Page 59 - STAV broj 177
P. 59
Ajvatovica, 1928. godine KADA VRELO BOŽIJE MILOSTI jaka. Njen tekst zorno svjedoči tranzicij-
POTEČE DO SVAKE KUĆE skom periodu Bosne iz srednjovjekovne
je podižemo, čuvamo i branimo”, nagla- u osmansku kulturu. Pronađena je na pa-
šava reisul-ulema Kavazović. Ne može se sa sigurnošću utvrditi pirnom svitku, zapečaćena voskom radi
kada je održan prvi pohod na Ajvatovicu, zaštite i vlage i smještena je u šupljinu
Kazao je i da, ako bi se bošnjački na- međutim, poznato je da je dobila ime po borove klade”, objašnjava Rebihić i na-
rod odvojio od Ajvatovice, odvojio bi se Ajvaz-dedi, islamskom učenjaku i der- glašava da njena posebna zanimljivost
od svoje duhovnosti i bosanskog tla iz višu koji je u Bosnu došao sa sultanom leži u tome što je na početku molitve na-
kojeg je ponikao. “Mi koji ovdje dolazimo Mehmedom Fatihom 1463. godine kako vedeno dvadesetak muslimanskih imena,
u sebi nosimo svijest o narodu i zemlji. bi u oblasti Skopaljske doline (gornji tok stanovnika “meteha kunovskog” kojima
U našem sjećanju činili smo to i onda rijeke Vrbas) pozivao ljude u islam. Kada je zapis bio namijenjen.
kada su nam zabranili da ovdje dolazi- se govori o dovama, odnosno molitvama
mo, kada su nam htjeli korijen iščupa- koje nastaju u ovom prijelaznom perio- “Po svoj prilici, molitvu je napisao
ti. Skoro pola stoljeća iz njega nije nikla du, u knjizi Stari bosanski tekstovi (1971) neki pataren za svoje prijatelje koji već
nova mladica, ali i danas na nju nasrću i Maka Dizdara mogu se naći dvije zani- nose muslimanska imena, ali se još do
pušu vreli vjetrovi s istoka. Na nju nasr- mljive molitve iz 15. stoljeća: Molitva za kraja nisu odrekli svojih vjerovanja i
ću ljudi koji u svojim prsima nose tuđa žito i vino i Molitva ot treske, od groma, bije- običaja. Prvi je put objavljena u Glasniku
srca i koji iz svoje kratkovidosti tuđom sa i od grada. Doc. dr. Nehrudin Rebihić, Zemaljskog muzeja 1906. godine. Načelno,
pameću nasrću na vlastiti narod i njego- koji predaje srednjovjekovnu bošnjačku ona se kompozicijski podudara s mno-
vu tradiciju”, rekao je Kavazović. književnost na Filozofskom fakultetu gim egzorcističkim tekstovima iz ovog
Univerziteta u Sarajevu, pojašnjava kako perioda, a naročito sa žanrom zaklinja-
Potcrtao je i kako je Ajvatovica mno- je Molitva za žito i vino dio većeg teksta nja đavola (demona). Tekstove (molitve)
go veća i od same predaje i od same le- pisanog bosančicom koji je bio urezan sličnog tipa imamo i u osmanskom pe-
gende o Ajvaz-dedi, te da je ona ideja, u olovnu šipku. “Zapis je bio zakopan u riodu, s tom razlikom što su tekstovi iz
nijet, istrajnost, istikamet, rad za dobro jednom polju kod Mostara. Prepisan je ovog perioda izrasli na vrelima islama,
bosanskih ljudi. “Ona je molitva, dova iz neke ljekaruše i služio je kao hamajli- ili su bar njime natopljeni. O tome, na-
za bereket i mir u Bosni. Ajvatovica je ja za zaštitu usjeva na polju od đavola. U primjer, uvjerljivo svjedoče neki alhami-
Akhisar, bosanska Medina, bijeli grad, njoj se đavo zaprešta (zaklinje) Bogom, jado tekstovi, medžmua Mula Mustafe
nevjesta koja se okiti za Ajvaz-dedinu Hristom, evanđelistima, te s ‘310 sveti- Bašeskije itd.”
dovu svake godine, dočekujući svoje je otaca i četiri rikami koje ophode svu
prosce iz svih krajeva njegove Bosne. zemlju da nemaš oblast ni na žitu, ni na Književnik, publicista i prevodilac
Akhisar je grad kojim nas je Ajvaz-dedo vinu!’ Molitva ot treske, od groma, bijesa i šejh Edin Urjan Kukavica u svojoj knjizi
uveo u urbanu civilizaciju gradeći vodo- od grada (Kunovski zapis) dosta je slože- Islam na Balkanu pretpostavlja da je ova-
vod. Zbog toga, ova dova na Ajvatovici niji tekst. Pronađen je u Ječmištima kod kva verzija islama nastala, živjela i razvi-
i jeste molitva za vodu, molitva za ži- Foče 1905. godine. Ova molitva nastala je jala se uglavnom među neobrazovanim i
vot svakog od nas. Akhisar je grad naše u drugoj polovini 15. stoljeća, iz vremena vjerovatno nepismenim stanovništvom.
muslimanske učenosti, grad iz koga se dok je bogumilska tradicija bila još veoma “Prenosila se uglavnom kao vid usmene
uzdigao naš um, grad najumnijeg među predaje i tradicije. To je zasigurno i jedan
nama, Hasana Kafije Pruščaka – Akhi- od razloga zbog kojih pisana pravila, čak
sarija”, poručuje Kavazović. i ako su postojala, nisu mogla biti u pot-
punosti primijenjena, odnosno nisu ima-
la gotovo nikakvu svrhu u sredinama u
kojima niko nije čak ni govorio jezikom
kojima su ta pravila mogla biti pisana,
arapskim, odnosno prije turskim i perzij-
skim. Dakle, uslijed nedostatka pisanih
izvora, učenja velikih učitelja u različitim
dijelovima islamskog svijeta prenošena
su uglavnom usmeno, uglavnom u vidu
pripovijesti o čudima i nadnaravnim dje-
lima svetih ljudi, neizbježno s posljedi-
com da se ista priča halifa u različitim
dijelovima sultanata razlikovala u mjeri
Djevojačka pećina u Tekija na Buni
Brateljevićima kod Kladnja
STAV 26/7/2018 59
