Page 64 - STAV broj 249

DRUŠTVO

Azir Osmanović Mefail Dudić Ahmed Hrustanović

žele na svoj način dati doprinos. Ljudi centar Potočari predao je cipele u kojima može se ispričati bez njih. Zbog toga sam
nas svakodnevno kontaktiraju, neki su je kao maloljetnik prešao preko šuma u ja odlučio predati cipele, bit će adekvatno
već i predali predmete. U pitanju su lič- julu 1995. godine. sačuvane, a svi koji vide znat će nešto
ni predmeti koje su žrtve koristile, kao “U ovim cipelama sam prešao. Bile novo. Bit će tu još predmeta, tako da se
što su duhanske tabakere, muštikle, sa- su mi tri broja veće. Mi smo u ratu ova- priče šire, saznaju se nove stvari. Neka
tovi. Neki su donijeli pisma koja su to- kve cipele zvali ‘mrtvačke’ ili ‘mrtvare’. ovi mladi znaju, pa da se njima ne desi
kom rata slata iz Srebrenice i obrnuto”, Ja sam u njima uspio preći. Dugo sam ono što se nama dogodilo”, kaže Dudić.
kaže Osmanović. ih čuvao i podsjećale su me na najcrnje
i najstrašnije dane mog života, jer u julu PISMA
PREDMETI SKUPLJENI U ŠUMAMA 1995. godine ja sam imao svega 14 godi- Ahmed Hrustanović danas je imam u
Osmanović kaže da je nedavno dio na”, kaže Dudić i pojašnjava iz kojeg je Čaršijskoj džamiji u Srebrenici. Prije ne-
predmeta kao što su ostaci obuće, odje- razloga odlučio da cipele preda u Memo- koliko godina vratio se u svoj rodni grad.
će, ruksaci, kaiševi i drugo prikupljeni rijalni centar Potočari. U genocidu u Srebrenici ubijen mu je
direktno iz šuma kojima su Bošnjaci iz “Kad neko dođe i vidi cipele takve otac Rifet, kojeg je Ahmed posljednji put
Srebrenice u julu 1995. godine pokušavali kakve jesu, poderane, možda se zapita vidio 1993. godine. Naime, u aprilu 1993.
da dođu do slobodne teritorije. ko ih je nosio, da li je preživio, kakva se godine porodica Hrustanović se razdvo-
“Mi smo obišli dio terena kojim se priča krije iza svega toga. Cipele su neraz- jila. Ahmed je sa sestrom i majkom koja
kretala kolona u julu 1995. godine putem dvojivi dio mene i moja životna priča ne je bila trudna konvojima UNPROFOR-a
Kameničkog Brda. Pokupili smo neke otišao za Tuzlu, dok je otac Rifet s ostalom
lične predmete koji su 24 godine bili rodbinom ostao u Srebrenici. Jedini vid
rasuti po tim šumama. Obišli smo lo- komunikacije između članova porodice
kacije od Bukve do mjesta Bare, i ti bio je putem pisama. Ahmedova majka
predmeti nalaze se ovdje. Uspostavili slala je pisma u Srebrenicu putem Crve-
smo saradnju sa Zemaljskim muzejom nog križa svom suprugu. Na isti je način
iz Sarajeva. Oni će nam pomoći u kon- dobijala odgovore iz Srebrenice. Uspjela
zerviranju predmeta kako bismo trajno je da sačuva više od stotinu pisama. Ah-
sačuvali predmete. Bitno nam je da sve med Hrustanović odlučio je da dio pisa-
ono što je pripadalo ubijenim žrtvama ma uruči Memorijalnom centru Potočari.
genocida, onima koji su preživjeli rat- “Mama je to pogotovo nakon pada
ne godine, bude pohranjeno ovdje jer Srebrenice čuvala, što se kaže, kao oči
nam je cilj da očuvamo sjećanje na žr- u glavi, jer je to bio jedini način da se,
tve genocida u Srebrenici. Ti predmeti, kada poželi, ispriča sa svojim najmili-
i sve što radimo ovdje, trebaju nadživjeti jima. Čitajući ta pisma, dotakne puno,
sve nas. Kad ne bude nas, predmeti koji brizne čovjek u plač, ne može se suz-
ostanu ovdje i ono što uradimo pričat će držati. Svakako da to insanu daje veću
priču o genocidu u Srebrenici”, rekao je snagu da istraje u onome što radi. Tre-
Osmanović. ba ljudima kroz ta pisma pokazati ka-
kve posljedice mržnja može da nanese
CIPELE “MRTVARE” jednoj porodici”, kaže Hrustanović i
Jedan od onih koji je odlučio da pre- dodaje da time generacije koje dolaze
da predmete koje čuva gotovo 25 godi- mogu uvidjeti kakvu su bol njegovi
na jeste Mefail Dudić. U Memorijalni roditelji doživjeli.

64 12/12/2019 STAV