Page 22 - STAV broj 154
P. 22
politika
povratka u Bosnu ili Hum. Bosna i Hum
u srednjem vijeku bile su zemlje ljudskih
prava, svjetionici prosvjete i avangarda
evropske građanske misli. Bogumili su
prvi protestanti Evrope koji su na svaki
način pružali otpor katoličkoj prisutnosti
na tlu Bosne i Huma. Poglavari rimske,
katoličke crkve u srednjovjekovnu Bo-
snu i Hum pokušali su uvući i udomaćiti
se putem inkvizicije i križarskih ratova.
Znači, katolička crkva od samog počet-
ka nije bila (niti je) prijateljski raspolo-
žena prema državi i podanicima Bosne i
Huma”, smatrao je Mičijević.
poznavalaca historije katoličke crkve u Mičijević. On se svojevremeno osvrnuo i PO BRDIMA SE U IME BOGA
BiH. “Oni za ovu svoju tvrdnju ne navo- na tvrdnje koje ponavlja i Majić o “sveko- SADE BOROVI
de ni jedan izvor o ma kakvom objektu likom katoličkom puku u srednjovjekov-
prije džamije, osim pisanja jednog du- noj Bosni”, u kojoj je provedeno nebroje- Vratimo se stvarnim povodima rea-
brovačkog lista (SRÐ). Prihvataju tezu no inkvizicijskih pohoda protiv bosanske giranja Majića i ef. Šabanovića, odnosno
autora članka o postojanju ‘hrišćanskog’ hereze i pripadnika Crkve bosanske. nelegalno postavljenim križevima u Sta-
objekta, ali ga preimenuje u kršćanski. rom gradu u Stocu i reagiranjima Stoča-
Ni autor originalnog članka u SRÐ-u ne “Oni se uopće ne osvrću na te činjenice na na Majićev tekst. Za Enesa Ratkušića
navodi izvor svoje informacije pa se ne kao ni na činjenicu progona nekatoličkog podizanje križeva unutar zidina tvrđave,
može uzeti s naučnog aspekta kao vje- stanovništva iz katoličke Španije. U tom sagrađene prije nekoliko stoljeća, i to još
rodostojan”, primijetio je Mičijević. U vremenu u BiH dolazi veliki val izbjegli- pravdati nekakvim historijskim razlozi-
istom tom tekstu i isti autor u SRÐ-u ca iz Španije. Oni su protjerani od križa, ma, i tvrditi da je stotine sličnih simbola,
rimokatolike u Hercegovini proglasio izgubili svoju imovinu, životima plaćali odnosno križeva u to vrijeme ukrašava-
je Srbima, što je “tragaoce za katoličkim dan napuštanja Španije. Oni dolaze u BiH lo okolinu, više je od jeftine demagogije.
crkvenim ostacima ispod džamijskih te- kao u zemlju mira, slobode i napretka, “Ljudi u Božijoj službi vjeru su u ta dav-
melja” posebno izritiralo. “Ne možete na zemlju vjerskih i kulturnih sloboda. Za na vremena nosili u srcu, lišeni potrebe
takav način pristupati historiji, uzimati njih križ pored puta bio je podsjećanje na za estradnim manifestacijama vlastitih
samo ono što vama ili dnevnopolitičkim stradanja u Španiji”, pisao je Mičijević. uvjerenja. Po brdima su, slaveći Stvori-
prilikama odgovara za tačno, a odbacati telja, sadili borove, a ne križeve. Sve su
ono što vam se ne sviđa. Radi se o istom Nadalje, on je smatrao da mentalitet prilike da je iz srca današnjih bogoslu-
tekstu i istom autoru. Ili sve ili ništa. Na građanina Bosne i Huma nije nikada bio žitelja iščezla ta istinska vjera. Da nije,
ovakav način oni sebe dovode u poziciju raspoložen prema učenju i organizaci- zasigurno ne bi imali tako napadnu po-
da, prihvatajući činjenicu da je postojala ji katoličke crkve. “Bosansko i humsko trebu za njenim vanjskim manifestacija-
crkva u Stocu na tom mjestu, pristaju i na plemstvo (većinski bogumilski orijenti- ma, ikonografijom, scenskim nastupima,
svoje ‘srpske korijene’”, prokomentirao je rano) samo iz političkih razloga izražava- kolosalnim projektima, fizikom kao jedi-
li su odanost katoličkoj crkvi. Bilo je to nom metafizikom, ponašanjem koje samo
katoličanstvo čiji je vijek trajanja bio do podstiče razdor i mržnju, a ne ljubav kao
temeljnu odrednicu Isusovog poslanja”,
Godina gradnje križeva, 2001, bila je godina najmasovnijeg kazao je Ratkušić.
povratka nehrvatskog stanovništva, uglavnom Bošnjaka, u
Stolac. Dok je grad od 1993. do 2001. godine bio de facto Uprkos brojnim dokazima o srednjo-
isključivo katolički grad, nije bilo potrebe za gradnjom vjekovnim društvenim kretanjima na po-
križeva. Postavljanjem križeva upravo u periodu masovnog dručju Stoca, Majić i u prvom i u drugom
povratka Bošnjaka u Stolac (dakle, ideološke “prijetnje”) reagiranju izričito stoji na stanovištu op-
šalje se jasna poruka da je Stolac isključivo hrvatski, ravdanosti i legitimnosti podizanja križeva
katolički grad, te se stvara privid da je zločin protiv Stoca i iznad Stoca. Prema njegovom mišljenju,
njegovih građana trijumf katoličanstva, istakao je Dizdar sami toponimi Križevac, Krstina, Krsta-
ča imaju se razumjeti isključivo kao ka-
toličko, k tomu još i hrvatsko kulturno
naslijeđe, kao da takvih toponima nema
na hiljade širom Bosne i Hercegovine.
“Križevac je, dakle, brdo iznad Stoca na
kojem je izgrađen Stari grad i kao takav
je od pamtivijeka. Stoga, taj lokalitet i
u njemu podignut kameni oltar i križ u
povodu 2000. godine Kristova rođenja
nije neka moja izmišljotina...”, katego-
ričan je Majić. Nelegalnim podizanjem
križeva braniti čin skrnavljenja jednog
spomenika kulture pod zaštitom države
i uz to još pojašnjavati šta je država, pre-
ma mišljenju Enesa Ratkušića, više je no
22 15/2/2018 STAV