Page 62 - STAV broj 249
P. 62

DRUŠTVO



                                                                               da nije svaki tekst za izgovoriti. Ne može
                                                                               se sve ozvučiti. Postoji unutarnje čitanje
                                                                               teksta koji, kada ga pročitate, izgubi ono
                                                                               nešto, onu svoju intimu. Tek kada snimi-
                                                                               te materijal, vidite jeste li uspjeli prenijeti
                                                                               emociju. Svi tekstovi su direktno ili indi-
                                                                               rektno o Gospodaru. Gospodar je Bog, ri-
                                                                               ječ, a znamo ko je vlasnik riječi i tišine iz
                                                                               koje sve nastaje. Svi ti pojmovi se prepliću,
                                                                               pokušavam ostaviti u tom materijalu pro-
                                                                               stora kako bi čovjek o tome promišljao. Mi
                                                                               dolazimo iz tišine i vratit ćemo se u tiši-
                                                                               nu. Kada spominjem tišinu, ja spomenem
                                                                               Onoga Ko je stvorio tu tišinu. Šta god da
                                                                               spomenem, uz to spomenem i Gospoda-
                                                                               ra, i čovjeka, i pticu, i rijeku, i kišu. Dugo
                                                                               godina nosim ovaj materijal, htio sam ga
                                                                               uraditi bez muzike, samo glas i žubor ri-
                                                                               jeke, ali bojim se da ne budem zamoran.
                                                                               Muziku u pozadini koristim kao tepih po
                                                                               kojem se hoda, koji te drži da priča ne pad-
          uzmem jedan. Dođem kući, počnem čitati   pouka o klanjanju pet vakata namaza. To je   ne. A tišinu je teško obojiti, ozvučiti, izreći.
          Kur’an kao knjigu, ne znam da se ide s de-  bio doslovno Ilmihal prepričan, šta je ab-  Publika koju sam u sebi pronašao:
          sne na lijevu stranu. Kakva je ovo knjiga,   dest, kako se nijeti, kako se klanja, šta se   Dugo sam razmišljao ko će biti publika
          ništa nisam kontao. I ostavim je odmah.   izgovara u namazu, osnovne sure. To je bio   koja će slušati ovo što radim. Uvidio sam
          A nemam nikoga s kim bih popričao, pa   prvi audiomaterijal koji sam snimio i to   da je to ista ona publika koju sam u sebi
          da mi kaže kako ću. Ne znam ja ni šta je   je bio materijal koji sam snimao za sebe.   davno pronašao kada sam slušao Adema
          abdest, ama ne znam ništa. I dalje sam u   Ilmihal je bio prepričan, s tim što smo ga   Ćejvana, glumca, kada govori Šantića, a
          rokenrolu, ali stalno mi dolaze haberi da to   pojednostavili da svima bude razumljiv i   meni bilo deset godina. Sam sam u kući,
          nije za mene, a odlazim i u džamiju. Tada   jednostavan. Taj audiomaterijal je pukao   gledam televiziju, kad se samo pojavi Ćej-
          sam govorio efendiji da me ništa ne pita   k’o halva, što kažu, pravili smo poslije još   van i poče recitirati poeziju: “Nemoj, dra-
          jer ne znam ništa. Svidio mi se bosanski   nekoliko izdanja. Tada sam osjetio da ni-  ga, noćas da te san ophrva i da sklopiš oči
          jezik naših starih djedova. To me vratilo   sam sam, da mnogo još ljudi ulazi u vjeru,   na dušeku mekom.” Sjedim, gledam i ne
          u djetinjstvo, sijela i stari ljudi koji su do   a oko toga ne znaju ništa. Sam si u autu,   mogu da vjerujem. Kod nas u kući se nije
