Page 56 - STAV broj 435
P. 56
DRUŠTVO
Piše: Ammar KULO Tranzitne priče (17)
I
„Hajd, dodaj mi te kanistere. Ovdje
ćemo ih smjestiti“, govorio je profesor dok
sam iz gepeka prenosio opremu. „Sljedeće
sedmice dolazi nam Gafa.“ „Mislite Gafa,
predsjednik Planinarskog saveza Bosne i
Hercegovine?“, tražih neku vrstu potvrde.
„Da, Gafa, najbolje što imamo u Bosni, al-
pinista, planinar, specijalac, profesionalac,
neko ko voli planinu, ko voli ovu zemlju.
Sreća da su u ovim kokuznim vremenima
pravi ljudi na pravom mjestu!“, govorio je
Ećo. „Kako mislite?“, upitah. „Tako, tako...
Kad imaš malo, mislim na budžet, a vrijed-
na i razumna čovjeka, onda i s to malo mo-
žeš postići puno. S druge strane, kada imaš
pokvarenjaka i lopova, onda je to rupa bez
dna i nikad ništa ne bude završeno na vri-
jeme ili onako kako je dogovoreno“, objaš-
njavao je profesor. „A šta je razlog posjeta?“,
upitah. „Nisam ti rekao?“, upita profesor.
„Ne“, odgovorih. „Škola u prirodi za djecu
opkoljenih gradova. Dobili smo neka sred-
stva s federalnog nivoa.“ Podigao sam obr-
ve. I dalje mi nije bilo jasno. „Ove godine
idemo na Prokoško jezero“, reče profesor.
„Ko?“, upitah. „Pa, podrazumijeva se da
ćeš ti ići, jesi l’ predsjednik omladinske sek-
sam prenosio prilično tešku vreću iz auta. ŠKOLA U PRIRODI
cije ili nisi?“, smiješio se profesor. „Mislite
predsjednik – irget“, prokomentirah dok
„S pravom ide i odgovornost! Inače nema
smisla“, reče profesor sada sasvim ozbiljno. ZA DJECU
„A kad idemo?“ „Imaš još do toga,
august vjerovatno, deset dana“, objasni
ukratko. „I ko će sve biti, koja planinarska
društva?“, zanimalo me. „Bit će u organi- OPKOLJENIH
zaciji Planinarskog saveza BiH, a učesni-
ci djeca iz Goražda, Bihaća, Srebrenice i
uglavnom iz onih područja koja su najvi- GRADOVA
Žepe, Gornjeg Vakufa, Sarajeva, Mostara
i Maglaja. Možda sam nekoga preskočio,
še bila pogođena ratnim dejstvima“, reče
profesor. „I, šta ćemo tamo raditi?“, bio “U 14 sati krećemo put Fojnice. Između 15 i 15:30 sati smo na
sam znatiželjan. „Rad, red, disciplina, od planini Vranici, ako bude sve teklo prema planu. Molim vas, držite se
izlaska sunca, podizanja zastave, do veče-
re, postoji plan i program. Cjelodnevni“, protokola, nema odvajanja, lutanja po trgovinama, ljetnim baštama i
ozbiljnim glasom reče profesor, potom se
nasmija: „Ništa posebno. Od obaveznog tome slično...“ Potom je stao na trenutak, malo povisio ton i gotovo
programa je samo orijentacija u prirodi. oficirski rekao: „Ko ne bude poštovao pravila, bit će sankcionisan!
Možda bude koji govornik iz Federalnog
ministarstva na otvaranju... Sve ostalo je Prvim ću ga autobusom vratit’ nazad, pa makar se i ja morao vratiti!“
onako kako se dogovorimo. Bit je druže-
nje, odmor, upoznavanje... Ti ćeš biti od- mandata. Krenulo je! Opet ćemo hodati plava, trenerka siva, košulje, dvije maji-
govoran za našu grupu. Predviđen je je- našim planinama“, reče ushićeno profesor ce... I evo ti pedeset maraka da imaš“, reče
dan vojni šator za deset do petnaest osoba. Ećo prije nego što je zatvorio vrata plani- mama dok smo pred polazak provjeravali
Mislim da je na Vranici, ispod Prokoškog narskog doma „Nusret Džakmić Nuki“. i prebrojavali stvari koje je trebalo poni-
jezera. Sljedeće sedmice ćemo znati više. II jeti na planinu. Desetodnevni boravak
Dolazi Gafa. Toliko pozitivne energije, to- „Vreća za spavanje, termoska, kompas, u prirodi. Mi, djeca opkoljenih gradova
liko konkretnog, a tek mu je prva godina pantalone puta tri, šorca dva, trenerka Bosne i Hercegovine, kampovat ćemo!
56 7/7/2023 STAV