Page 68 - STAV broj 431

KULTURA

16. da to nije Zito Kamenac, već, možda, njegov brat koji u sve-
mu liči na njega.
Ni s ove, ni s one strane tame nijesu imali sna. Zito Kamenac svu noć nije uvodio jezik u usta, a Jašaru
se nije spavalo, podsticao je njegovu priču ponekim: i? šta
Vrativši se kući, Jašar nađe Rufiju kako leži kao mrtva pti- još? baš tako? aman? šta pričaš, čovječe? nemoj mi reći? zar
ca na jastuku. tako? nemoguće? – što je Zita bacalo u veću vatru i on je od
Oko njene postelje čučala su djeca: Misin i Asim, Vildana svakog njegovog pitanja mijenjao glas, izmišljajući novu pri-
i Ševala, nijemo, kao četiri kamena. ču koja je podupirala i proširivala onu prvu. Na kraju reče
Jašar otvori usta, pojmi da nešto kaže, ali glasa u njima nije da je sve što je pričao bilo onako, radi priče; mora prispati
bilo. Ponovi to još pet-šest puta, dah je sve više zamirao u njemu malo, jer mu san pije oči, a on je uzalud vjerovao da će mu
dok se nije potpuno ugasio i nestao kao plamen na svijeći koja tom pričom razvući sanjive kandže, koje nose nevidljivog
je dogorjela. Tišina se taložila kao mulj u mirnoj vodi. Urastali crnog pauka što mu svake noći, kad sklopi oči, useli u glavu
su u pod gubeći sve više svoj oblik i mogućnost da se pokrenu isti san od koga će najzad da poludi. Svega je pet- šest noći,
iz neobičnog položaja u kom su skamenjeni. čučeći kao jejinja u plavskom zindanu, uspio da ga otjera i
Nije se čulo više ništa, čak ni disanje, samo je sipac dubio ne misli na njega, ali ni to mu se nije dalo dugo, morao je
tavanicu i posipao jedva vidljivu prašinu po njima. da bježi, jer su se neke ružne stvari, mnogo ružnije od toga
Gledajući Rufiju, Jašar razabra posljednji san, ah s druge sna, plele oko njega. Provukao se i pobjegao kroz rešetke,
strane noći, i vidje da je zaboravio što je htio. Više nije ni želio koje nisu pravili za tako male ljude, ne pomišljajući da takvi
da pita ništa. Uranjao je u taj san koji se kao živa strava ocrta- mogu pasti muka i zatvora kao i veliki.
vao na Rufijinom licu. - Kaži mi taj san – reče napokon Jašar vidjevši da je Zito
Znao je već od čega je umrla i kako, zato se nije začudio. već ulovljen nevidljivim paukovim kandžama od kojih se svu
Kao da je to prije čuo i vidio, sad se samo ponovilo. noć branio pričajući mu tu priču i kidajući je baš sada, kad se
Iza toga u njegovu kuću uđoše crne žene, kao vrane. Jašar njemu još sluša, želeći da dozna šta drugi sanjaju kad to više
vidje kako im iz očiju kapaju suze, kao kiša. Pokvasiše tim su- on ne može.
zama njegovu djecu i ona oživješe. Potom ih izniješe u drugu - Ubio sam čovjeka – reče preko poluglasnog zijeva Zito
sobu i otvoriše mi oči. Kamenac.
Crni ljudi dođoše nešto kasnije, u kaljavim kožusima i dža- - Ubio si čovjeka? – priupita Jašar ne dosjećajući se kakve
madanima, ozbiljni i tihi, kao da su i oni zaboravili da govore. to veze ima s njegovim snom.
Jašar im pruži ruku, redom i od svakog stiska bistrilo mu se - Jeste. Ubio sam čovjeka. Samo za jednu riječ.
pred očima i san s Rufijinog mrtvog lica postajao je java. - A san? Šta je s onim snom? – vraćao ga je Jašar na ono što
Te noći i još nekoliko noćiju zareda Rufija je dolazila u Jaša- je preskočio, prije no što zaspi.
rovu postelju, a on je svake noći sanjao isti, posljednji njen san. - Sad to sanjam svake noći. Borim se da ga ne sanjam, kao
Znao je da to nije njegov san, on ne može više da sanja, već sanja noćas – ali ga sanjam.
Rufijin san, a dokle će sanjati i koliko će to trajati, nije znao. - Šta sanjaš? – pitao je s nestrpljenjem Jašar vidjevši da će
