Page 67 - STAV broj 249

druga, neprekidno pucajući po našoj li- Njegov glas razlijegao se dolinom. Za- trojica sišli tranšejom do zone napada.
niji. Na lijevoj strani protuoklopnjaci s tim je iz tranšeja sasulo iz stotina cijevi. Upravo su tad iznosili dva mrtva tijela
dvije “ose” spremno su čekali. Četnici su Gromoglasna pucnjava dolinu je pretvo- svojih saboraca.
se uz povike približavali nasumično pu- rila u proključali lonac. Četnici nisu imali Nekoliko minuta kasnije, vratili su se
cajući, a naša linija odbrane bila je pot- prilike ni da se približe. Vidjeli smo nakon i ostali. Zarobljeni momak bio je ranjen
puno pripravna. nekoliko minuta kako kroz dubok snijeg u leđa prilikom bijega iz zarobljeništva.
Minuta duga kao sat. Komandir iz pokušavaju izvući svoje mrtve. Drugi je poginuo.
Olova dotrčava do nas i zadihan traži da Taj će dan oko 14 sati pokušati novi Gledao sam u ljude dok su pogle-
ne pucamo. “Tek kad momci ispucaju pro- prodor. Ovaj put približili su se zdesna. dom ispraćali momke koji su nosili če-
jektile iz osa, vas dvojica saspite okvire Nekoliko nas je krenulo u ispomoć. Posli- tiri tijela svojih saboraca. Vjerujem da
iz nitroglicerinki na četnike, ostalo pre- je kraće pucnjave odustali su i vratili se. niko od nas ni do tada ni poslije nije
pustite mojim momcima. Ima, brate, da Noć je bila veoma hladna, minus se bio svjedok tolikog prijateljstva, he-
ih raspemo u paramparčad.” spustio toliko da se u šumi čulo pucanje rojstva i požrtvovanosti. U tišini, na
Gledao je prema četnicima koji su se grana od hladnoće. ljudima koji su ih ispraćali pogledom
penjali blagom uzbrdicom prema nama. Jutro tog 16. januara osviće uz njihov vidjelo se poštovanje prema ovim ve-
Prage su bile veoma blizu. U polustojećem napad odmah oko 7 sati. Ponovo ih odbi- likim ratnicima.
stavu okrenuo se ka dvojici šćućurenih u jamo uz samo dva naša ranjena momka. Četnici će sporadično napadati do 19.
tranšeji: “Sad, momci!” Dobijamo informaciju da će “Živiničke januara, ali taj su dan, tog 16. januara,
Njih dvojica velikom brzinom isturi- ose” krenuti u akciju na Prgoševu de- bili slomljeni na ovim prostorima. I oni
še cijevi oružja. Nekoliko trenutaka ka- sno od nas. i njihova ofanziva. Taj dan slomljena je
snije projektili poletješe prema pragama. Spuštamo se uzanom tranšejom. Kažu i svaka ideja srpske strane o zauzimanju
Strahovite detonacije, jedna za drugom, nam da su prvi od njih već krenuli. A onda Olova.
prolomiše se kotlinom. nastaje potpuni haos. Dva srpska tenka Kada sam se popeo dva rova lijevo,
Prva praga uz škripu i veliki plamen i pješadija kreću u novi napad nepunih gore s uzbrdice, jedan od saboraca zovnu
stade pogođena direktno u prednji kraj. sto metara od nas. Prvi tenk je odmah me na grudobran. “Dođi da vidiš ovo.”
Druga se, pogođena u samu sredinu, od- pogođen. Dok gori u plamenu, onespo- Dolje, prema šumici, i na desnoj strani
mah prevrnula na bok, te se iz nje izvi sobljen je i drugi. proplanka ležala su u snijegu mnoga ti-
plamen. Komandir se brzo okrenu prema Dolje ispod šume Bjelice žestoka puc- jela srpskih vojnika. Oni koji su se na
nama: “Sad, momci, sad vi! Udri bandu, njava. Javljaju da su dva pripadnika “Osa” vezi još jutros hvalili da će danas piti
ne dajte im da se snađu.” zarobljena. Usred napada vidimo kako “kavu” u Olovu bili su mrtvi, daleko,
Podigli smo se i preko grudobrana is- njihovi saborci iz jedinice kreću u kon- daleko od ispunjenja svojih snova.
palili iz nitroglicerinki. Nastala je strašna tranapad na taj najgori dio linije, tačno Olovo je još jednom bilo odbranje-
grmljavina. Detonacije u serijama bile su odakle su dolazile srpske snage. no, ponovo herojstvom najvećih sinova
tako jake da se u tranšeji i na grudobra- Pucnjava je trajala pola sata. Žestoka. koje je Bosna imala u tom vaktu. Nese-
nu moglo osjetiti vibriranje tla. A onda, Neprestana. Tu nadomak linije odvijala bični i najveći doprinos ovoj pobjedi dale
tek što se snježna magla podigla od silnih se borba prsa u prsa. “Živiničke Ose”, su “Živiničke ose.” Čast mi je što sam taj
detonacija, komandant ustade i potrča poznate po tome što nikad nisu ostavile dan, u toj bici, svjedočio njihovom heroj-
tranšejom kroz svoje momke uz povik: svog saborca u četničkim rukama, nisu stvu, hrabrosti, drugarstvu i nesebičnom
“Sad udri banduuuuu!” to dopuštale ni ovaj put. Brzo smo nas samožrtvovanju. n

STAV 12/12/2019 67