Page 60 - STAV broj 249

DRUŠTVO

što nikako nisam želio. Čim prestane rat,
odmah sam se htio vratiti u Bosnu. Gastar-
bajterski život, to je prilično otužna stvar,
teška, mučna, odvojen od svog topraka i
kulture, a imao sam priliku vidjeti u šta
su se ti stari gastarbajteri pretvorili, ta mi
se slika nije nimalo dopala. Pidžama i rad-
no odijelo. Meni je bavljenje kulturom i
duhovnošću bilo duši hrana, a toga uopće
nije bilo u Njemačkoj.
Pošto moj studij nije bio priznat u
Njemačkoj, nakon hotela sam počeo radi-
ti na bazenima kao spasilac. Kasnije sam
završio školu i dobio zvanje stručnog lica
za rad na bazenima. Od toga su Nijemci
napravili čitavu nauku: održavanje kvali-
teta vode, animacije, terapije. Škola traje
tri godine, ali sam intenzivnim kursom
od 40 dana polagao s ovima koji su išli tri
godine u školu. Hvala Bogu, uspijem to
sve položiti, što je svim onim Nijemcima
bio veliki ibret. Pametan smo mi narod,
svi jako brzo stajemo na noge.
Zbrinut u šehidskoj porodici: U me-
đuvremenu sam upoznao Hatidžu, ženu
koja je izgubila muža na početku agresije.
Jasmin Omerović bio je komandant prvih
jedinica u Hadžićima. Ona je ostala s dvoje
djece, Denisu je bilo tri mjeseca, a Selmi
tri godine kada im je babo preselio. Mi
smo se upoznali tri-četiri godine nakon
njegove pogibije u Stuttgartu na nekom
programu. SDA je pravila program, mene
su zvali da učestvujem jer sam radio neke
audio i vizuelne programe i performanse.
Nisam olahko ušao u vezu s njom. Nisam
se mogao pohvaliti da sam bio borac, a ona
je ostala s dvoje djece. Preispitivao sam se
kako ću djeci objasniti kada budu imali
18 ili 19 godina gdje je njihov otac, a gdje
sam ja bio za vrijeme rata, ali dragi Bog je
olakšao sve to i otvorio puteve. Nikad ni-
sam volio kazati da sam ja zbrinuo šehid-
sku porodicu. Ne. Oni su mene zbrinuli
kao pjesnika koji živi neki čudan život.
Hatidža je borac, odmah je nakon gubit-
ka muža uspjela stati na noge, brinuti se
o svojoj porodici. Školovala se tri godine
za birokratske poslove.
Da se malo vratim i pojasnim kako sam
oženio Hatidžu. To je bio period života
kada sam stalno imao potpunu svijest da
je Allah sveprisutan i da sve vidi šta radim.
Ulazio sam u period života kada sam tra-
žio drugu s kojom ću putovati. Tada sam
imao kontakte s nekim djevojkama koje
su govorile da su spremne ući sa mnom
u bračnu zajednicu. Jedna osoba koju
sam upoznao bila je jedina koja je živjela
izvan Stuttgarta, udaljena 60 kilometara.
Dunjalučki gledano, ona je bila najteža
opcija jer je ostala udovica s dvoje djece.
To je bila golema odgovornost, a s druge
strane su bile djevojke koje su bile slobod-
ne. Sa svima sam imao korektne odnose,

60 12/12/2019 STAV