zgusnut, kako smekšao – od nadolazeće starosti, što naprosto domišljam dok se s mu-
prenapučen, oivičen brdima koja su naglo probuđene vjere u njemu, straha kom probijam kroz paučinaste slojeve
natkriljavala uzanu zmijoliku kotlinu i od smrti ili svega skupa – o Tuzli ni za zaborava, teškog i otužnog. I pitam se:
koju je na dva nejednaka dijela presije- mrvicu nije promijenio mišljenje i, ako sjećam li se ili budan sanjam?
cala rječica Jala. Tuzla mu je nalikovala me sjećanje ne vara, nazivao ju je: radio- Oca odavno nema. Majka, u poznoj,
na uzavrelu košnicu prepunu užurba- nicom i spavaonicom, tamnicom za duh dubokoj starosti, na pragu desete dece-
nih, nervoznih i nasilnih ljudi kakvih i duhovnost, urbanističkim ruglom, da nije života, slabo se čega sjeća, gotovo
u mirnom i tihom Brčkom nije bilo. bi potom, nakon kratke dramske pauze, ničega. Ni očevih sjetnih solilokvija, ni
ozarenog lica i pogleda uprtog negdje mirisne posavske ravnice, ni beskrajnog
Tako, počesto bi mu, kad bi se vra- visoko iznad Ilinčice, otpočinjao sjetni plavetnog nebosklona kakvog Tuzla
ćao iz škole, mahalski jalijaši otimali solilokvij o mirisnoj posavskoj ravnici, nema niti će ga ikada imati.
novac, ako bi ga imao, cijepali udžbe- kupanju u Savi, hvatanju riba u rijeci Dok je zapitkujem, dok joj pričam
nike i školsku uniformu, pa bi se nje- golim rukama, prvim ljubavima, toplim o tome, začuđeno me gleda zbunjenim,
gov otac, a moj djed Jusuf, u to vrije- zvjezdanim noćima i beskrajnom nebo- djetinjim pogledom, kao da je lažno
me okretan i u punoj snazi, oboružan sklonu koji pogled ne može obujmiti a podsjećam na događanja koja joj se
letvom u ruci i jataganom za pojasom, pamet pojmiti, takvom plavetnom ne- nisu desila, na život koji nije odživjela.
bezmalo svakodnevno razračunavao s bosklonu kakvog Tuzla nema niti će ga Gledam u zbunjenu majku, u ispi-
jalijaškom bagrom, a nerijetko i s nji- ikada imati. sane redove i kvrgava slova u njima i
hovim ništa boljim roditeljima. pitam se da li će nekad i neko isto ova-
Ove očeve melanholične evokaci- ko, nesigurno, klimavo, pisati o meni, s
Helem, vrijeme je prolazilo, otac se je redovito bi prekidala majka, nima- mukom se probijajući, baš kao i ja, kroz
zamomčio, na osvetu, onu, kako kažu, lo nježno ga podsjećajući kako ružno paučinaste magline varljivog sjećanja.
koja se servira hladna nije ni pomišljao, govori o gradu koji mu je pružio mno- Ne znam. Možda. n
nego je shvatio, promućurno i na vri- go. “I da znaš, stari”, govorila je, “da
jeme, kako Tuzla, ta uzavrela košnica nije bilo tebi te i takve Tuzle, ti bi i
u kojoj se stjecajem okolnosti našao,
STAV 21/6/2018 33
