Page 56 - STAV broj 154

DRUŠTVO

Ko se ne oznoji,
taj i ne zaradi

Piše: Adem MEHMEDOVIĆ

Naselje Gostilj nalazi se na putu iz- Vrijedni
među Srebrenice i Potočara. Lije- domaćini
po, plodno mjesto kroz koje pro- iz Gostilja
tječe rijeka Križevica. Ovo naselje
poznato je kao mjesto vrijednih domaći- Težak je put koji smo mi prošli. Svi znamo šta je u Srebrenici
na, vrijedne omladine koja hoće da radi. bilo. Moja se porodica u Srebrenicu vratila 2000. godine. Ja
sam došao koju godinu kasnije. Oni su se poljoprivredom i
Porodica Pašalić vratila se 2000. go- stočarstvom počeli baviti 2005. godine. Počeli su uzgajati
dine u Srebrenicu. Napravili su kuću u muzne krave. Našu proizvodnju proširili smo na jagode i
Gostilju i počeli se baviti stočarstvom i maline, kaže Ibrahim Pašalić
poljoprivredom. Suljo i Magbula Pašalić
vrijedno su radili da urede svoje imanje mama, sestra i ja sve stići, jer sestra ima se znamo ovdje, i zna se ko radi i ko hoće
i žive od svog rada. Nakon Suljine smrti, svoj redovni posao”, ističe. da radi na zemlji. Imamo mnogo primje-
brigu o imanju preuzeo je njegov mladi ra mladih ljudi koji neće da rade na ze-
sin Ibrahim. Prihvatio se posla i vrijed- Ibrahim je razočaran zato što se, kako mlji. Moj je stav da se može više zaraditi
no radi. Pomažu mu majka i sestra Ari- kaže, ne cijene mladi koji hoće raditi: “Oni na zemlji nego u nekoj firmi. Moji pri-
fana. Pašalići imaju deset muznih krava, koji hoće da rade u Srebrenici teško do- hodi nisu veliki, opet kažem, jer većinu
nekoliko teladi, četiri dunuma jagoda i biju bilo kakvu pomoć. Oni koji neće da prihoda moram da uložim. Opet, ja sam
dva maline. rade lakše dobiju i traktor i bilo šta. Svi

“Težak je put koji smo mi prošli. Svi
znamo šta je u Srebrenici bilo. Moja se
porodica u Srebrenicu vratila 2000. go-
dine. Ja sam došao koju godinu kasnije.
Oni su se poljoprivredom i stočarstvom
počeli baviti 2005. godine. Počeli su uz-
gajati muzne krave. Našu proizvodnju
proširili smo na jagode i maline. Sve to
zahtijeva mnogo posla, pogotovo jagode.
Kada smo prve godine zasadili jagode,
desile su se poplave i sav naš trud je pro-
pao. Sve smo to ponovo zasadili i druga
godina je bila odlična s urodom. Ali, to
nije značilo i dobru zaradu jer smo naš
urod predali očigledno pogrešnim osoba-
ma, tako da nikad nismo naplatili naš rad
i trud. Kako god, nismo odustali i idemo
dalje”, kaže nam Ibrahim Pašalić.

U jeku sezone i kada je najviše radova,
ujutro se rano ustaje. Prvo se stoka nami-
ri. “Onda uzmem kosačicu, kosim travu,
i tako do podne. Onda namirim opet sto-
ku. I ponovo koševina. Imam samo frezu,
pa mi nije lahko da sve stignem, fali mi
mehanizacije. Da imam traktor, bilo bi
lakše. Ali nisam u mogućnosti da kupim
traktor jer uzimamo zemlju u zakup. Dok
se plate obaveze oko oranja i pripreme, na
kraju ne mogu da uštedim dovoljno da bih
mogao izdvojiti desetak hiljada za trak-
tor. S više mehanizacije bih unaprijedio
posao”, objašnjava Ibrahim, dodajući da
u vrijeme sezone njegova porodica anga-
žira i do desetak radnika. “Ne možemo

56 15/2/2018 STAV