Page 30 - STAV broj 172
P. 30
politika
glava. Glava je vjerovatno bila tur- Bitka kod Szigetvara Sultan je poslao tri hi-
ska i sugerira da su preci moje ljade vojnika da se poza-
bake postali plemići nakon borbi bave njime, ali ih je Musa
s Turcima na mađarskoj granici. sve pobio. Došlo je vrijeme
Odsječena glava uobičajen je mo- da opet pozove Marka, Sr-
tiv. John Smith, onaj koji je spasio bina, kršćanina. Marko je
Pocahontas u Virginiji, imao je sli- bio užasnog temperamenta,
čan grb, iako su na njegovom štitu dugačkih brkova. Niko se
bile postavljene tri turske glave. hrabrošću nije mogao mje-
Smith je bio plaćenik Sigismunda riti s njime. Musa i Marko
Báthoryja, transilvanijskog kneza. susreli su se na brežuljci-
Kasnije su ga zarobili krimski Ta- ma Kačanika, na teritoriji
tari i prodali u roblje. Za ljude s današnjeg Kosova. Bitka
granice, odsijecanje glava postalo je bila strašna, slijedili
je način života. Kada se junaci srp- su udarac za udarcem,
skih narodnih pjesama okupljaju polomili su mačeve, borili
i piju vino iz rogova, oni se hvale se šakama, ali nijedan nije
jedni drugima koliko su robova mogao nadjačati drugog.
zarobili i koliko su glava odsjekli. Naposljetku, Marko je u
U albanskoj legendi o Kosovskoj pomoć pozvao duhove i
bici Kopiliku (Milošu Obiliću) je vile. Na prevaru je uda-
odrubljena glava nakon što je ubio rio Musu i rasporio ga od
sultana. Ali on ne umire. Umjesto pojasa do grla. Pogledao
toga, on jaše po ravnici držeći svo- je Musina prsa i vidio tri
ju glavu pod rukom. srca. Oko trećeg srca spava-
la je obmotana zmija koja
Evlija Čelebija, turski oficir mu je rekla da nikada ne
i jedan od najvećih putopisaca u bi pobijedio da ju je Musa
historiji Istočne Evrope, u svom probudio. Marko je nakon
djelu Sejahatname ispričao je, iz- toga zaplakao, svjestan da je
među ostalog, i nasilnu, ali u isto ubio čovjeka boljeg od sebe.
vrijeme i komičnu priču o gla-
vi koja se odvija u Transilvaniji U još jednoj priči Mar-
1662. godine. ko se susreće s velikim bo-
sanskim muslimanskim
MARKO I ÐERZELEZ odgovara i zapečatili posao tako što su ratnikom Alijom Ðerzelezom. Alija je bio
postali “braća po krvi”. ljudeskara, posve ćelav. Imao je snagu diva.
S vremenom je stalno vojevanje na Kamen kojeg 20 ljudi nije moglo podići
granicama preraslo u suživot, a suživot Jednom su prilikom uskoci zaključi- Alija je bacao preko polja. Borio se s lju-
je iznjedrio prijateljstva i uzajamno po- li primirje s agom iz grada Karina. To je dima jednako lahko kao da bere kukuruz.
štivanje protivnika. U 18. stoljeću polj- razbjesnilo Mlečane, koji su zarobili gla- Jahao je krilatog konja, ali samo kada ga
sko-osmanska granica prolazila je duž snika koji je nosio poruke između uskoka niko nije gledao. Njegovi su se dugi crni
rijeke Dnjestra. U gradu Żwaniec poljski i Osmanlija i saznali su sve detalje pri- brkovi spuštali s obiju strana lica. Marko
garnizon čuvao je granicu od Turaka. Sre- mirja. Uskoci su obećali kako će prestati i Alija postali su braća po krvi i po Bogu.
dinom 20. stoljeća poljski je esejist Jerzy s pljačkaškim napadima, tražeći zauzvrat
Stempowski opisao šta se dešavalo na gra- siguran prolaz tim područjem. Dogovo- SVIJET BALKANSKE KNJIŽEVNOSTI
nici. “Krajem 18. stoljeća moj je pradjed rili su i kako bi bilo “savršeno u redu da
bio posljednji komandant ove postaje. U Osmanlije ispale koji metak ili dva iznad Priča o kršćanskom junaku koji se bori
skladu s običajima tog pristojnog doba, njihovih glava” kako bi fingirali borbu za osmanskog sultana nadilazi sve zapad-
moj pradjed i paša Khotyn razmijenili koja bi očuvala međusobnu vojničku čast. njačke predrasude o međureligijskim od-
su rukom pisane zahvalnice, koje su bile nosima u Osmanskom carstvu. Općenito,
popraćene malim darovima. Moj djed i “Pucaj, ali ne precizno” – bilo je to ča- povijest Osmanlija u Evropi doživjela je
dalje čuva torbicu od crvene svile u ko- sno rješenje problema sukoba na granici. reviziju. U balkanskoj historiografiji do-
joj je pismo napisano na žutom papiru.” Ovakvu bliskost nastalu iz niza granič- minira pogled na Osmansko carstvo kao
nih sukoba nalazimo u legendi o Marku čisto destruktivnu silu, a razdoblje njezi-
U 16. stoljeću uskoci iz Senja sebe su, Kraljeviću i Musi Kesedžiji, popularnim ne suverenosti gleda se kao na doba tame.
dok su opljačkali po Jadranu, predstavljali junacima tradicionalne srpske narodne Čak je i nobelovac Ivo Andrić, koji je obič-
svetim ratnicima. U jednom trenutku, oko pjesme. Prošle su tri godine otkako je no oprezan i osjetljiv na razlike, napisao u
1580, osmanska vlada, nadajući se kako sultan zatočio svog prvaka Marka Kra- jednom ranom radu da je “učinak turske
će smanjiti broj njihovih pljačkaških na- ljevića. Međutim, pojavio se razbojnik vladavine (u Bosni) apsolutno negativan”.
pada, zabranila je otkup zatočenika koje koji je sultana previše koštao. Njegovo je
su zarobljavali uskoci. Otkupnina je bila ime bilo Musa, musliman i Albanac, ne- Previše ljudi misli da je historija Istočne
njihov glavni izvor prihoda, a takva od- kada je služio sultanu u Istanbulu. Jed- Evrope historija duboke, uporne mržnje, ali
luka dovela je u opasnost osmanske gra- nog se dana, pijući u konobi, razbjesnio ljudi su živjeli zajedno, uglavnom u miru,
ničare koji su sada mogli postati glavna jer, služeći sultana, nije zaradio dovoljno stotinama godina, a mir je u pravim okol-
meta uskočkih napada. Stoga su uskoci da kupi konja, mač i vezeni plašt, pa je nostima prerastao i u prijateljstvo i razumi-
i lokalni beg sjeli i pregovarali. Dogovo- odlučio pokrasti sultanova blaga i vješa- jevanje. Do nas je na koju ćemo historiju
rili su načine i visinu otkupa koja svima ti hodočasnike. obratiti pažnju i kakvo ćemo joj značenje
30 21/6/2018 STAV