Danju je odlazio na njen grob, nosio svježu busiku iz nik- mu skoro umaći pod krilo nevidijivog pauka koji ga je već po-
šićkog polja koja se prekonoći sušila kao da je pod njom vatra duhvatio s hiljadu svojih sanjivih pipaka.
gorjela. Drugih tragova nije bilo. - Sanjam to: da sam ubio čovjeka.
Trinaeste noći Jašar glasno prepriča Rufijin san i istog časa - Kako ubio, šta zboriš? Treba li da ti čupam riječ po riječ,
ga zaboravi. Od toga mu se povrati govor, ali mu u glavi ostade a dosad si torokao kao razvaljen mlin?
velika praznina tako da se trinaest narednih dana i trinaest noći - Tako... Ubio... Za jednu riječ...
mučio da pogodi ime najmlađem Jakubovom sinu. Od te muke Krug se opet zatvorio i Jašar nije saznao ništa o onom snu.
ga zamalo ostavi pamet i on više nije znao ima li je ili nema. Zato ga prodrmusa bijesno, no, Zito Kamenac se pretvori da
Kad Rufija prestade da noću dolazi u njegovu postelju, on spava mrtvim snom iz kog ga više ne može dozvati niko. Okre-
se sjutradan više ne sjeti da treba da ide na njen grob. Najmla- tao je i prevrtao njegov kamengodi trup kao mrtvu pticu.
đem Jakubovom sinu predjenu ime u Kučuk, više nije bilo sile Onda Jašar reče sam za sebe:
koja ga je mogla razuvjeriti da se nije tako zvao. - Ubio čovjeka? Ova mračica da ubije čovjeka?
Svoje je sinove prije podne zvao evladi poslije podne rođa- Ovaj kamičak? Ova troha? Ova gnjida? Jok, more!
ci, a kćerke izjutra Vila i Ševa, navečer samo odiva. Toga, tri- Ne može biti! Laže! Hoće da mu ljudi priznaju ono što mu
naestog jutra od Rufijine smrti, Jašar pokuša da sveže turban, je Bog uzeo. I veli još da sanja! Šta sanja?
a svaki put je ispadalo sve grđe; to ga naljuti i bijesno pocije- - Šta sanjaš, kamičku jedan? – drmao ga je, tresao, podizao
pa turbansko platno i zgazi ga kao zmiju. Od tog jutra išao je kao rukavicu. - Šta sanjaš?...
gologlav, zato nije znao je li ona praznina u njegovoj glavi od Zito Kamenac je već zaspao mrtvim snom, i sanjao. On
sna koji je zaboravio ili od toga što više nema turbana na glavi. mora kraj njega, budan, do zore.
Onog dana kad je Rufija umrla, prestade da kuca sahat u - Blago njemu – prošaputa najzad Jašar gledajući ga kako
njegovoj sobi. Pogledivao ga je često, ali nikad nije vidio da ne spava stišana i opružena tijela kao da je prebrinuo sve brige na
radi. Krenu ga s mjesta gdje je stao i sahat poče da kuca. Tako je ovom dunjaluku i otišao u neki drugi, srećniji svijet, u kome
sahat radio po njegovom vremenu, između alaturka i alafranga, se može s mirom zaspati kao čovjek. I da ga je tog časa upitao
no, on se razabirao i u to vrijeme, iako više nije gledao u njega. neko: promijenio bi se s njim ne misleći da bi sjutra osvanuo
Mnogo puta je kasnije pokušavao da se prisjeti posljednjeg nakazan i mali kao brabonjak na putu.
Rufijinog sna, ali, što se više naprezao, ona čefurka u njegovoj Trajalo je to samo trenutak, a onda je tijelo Zita Kamen-
glavi bivala je veća. ca počelo da se grči, kao da ga poduzima i peče neka nevid-
Jedne noći dođe mu na konak kepec Zito Kamenac. Do- ljiva vatra iznutra. Škrgutao je zubima kao sabljama, lomio
lazio je i prije, no Jašar mu se nikad nije obradovao kao sada, njima kosti svog davnog dušmanina, koga mora i ove noći
iako mu se učini manji i drukčiji nego što ga je znao. Zagledivao ubiti samo za tu jednu riječ. Dizao je patrljke ruku, stiskao i
ga je i provjeravao poizdalje da ne primijeti, sve više vjerujući kršio sve što se u snu našlo u njima, otvarajući čas jedno, tas

68 9/6/2023 STAV