Page 55 - STAV broj 154
P. 55
STAJALIŠTA
Apokrifni frazarij
Bezlično lice
DOK DOHODI
DOHODAK
Piše: Nećemo sad spominjati njegove puteve kroz historiju i razne
Irfan HOROZOVIĆ (uglavnom dobro poznate) nazive koje su mu davali strani osvajači i
gospodari na svojim jezicima, spomenut ćemo samo to, što je valjda
Poznato je porijeklo riječi dohodak. svakom jasno, da se taj dohodak u srcima i dušama onih koji su ga
Ono je, takoreći, srednjovjekovno. zaradili nije baš zvao dohodak, negoli prije othodak
Zamislite sljedeću sliku:
Sjedi velikaš na svojoj kuli, gdje bi Ipak, malo vedrine nije naodmet. Za- ih, miriše, gricka napuklu koru. Iskupi se u
drugdje (a ti se osjećaš kao on), i gleda kako mislite samo da se onaj dio dohotka (ličnog snu oko njega tristo šezdeset i pet hljebova.
putem dohode kmetovi i kmetice s mjerica- naravno) koji je, zapravo, othodak mora no- Ni krušna mrva više, ali ni manje.
ma masla, sa živinom i blagom, sa sirevima siti na ruke, odnosno pred lice onog kojem Crni i ukusni kao nekad. Bijeli i mirisavi.
i dimljenim mesom. Gleda on tako i broji je upućen, zamislite koliko bi samo kora- – To je ono što sam ja ovim svojim ru-
svoj dohodak koji mu po jasnim dohodov- ka trebalo načiniti da se svakom da njegov kama zaradio – viče čovjek i smije se od ra-
nim odnosima dohodi u kulu. Dohodak je doprinos, zamislite nesporazume koji bi se dosti u snu.
očigledno dohodio pred lice njegovo, ali tad pritom mogli dogoditi (a tek šta bi se zbilo Štruca?
se još nije zvao lični, jer je riječ lični pone- ako je onaj koji dohodi ili onaj koji dočeku- Ko se još preziva Štruca.
što bezlična, pa su se ove dvije riječi vezale je pomalo przničav ili naprasit). Zato o tom Ccnu nešto kao cimbal.
u sintagmički zagrljaj mnogo kasnije, kad je nećemo ni razmišljati. Takvih smo neprijat- A onda muk.
bezličnost postala maltene vrlina. nosti zaista lišeni. Putevi dohotka / othot- Šta ćeš sad? Kud s tolikim kruhom.
ka odavno su nevidljivi, i to je prava sreća. Odmah se diže nekoliko štruca, kao da se
Međutim, promijenio se i dohodak. Ne- nešto veknasto uvrijediše i, cvrc-mrc, odo-
ćemo sad spominjati njegove puteve kroz I za lica i za osobe. še nekud. Čovjek za njima. A one ti lijepo
historiju i razne (uglavnom dobro pozna- Kao na početku dramskog teksta: bilo u jednu zgradu koju svi dobro poznajete.
te) nazive koje su mu davali strani osvajači komedija, bilo tragedija – ili oboje. Poskočiše svi somuni i razvrstaše se. Jedan
i gospodari na svojim jezicima, spomenut Jedan čovjek, a ime mu nekako prepo- tamo, drugi ovamo. Smanji se, dobro sma-
ćemo samo to, što je valjda svakom jasno, znatljivo, krušno (Hlibno? Pogačić?) ne- nji ona hrpa.
da se taj dohodak u srcima i dušama onih prestano o tom sanja. I nalik je to na noćnu Čovjek gleda, sav bijel od brašna, i obuze
koji su ga zaradili nije baš zvao dohodak, moru. Ta nadnica (još jedna riječ koja pod- ga žalost. Taj čovjek kojeg prezime neprekid-
negoli prije odhodak, za razliku od onih sjeća na dohodak) za san sve više podsjeća no podsjeća na svakodnevicu (nije Somun,
koji su dohodak preuzimali ili ostvarivali na nadnicu za strah. nije Čabata, nije ni Brašnjarević...).
(kako se to lijepo danas kaže, pomalo de- Viđao sam ga. Ostalo mu oko dvije stotine hljebova.
mijurški možda). Dolazio je u “Išaret”. – Šta ću sad? – misli se on u snu i sve
Maslenica mu možda prezime? Ne, nije. poskakuje. Jer treba sad platiti krov nad gla-
Znači, lice koje je bezlično, naprosto lice Ne znam ko mi je kazao njegovo pre- vom, vodu koju piješ i u kojoj se pereš. Nosi
neko (znate ono: bilo je toliko lica u prolazu) zime. U “Išaretu” je to vrlo važno. Sigurno on vruće vekne nadležnima, nosi svoje daž-
i dohodak koji je ustvari odhodak i eto nas Zijo. Ne pamti dobro, a odmah svima ispri- bine. A od dažbina čitava zadužbina. U njoj
sasvim blizu objašnjenja jedne od najvaž- ča. Zato sam sad u čehovljevskoj prezimen- sjedi dažbinar i dreči:
nijih sintagmi našeg svakodnevnog života. skoj nedoumici. – Nosi ti to lijepo natrag. Pa kad prodaš...
Bilo kako bilo, u podočnjacima tog čovje- – Šta ću sad!? – vrišti čovjek u snu. – Sve
Sad ostavljam vrlopoštovanim i blagona- ka o kojem je riječ mogle su se čitati more. I što sam zaradio je kruh. A i on će mi se uba-
klonim čitaocima prethodnih redaka, ako im snovi, za one koji ih znaju prepoznati. jatiti, ali u dažbine se neće pretvoriti.
je u ovom trenutku došla neka misao o svima Njegov unezvijereni pogled govori da je I probudi se čovjek. Od tog straha valjda.
zajedničkoj problematici, u što ne sumnjam, to dobar putokaz. – Ima li kruha, ženo, u ovoj kući!? – viče.
nešto malo prostora da je zapišu, iz vlastitog Sanja on kruh. Prvo je bio samo jedan. – Odgovori odmah, štruco jedna?!
iskustva (čitav roman, zar ne?), dakle, lični Mirisavi, debeljuškasti hljebenko. A onda su – Ima, ima... – tješi ga žena i otire mu znoj.
je dohodak ustvari: ........................................ se počeli umnožavati. Sve kao da se iz nekog – A šta ću s tolikim kruščićima, somu-
........................................................................... golemog tijesta, kao iz neke tjeskobe, otima- nima i pogačama... – zakuka on.
........................................................................... ju i oslobađaju. Što se više tog tijesta čupa Žena se samo zablehnu.
i oblikuje, pa se strmoglavce baca u otvor Šta mi bi da se udam za Ječmenicu, niko
Priznajem da ste vi to bolje i sočnije krušne peći i iz nje vreo izlazi, čovjek se u od njih nije svoj, pomisli. n
formulirali. snu osjeća vedrijim i ponosnijim. Dodiruje
STAV 15/2/2018 55
