Page 67 - STAV broj 431

- Hvala Bogu da smo još živi i zdravo, a ovaj nam san valja
dobro rastabiriti – promrmlja Jakub Jašaru na uho, probajući
nesigurni glas u suhom grlu, da čuje samog sebe, ubijeđen da
više ne može glasno izgovoriti ni jednu riječ. Čvrsto je vjero-
vao da je čitav njihov budući život sadržan u tom snu, ali to
ne reče Jašaru, već stisnu nemirni jezik među zubima.
- Bojim se da će s nama biti kao u ovom snu – promuca
Jašar riječi koje je Jakub zatajio od njega, vadeći zgrčenim pr-
stima iz očiju mrtvog pauka sna. Htjede da povrati taj mukli
šapat, ali ga brat prestriže strogim pogledom da ćuti o tome.
No, Jakub nije bio siguran je li te riječi izrekao on ili Ja-
šar, zato još jače zagrize jezik, do bola. Znao je da su i njemu
te iste riječi bile na jeziku.
Tek kad se malo povratiše od uzbuđenja i straha, znali su
da su sanjali isti san, kao da ga još jednom preživljavaju na
javi, no riječi iz onih pjesama nijesu se mogli sjetiti, iako su
im titrale oko usta, kao nagrozdana strava koja se mora izreći.
- Strah je i mene, nemoj da misliš, ništa manje od tebe
– reče Jakub, uzalud pokušavajući da se sjeti makar jedne
riječi koju je u snu čuo.
- Znam šta misliš – odvrati Jašar poslije dužeg ćutanja
u koje su potonuli, ne mogavši drukčije da ga potakne na
priču. On je stariji, njegovo je da kaže prije i više.
- Ne mogu se sjetiti ničeg, iako ne mogu reći da ne znam
– reče šapatom Jakub, odlažući tešku misao o neminovnom
rastanku koji im se u snu predskazao.
Jašar oćuta odgovor, strahujući da ga nesmotrene rije-
či ne povedu krivim putem, zato Jakub morade da nastavi
što je započeo:
- Krenuli smo zajedno, a više ne možemo tako! – ali
to ispade kao da ne kazuje njemu, već sebi.
- Valja nam se razdvojiti, vidim - ne otrpi Jašar riječi
koje je jedva držao za zubima, kao da izgovara nepriličnu
i bogohulnu misao. - No, ne znam koji je put teži, da ja
obrnem njime. Mlađi sam, moje je da nosim teže breme.
- Ne zna se više šta je teže, a šta lakše. Lakšega nema,
sve je teže, tamo i ovamo. Zlo je ići, a zlo je ne ići – Jaku-
bu se najzad razveza jezik, okretao je i ponavljao iste ri-
ječi, kao da se još nada nekom čudu, u zadnjem času, da
ono presudi hoće li ostati ili će ići - skupa. - Evo, kad veliš, da poturimo novi šorak, a bolje bi
Ćutanje se oteže u mučno čekanje, ništa drugo i pametnije bilo ko drugi da to učini umjesto nas.
im nije padalo na um, sve se svodilo na povratak ili odlazak, na - Nema nikoga. Ja ću namjestiti šorak – krio je Jakub oči i
neizbježni rastanak koji se primicao sve brže. tvrdio glas. - Ti biraj!
Bile su pred njima voda i vatra iz onog sna, koji ih je opo- Saže se i odlomi dvije slamke, skrativši jednu za polovinu.
minjao da će im odsad biti sve drugačije i teže nego prije. Ili sna Kad ih ispretura i čvrsto steže u šaci, ni sam nije znao koja je
nije ni bilo, sve su vidjeli budni: dan, dva ili tri dana prije no što kraća, koja duža.
će se dogoditi, kao ljudi što u strahu vide i predskažu sudbinu - Biraj, brate, hairli ti bilo, ostao ili otišao! A Bog dragi zna
koja će se obistiniti brže i surovije no što stignu da je saopšte. ko će onoliki oganj i onakvu vodu preskočiti!
Mnogo puta su ih zvali i opominjali da krenu, a oni su če- Jašar zažmure i izvuče kraću slamku. Jakubu ostade duža
kali podalje od uznemirene i nestrpljive čeljadi, koja nijesu zna- slamka i duži put.
la šta im se događa, šta su sanjali ili šta su čuli, ni zašto toliko Skočiše kao opareni nevidljivim kapima, jer voda je bila
odugovlače i mozgaju, ne znajući hoće li nazad ili naprijed, u svuda po njima, a oni je dotad nijesu osjećali. Znojila im se sva-
oganj ili vodu, u zlo koje im se predskazalo. Zvala su ih djeca, ka dlaka, niz lice i podno pazuha kapalo im je kao sa česme, a
pogledivale ih žene, davale im išaretima na znanje da će zado- oni se nijesu brisali ni marili za to. I da se ne bi popišmanili,
cniti; mnogo će zakasniti iza povorke i nikad je više neće stići. izljubiše se brzo, s grkim zavescima bola oko usana i sa suzama
- Nek bude tako! – reče napokon kroz grkavicu Jakub. – Da u očima. Okrenuše svaki na svoju stranu. Jakub za povorkom
postavimo novi šorak, pa šta kome Bog i sreća nanesu. koja je davno otišla, Jašar natrag u porušeni Nikšić.

STAV 9/6/2023 67