Page 54 - STAV broj 249

DRUŠTVO

godine, kada je Hasib Ramić zatvorio svoju
kahvanu na Marindvoru u kojoj se izvodio
karađoz. Tada je ta vrsta dramske umjetnosti
prestala postojati i više nije oživljavana u tom
obliku. Međutim, duh karađoza preživio je
u vicevima o Muji i Sulji, koji su svojevrsni
pandani likovima ovog teatra – Karađozu
i Hadživati.

STAV: S dolaskom Austro-Ugarske deša-
vaju se i krupne promjene na kulturnom
planu. Tek se tada otvaraju vrata dram-
skoj umjetnosti u Bosni...
ČENGIĆ: U vrijeme Austro-Ugarske obliko-
van je Mostarski književni krug, kroz koji će
drama ući na velika vrata. Nije se to slučajno
desilo baš u Mostaru. Sarajevo je i dalje bilo
pod snažnom dominacijom osmanske kul-
turne tradicije. Bio je to jedan konglomerat
različitosti, da imate jednog Aleksu Šantića,
Osmana Đikića, Antuna Branka Šimića, Sve-
tozara Ćorovića. Svi oni istovremeno stvaraju
i pišu drame. Zanimljivo je da Ćorović piše
dramu Zulumćar o krupnim promjenama
koje trpi bošnjačka sredina zbog dolaska Au-
stro-Ugarske. Aleksa Šantić piše Hasanagini-
cu. S druge strane, pisci iz bošnjačke sredine
pisat će, naprimjer, Anđeliju. Postojale je ta
ideja zajedništva, a ono se ogledalo i u činje-
nici da su navedeni pisci sami organizirali po-
zorišni život po kiraethanama i čitaonicama.
Ti tekstovi, pisani krajem 19. stoljeća, slati su
u veće centre, sve do Beča, gdje su dobijali
komentare eminentnih književnih kritičara
tog vremena, te objavljivani u referentnim
časopisima. Mostar je u to vrijeme doista bio
bastion kulture, značajniji od Sarajeva kao
centralnog kulturnog prostora Bosne.

Dolaskom Osmanlija
ovdje se počinje baštiniti
specifičan oblik teatra,
nazvan “karađoz”.
Izvorište mu je na dalekom
istoku, gdje se i danas
održao. Radilo se o teatru

sjena koji je u Bosni bio
veoma popularan. Taj oblik
teatra opstao je ovdje sve
do 1920. godine. Međutim,
duh “karađoza” preživio je
u vicevima o Muji i Sulji,
koji su svojevrsni pandani
likovima ovog teatra –
Karađozu i Hadživati

54 12/12/2019 STAV