Page 57 - STAV broj 249

STAJALIŠTA

APOKRIFNI FRAZARIJ
Jedni pričaju ovako, drugi onako

KAZIVAČI KAŽA

Građevina koja je prešla s jedne strane rijeke na drugu. Kakvo čudo.
“To je sasvim moguće”, reče mi jedanput, dok sam mu to pričao, Alija
Isaković, koji je bio i geolog. “Rijeka sebi zakrči put, nagomilavajući
Piše: šljunke i veće kamenje, te joj je ne preostaje ništa drugo nego da
Irfan HOROZOVIĆ promijeni smjer ondje gdje je lakše”

noga su mjesta obilježena pri- su i dolutale priče ili donesene, iz drugih ime sam ti kazao, a tvoje baš nisam dobro
čom. O nastanku, događaju krajeva, ili zapisa, koji su imali svoje od- čuo i bilo bi mi drago da te potražim kad
koji im je promijenio namje- govore. Čitanje toga zaista je fascinantno. ponovo navratim ovamo.
Mnu ili nečem sasvim neoče- Sve je zapravo počelo od vizionarskog – Asim Klisura.
kivanom. Tako su se pojavila i neobična Herdera. To je bio uvod u nevjerovatni ro- – Tako se zoveš?
imena. I aure svetosti. Građevina koja mantizam koji je sačuvao mnoge narodne – Otkako sam se rodio. Dolje niže
je prešla s jedne strane rijeke na drugu. bisere i otvorio put piscima stare i nove je zaselak Klisure. Ili selo. Kako hoćeš.
Kakvo čudo. “To je sasvim moguće”, reče inspiracije. Od Hoffmanna do Andersena. – Znači, starosjedioci ste?
mi jedanput, dok sam mu to pričao, Ali- Jedanput sam se spuštao s Vranice. – Naravno. Mnogo je Klisura ovdje.
ja Isaković, koji je bio i geolog. “Rijeka Slijedio sam Jezernicu. Pozdravismo se i to je bio kraj susreta.
sebi zakrči put, nagomilavajući šljunke i Kapa iz Prokoškog jezera, kap po kap, s Istražio sam priču koliko sam mo-
veće kamenje, te joj je ne preostaje ništa kamena na kamen, a onda se, nešto kasni- gao i pregledao neke zapise. Istina je
drugo nego da promijeni smjer ondje gdje je, s novom vodom pretvara u mali potok. bila tu negdje. Naravno, vrijednost pr-
je lakše, zemlja i pijesak...” “Znači, nije Samo voda. Bez tritona. Ostaju u njoj stena nije bila samo u zlatu i dragulju.
se građevina preselila, nego ju je rijeka kao stari čuvari. Zabilježio sam sve u pjesmi Legenda o
zaobišla s druge strane?” “Upravo tako.” Na jednom zavijutku ugledah čovjeka jezeru i prstenu:
Ipak, čudo je čudo. s baskijskom kapom. Žurio se. Kad me
Priče o djevojačkim pećinama mnogo ugleda, usporio je. U gorskome oku
su tužnije i dramatičnije, a ima ih i svaka – Pratio sam Jezernicu – rekoh kad prala majka sina
je tragična na svoj način. smo se pozdravili. Ne kaljaj mi oko
Harambašina pećina. Orlovac. – Razumijem. Ti si jedan od tih. Za- ženo
I sve što se zove po zmaju: Vrh. Pe- nimljiva je ona. Vidiš, ondje je nekad na- dječak će ti biti slijep
ćina. Izvor. pravila malo jezero. Kao jednooki čovjek. Jezero raste u neman
Otvorena hronika i u njoj zmaj. Zar ne liči taj dio na ljudsko lice? žena bježi u dim
Ko bi drugi bio? – Liči. vran
Svuda je. – Nije to dugo trajalo. Onda je oko ne- Baci prsten
Na grbovima, zastavama i raznora- stalo. Zapravo, preselilo se na drugu stra- viču gatke
znim etiketama. nu. Zanimljivo, zar ne? Kao igra s onim Skini rubac
U mladosti sam se, sa zazorom, uvlačio što su nekad koristili umjesto naočala. šapću skaske
u usku pećinu zmajskog imena. Znao sam – Monokl. Ka povezu njene kose
da nikad niko tu nije vidio zmaja, niti je – Ako ti tako kažeš. I to je jezero išče- ždrijelo se jezera zanese
što o tom zapisano, ali ime je golema stvar. zlo. Jednostavno je nestalo. Ko zna koji su Skinula je prsten s ruke
Mnogo sam razmišljao kasnije i na- prostori ispod. Ostale su samo neke priče bacila ga u uvalu
kraju pronašao zmaja. Bio je to zmaj od o ljubavi i vjenčanom prstenu koji je tad Voda se u prsten svila
praznine (upravo onakav kakvim su ga ka- izgubljen. Traže ga i sad. Neki navodno razbistrila
zivači o njemu mogli zamisliti). Nutrina golemi zlatni prsten s kamenom koji od- ulegendila
pećine bila je zmaj. Prazan ili... sijava ljubav. Tako sam čuo.
Moj zmaj. Zmaj praznine. – Naravno. Ovdje ima zlata. I srebra. Asim nije napisao knjigu, ali o nje-
Šta je kaža? I to je sve? mu bi se mogla zabilježiti kaža. Kao što
I ko je njen kazivač? – Koliko sam ja čuo. Jedni pričaju mi je on svoju ispričao. Zato valjda ovo
Postoji mnogo knjiga, zbirki narodnih ovako, drugi onako. A Jezernica putuje i ispisujem.
priča koje su, iako ponekad neprimjetno, dalje svojim ponornim putovima... Vidim ga i sad kako silazi i pozdrav-
najuže vezane uz kraj u kojem se živi. Lju- – Kad si mi sve to lijepo ispričao, nećeš lja me svojom plavom kapom kao da će
di su tumačili svijet oko sebe. Pomagale se ljutiti ako te još nešto upitam? Svoje iz nje iscijediti još jedno malo jezero. n

STAV 12/12/2019 57