Page 54 - STAV broj 435
P. 54

DRUŠTVO



              Zapisi između ratova (166)
              ZAMALO NAM JABUKE





              DOĐOŠE GLAVE





                                                 Suad je polahko puzao unazad prema meni. Nekoliko metara
                                                 ispred rasklopio je nogare na svom puškomitraljezu. Grupa
              Piše: Amir HASANOVIĆ
                                                 četnika se odvojila lijevo i krenula pravo prema ogradi. Nisam
                                                 mogao vjerovati da ih naši još ne primjećuju.


                      ugustovsko sunce  žarilo  je od
                      jutra. Jedan dio naših  ljudi koji
                      su zauzeli novu liniju u podnož-
              Aju Ozrena bio je dolje u šumi is-
              pod nas. Drugi dio bio je s nama i dolje u
              potoku prema cesti. Svako malo snajpe-
              rista bi nas opomenuo gdje se nalazimo
              i da još nije slobodno tek tako šetati ovu-
              da. Stara vikendica, od koje je ostao samo
              kostur s betonskom pločom,  služila nam
              je kao zaštita od ovog jakog augustovskog
              sunca. Muharem, Suad, Fikret i ja smo
              sjedili na samom ćošku kuće u hladovi-
              ni. Za ručak smo dobili po komad kuku-
              ruzne prohe i jednu  konzervu ribe. Sva-
              ko je iskoristio ovaj odmor da to pojede
              jer nismo ni doručkovali.

              KO ZNA ŠTA JE RAT
                 Ležeći na boku, gledao sam u zemlju
              ispod sebe. Zemlja je od dugotrajne suše   svojih položaja“, upitao sam  komandi-  po svojoj želji na  tim granama. „Sigurno
              bila tako suha da je ispucala na sve stra-  ra  koji mi je prilazio. ,,Meni su tako  re-  je slatka“,  smješkajući se, gurao me lak-
              ne. Pukotine su bile široke toliko da si na   kli, da se linija spusti s ove strane ograde i   tom u rebra Fikret. Onaj komad prohe i
              mjestima mogao gurnuti ruku do lakta u   skroz dolje preko ceste prema potoku.“ Sa   konzerva ribe  nisu baš popunili prazni-
              zemlju. Fikret je nešto preturao oko rede-  svog mjesta iz hladovine ustadoše i Suad   nu u našim želucima i bilo je tu još dosta
              nika  i pjevušio neku sevdalinku. Odozgo   i Muharem. Muharem prođe pored nas   mjesta. Ove slasne, prelijepe crvene jabu-
              ispod šume se prema nama zaputio jedan   i stade uz veliki hrast ispred. ,,Ko  ti to,   ke  bi nam itekako dobro došle.
              od komandira ove linije. Sjeo je pored nas   bolan, reče? Pa taj ili nema pojma gdje se   ,,Je l’ idemo“, namignu Fikret. „Ide-
              poselamivši nas. ,,Kako ide, momci, ima   mi sad nalazimo, ili je u rat došao jučer?   mo nas trojica. Spustit ćemo se polahko
              li vrućine?“ Fikret prekide sa zviždanjem   Ostaviti ove kuće ispred sebe, a prostor ti   ovim kanalom tačno do kuće. Zaklonje-
              i pogleda ga. ,,Samo da ne bude ukopa-  slobodan?! Pa, čovječe  na dvadeset me-  ni smo i s lijeve i desne strane i ne mogu
              vati se dolje na onoj njivi, a do tada je i   tara vam četnici mogu doći nećete ih ni   nas nikako vidjeti.“
              izdržljivo.“ Ostali se nasmijaše. „Sačekat   primijetiti.“ Onaj komandir se dirao po   Uzeli smo oružje i krenuli polahko
              ćemo da padne mrak i da se spustimo u   glavi nakon što je skinuo beretku i gle-  potočićem  preko livade. Ja sam išao za-
              njivu.“ ,,Dolje duž one ograde smo mi-  dao niz livadu.               dnji i pratio lijevu stranu livade. Sunce
              slili postaviti liniju. Vi ćete samo obez-  Odozdo s ceste je prema nama izašlo   je bilo gotovo u zalasku kad smo se pri-
              bjeđivati ovaj dio linije, a doći će ljudi iz   još naših momaka. Fikret me povuče za   bližili živoj ogradi koja je  presijecala ci-
              radnog voda koji će kopati. Tako da ne   ruku da se sagnem pored drveta. ,,Vidi   jelu livadu. Odmah poslije ograde bila je
              brineš, momčino“, smijući se, udari Fi-  ono tamo, tačno u pravcu ove jednosprat-  odsječena međa nakon koje je teren pa-
              kreta po leđima.                   ne kuće s roletnama.“ Pogledao sam   i   dao u nizbrdicu prema prvim kućama.
                 Ustao  sam i  polahko odem do živi-  na samom ćošku kuće nevjerovatan i li-  Odjednom nam je  Fikret komandovao
              ce. Ograda se prostirala čitavom dužinom   jep prizor. Stablo jabuke  ne više od tri   da legnemo. Bacio sam se na lijevu stranu.
              njive ispred nas. Nije mi se nikako sviđao   metra, nekako potpuno okrugle krošnje.   Kad sam  pogledao preko  međe kanala,
              položaj gdje su mislili postaviti novu liniju.   Velike crvene jabuke bile su načičkane na   imao sam šta i vidjeti. Dolje ispod ogra-
              „Je l’ vi mislite ostaviti one kuće  ispred   granama. Kao da ih je neko  raspoređivao   de, desetak metara prema cesti, kretali


              54  7/7/2023 STAV
   49   50   51   52   53   54   55   56   57   58   59