          nekih doba noći sijelili i pričali. Eto, taj   slušaš kasetu i usvajaš te prve korake isla-  njegovala poezija i nisam o tome imao
          jezik me privukao u džamiju. Volio sam   ma. Sljedeći materijal koji smo snimili bile   pojma, ali sam gledao čovjeka kako reci-
          sjediti pored njih kada kahvenišu i samo   su kratke sure, posljednjih 16 u Kur’anu.   tira Šantićevu poeziju i tu me nešto do-
          ih slušati. Kada bi klanjali, ja sam sjedio   To smo snimali trojezično, na arapskom,   hvatilo. Ne znam ni kakve su ovo riječi,
          i listao Preporod i Ljiljan.      bosanskom i na njemačkom. I taj materijal   šta je to sad. Onda u trećem razredu sred-
            “Ne baca te efendija u vatru, već te   je veoma dobro primljen. Što rekla moja   nje škole donosi profesorica jezika knjigu
          iz nje vadi ”: Jednom se desilo tako da su   punica: “Sine, cijeli sam život klanjala,   Branislava Petrovića Moć govora, a mi ti-
          svi ustali na akšam, ja sam sjedio i listao   ali nikada nisam znala šta znače sure koje   nejdžeri, kakva poezija, košarka mi je tad
          Preporod. Već mjesec sam bio tu u džamiji,   učim.” To su bili praktični materijali koji   bila sav svijet. Ali znam kada je profeso-
          dolazio sam kad god sam mogao. Nakon   su koristili svima.           rica donijela tu knjigu, to je bio prelomni
          ikameta, efendija se okrenuo prema meni   Najbolje iz nacionalnog blaga Bošnja-  trenutak u mom životu, isto kao kad mi je
          i rekao: “Hajde, bolan Mustafa, i ti s nama   ka: Kasnije se taj rad prenio na književne   onaj mladić rekao da me efendija vadi iz
          stani da klanjaš. Samo radi šta i svi drugi i   materijale. Onda sam iz nacionalnog blaga   vatre. Samo sam ustao, izvadio posljednji
          bit će to dobro.” Rekoh: “Nemoj me, efen-  Bošnjaka izvlačio ono najbolje, pa sam od   novac koji sam imao i kupio tu knjigu. Ta
          dija, u vatru bacati, ne znam ja to.” A tu je   toga radio audiomaterijale. To su biseri iz   knjiga je bila kasnije odrednica moje ži-
          u safu bio i jedan mladić, Muhidin se zvao,   svih ćoškova. Ima tu, recimo, i govor Lava   votne putanje, pa sam proučavao šta je to
          pa mi reče: “Ne baca tebe efendija u vatru,   Tolstoja, kako on opisuje tu putanju vjer-  riječ, koliko može biti ljekovita, a koliko
          on tebe vadi iz vatre.” Uh, kao da me kan-  nika. Posla ima da ne spavaš. Zatim ima-  zna biti ubojita.
          džija ošinu. Ma ni abdesta ni ničega, uđem   te kineske mudrosti koje svaki musliman   Rad na sebi: Sada kada pogledam, taj
          ja tu u saf, hajde, rekoh, da vidim šta to ovi   može primijeniti na sebi. Smatram da je   proces koji je davno započet u toj džami-
          ljudi rade. Trajalo je to jedno vrijeme. Još   to sve naše blago koje moramo iskoristiti   ji, mesdžidu, nikada nije ni prestao. I da-
          sam bio zadržao te neke svoje ublehe, bio je   i početi primjenjivati. Materijal koji tre-  nas traje proces u kojem stalno ima posla
          to pravi proces čišćenja. Vidim da je došlo   nutno radim upravo je jedna sublimacija   na sebi. Ima predaja u kojoj se kaže: “Ko
          vrijeme da i ja naučim kako se klanja. Il-  tih mudrih tekstova, poruka, a trebala bi   spozna sebe, spoznat će svog Gospodara.”
          mihal je tu, čitam ja, ali pojma nemam ni   ići pod naslovom Bog, riječ i tišina. Dugo   Kakvi su to nutarnji nemiri koji te odvra-
          šta je abdest, ni šta su sure...  pripremam ovaj materijal, trenutno to sni-  ćaju od čistog spominjanja, od namaza, to
            Audioprimjerak Ilmihala: Pošto sam   mam u studiju Eldina Huseinbegovića.  su napadi koji stalno traju. Mora čovjek to
          već s “Habitusom” bio snimio album, imao   Šta god spomenem, uz to spomenem   stalno preispitivati šta mu se to dešava u
          sam iskustva u studiju, znao sam kako se   i Gospodara: Knjige koje sam uradio   glavi i u prsima. Eto, o tome pokušavam
          snima. Dao sam prijedlog efendiji da sni-  bile su baze za rad na audiomaterijalima,   i pisati i objašnjavam sebi tu putanju, pa
          mimo kasetu koju ćemo nazvati Osnovna   a radeći ove audiomaterijale, uvidio sam   se u tome i drugi nekako prepoznaju.   n



         62  12/12/2019 STAV
   57   58   59   60   61   62   63   64   65   66   67