Page 65 - STAV broj 249

“Ta pisma puna su podataka i onoga
šta se dešavalo u periodu kada smo se mi
rastali s ocem od aprila 1993. pa do jula
1995. godine. Otac je ostao u Srebrenici,
a mi smo otišli konvojima. Pisma su vrlo
važna. Priča je ovo svih nas iz Srebrenice.
Prikupljanje dokaza, predmeta, pisama od
žrtava genocida ima veliki značaj. Ja sam
odlučio da podržim tu akciju i osjećam
se dužnim da to uradim. Ne trebamo mi
samo za sebe čuvati to jer, recimo, pisma
su važan dokument i svjedoče o onome
što je jedna porodica proživjela. Takvih
porodica bilo je na hiljade. Mnogo je pri-
ča ostalo zarobljeno u nekim sjećanjima,
pismima, detaljima, i to će sve akobog-
da vremenom isplivati na vidjelo. Ovom
prilikom pozivam sve ljude da se uključe
u tu akciju, da sutra imamo jednu važnu
instituciju koja će to sve čuvati”, rekao je
Ahmed, čiji je otac Rifet ubijen u genoci-
du, a njegovo tijelo pronađeno je na više
lokaliteta i u više grobnica koje su se na-
lazile u Bljećevoj i Glogovoj. Ukopan je
u Potočarima 2012. godine, a pored njega
su ukopani i njegova dva brata Hajrudin
i Hazim, te Ahmedov djed Ismet.

NAOČALE I SAT
Amra Begić-Fazlić odlučila je također
sve predmete koje je imala od svog oca
predati u Memorijalni centar Potočari
na čuvanje i trajno korištenje.
“Nakon 11. jula 1995. godine, bili
smo u situaciji da nemamo ništa što
je pripadalo mom ocu i djedu koji su
ubijeni. Ipak, nakon pada Srebrenice,
uspjela sam doći do poruke koju je pi-
sao moj otac u aprilu 1995. godine iz
Srebrenice putem Crvenog krsta nama
u Tuzli. Poruka je bila puna emotivnih
riječi, i to je bio jedan od najtežih mo-
menata. Ipak, bilo je to izuzetno važno
za nas jer smo imali nešto materijalno
što je pripadalo mom rahmetli babi”,
kaže Begić-Fazlić.
U novembru mjesecu 2008. go-
dine došla je vijest da je obavlje-
na identifikacija Amrinog oca.
“Prilikom identifikacije su nam rekli
da su pronađeni i njegovi lični predme-
ti. Radilo se o naočalama, ručnom satu i
dijelu garderobe. Sat i naočale smo preu-
zeli, dok garderobu nismo zbog stanja u
kojem se nalazila. Shvatili smo da ćemo godina kad je ubijen u julu 1995. i njego- “Predmeti su svjedoci jednog vreme-
teško mi u svojim kućama moći adekvatno vi posmrtni ostaci su pronađeni u četiri na i nadam se da će se veliki broj osoba
čuvati te predmete. Ustvari, ti predmeti masovne grobnice. Mi smo te predmete uključiti i dostaviti predmete, bilo da se
govore o dvije žrtve. Kada smo preuze- čuvali godinama. Sat je pun krvi jer je moj radi o predmetima koji su pronađeni u
li predmete, ja sam pregledala sat i našla otac ubijen metkom u glavu iz blizine. masovnim grobnicama, bilo da se radi o
sam ugraviranu posvetu. Pisalo je ‘Za 20 Utvrđena je prostrijelna rana na zglobu predmetima od osoba koje su preživjele
godina rada – Tuzla – Putevi’. Rekla sam ruke gdje je bio sat”, potresno priča Amra rat. Smatram da je lakše objasniti našu
majci da to nije sat od mog oca. Ona je i dodaje da joj je cilj da svi oni koji dola- patnju i sve ono što smo prošli, ono što
počela plakati i rekla je da je to sat zapra- ze u Memorijalni centar Potočari sazna- naši voljeni nisu preživjeli, izlažući pred-
vo od njenog oca, mog djeda. Djed je vje- ju više o genocidu, da vide predmete od mete kroz izložbe i postavke”, poručuje
rovatno ocu dao sat. Moj djed je imao 78 žrtava genocida i saznaju njihovu priču. Amra Begić-Fazlić. n

STAV 12/12/2019 65