Page 72 - STAV broj 431

KRAJOBRAZI BOŠNJAČKOG IDENTITETA

IVAN ARALICA OTKRIVA ZAŠTO

HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI NIJE

POTREBNO PRISVAJATI MAKA DIZDARA

Mehmedalija Mak Dizdar nikada nije rekao da je hrvatski pi-
sac, iako ga hrvatska književnost rado posvaja te ga uvrštava i u
svoje antologije i u svoje obrazovne kurikulume za nastavu kn-
jiževnosti. Ne postoji dokument ili istup znamenitog Stočanina
kojim bi se moglo dokazati da se ikada samoimenovao hrvatskim
piscem. Ono što znamo jeste da Dizdar nikada nije reagirao na to
što su ga Hrvati uvrstili u svoje izbore i časopise, jer u vremeni-
ma kada zbog političkih razloga nisu postojali oni istovrijedni sa
bošnjačke strane veličajni bošnjački i bosanskohercegovački pisac
nije imao književne „kuće“ te mu ona hrvatska služila da bude
prepoznat među istovrijednima književnim velikanima. No, čak
i da postoji takav zapis, po ne znamo koji put treba ponoviti da bi
njegovo onovremeno hrvatstvo bilo uvjetovano političkim okol-
nostima, a u trenutku kada su Bošnjaci dobili priliku da se izjasne
kao Muslimani, Dizdar više nije bio među živima. Prof. dr. Fa-
hrudin Rizvanbegović, umirovljeni redovni profesor na Odsjeku
za književnosti naroda Bosne i Hercegovine Filozofskog fakulteta
Univerziteta u Sarajevu i bivši ministar obrazovanja, nauke, kul-
ture i sporta u Vladi Federacije BiH, davne je 1968. godine dip-
lomirao na temu Mak Dizdar – bosanski pjesnik, samo dvije godine
nakon što je Mak objavio čuvenu zbirku pjesama Kameni spavač.
U intervjuu za časopis „Behar“ 2016. godine prisjetio se i svojih
druženja s Makom, kada ga je lično pitao je li on hrvatski pjesnik:
„Mak mi je tada rekao da nikada nije rekao da je hrvatski pisac. Na
moje pitanje da li je ikada rekao da nije
hrvatski pisac, on je odgovorio da ni to
nikada nije izgovorio. Nakon toga sam
se družio s Makom i imao sam
priliku da se uvjerim da je nađe u zajednici kojoj pripada i kulturi koju je gradio. Zbog te
on istinu govorio kada je složenosti, reći ću još dvije stvari. U slučaju Maka Dizdara, zna-
rekao: ‘Zapravo, ja sam čajnog pjesnika, cijenim njegovu želju i rado bih joj udovoljio, ali
ti Dobri Bošnjanin.’“ se bojim posesivnosti što ju iskazuju nezrele, nehumanizirane,
O tome je 11. ok- imperijalizmom zasužnjene nacionalne misli. U ovom slučaju,
tobra 1999. godine i svim sličnim slučajevima, bila bi posesivnost hrvatstva pre-
govorio veliki hrvat- ma bošnjaštvu, a hrvatskom narodu, misli vodilji toga naroda
ski nacionalni pisac i hrvatskoj književnosti to nije potrebno. Posesivnost je strana
Ivan Aralica u časopi- razvijenoj i humaniziranoj nacionalnoj misli. Drugim riječima,
su „Dom i svijet“ (broj ako je u međuvremenu otkako je Dizdar izrazio želju da bude u
265), istakavši da je Di- hrvatskoj književnosti i službeno utemeljena bošnjačka nacija,
zdar „za života izrazio što je imalo za posljedicu i utemeljenje bošnjačke književnosti
želju da bude domicilan i bosanskog jezika, treba joj dopustiti da u svoj korpus uključi
u hrvatskoj književnosti, i i ono što se priklonilo bilo srpskoj bilo hrvatskoj književnosti,
to u vrijeme kada službeno kad se općenito mislilo da Bošnjaci ni svoju naciju ni svoju kn-
nije postojala ni bošnjačka jiževnost neće nikada imati.”
nacija ni bošnjačka književ- Treba se složiti s Aralicom jer, da se Dizdar osjećao Hrvatom
nost kojima on i po rođenju i i dijelom hrvatske književnosti, vjerovatno bi njegove Margi-
po onome što je pisao pripada“. nalije o bosanskom jeziku bile o hrvatskom jeziku, a Zbirka starih
Aralica nastavlja: „Vjerovatno sto- bosanskih tekstova zbirka hrvatskih tekstova. Tema pripadnosti
ga, jer srpski pisac nije htio biti, a u bošnjačkih pisaca hrvatskoj ili srpskoj književnosti izaziva
sintezu jugoslavenstva nije vjerovao, nepotrebne tenzije, a književna ostavština Maka Dizdara
kao što je u to vrijeme bio slučaj i s pripada isključivo historiji bošnjačke i bosanskohercegovačke
nekim drugim bošnjačkim pisci- književnosti i pripadajućoj znanstvenoj aparaturi. Naravno,
ma. Ali sada, kad postoji boš- pripada i svima onima koji u Makovoj poetskoj „mapi puteva“
njačka nacija i bošnjač- pronalaze neku vrstu nadahnuća, što ne znači negiranje i
ka književnost, bilo revitaliziranje njegove bošnjačke i bosanskohercegovačke
bi razumno da se pripadnosti.

72 9/6/2023 STAV