Page 59 - STAV broj 435

i kuknjavom njihove rodbine, koja ih je
postajaše oporija kao da se svim tim lje-
već otpisala i pripremila im biljeg i kam, karijama hrani. Kralj je naprosto vehnuo
i dovodiše ih naposljetku ovamo ni sami i niko nije mogao ustanoviti kakva ga to
ne vjerujući da postoji takva voda koja sila raznosi. Dovodili su pajace iz Provan-
može onoliku bol istjerati iz čovjeka. Kada se, i lude s ugarskog dvora i muzikante iz
bi popili prvi krčag oršićke vode, bolovi Dubrovnika i histrione iz Flandrije, sve
bi se pojačavali i postajali su tako nesno- u nadi da će ga oni razveseliti i otjerati iz
šljivi da bi nesretnici trčali okolo, urliču- njega tugu koja mu se ugnijezdila u duši i
ći, a rodbina ih proganjaše, ponavljajući moriju koja ga morila sedam godina. Na
da su oni odmah znali da je to s vodom kraju, ostadoše od njega samo oči, velike,
oršićkom velika prevara i da u Driniću buljooke, strašne, pune nade.
poštena čovjeka nema. Ali, samo nakon Kada se tajanstvena bolest u kralju ra-
nekoliko sati, kada bi se unesrećeni, uz širi na sve strane i prikova ga za postelju
velike muke i urlikanje, pomokrio, bolo- te ga tako prikovanog držaše mjesecima,
vi bi minuli, do noći bi postajali sasvim a njegovi knezovi i vojvode zaratovaše
podnošljivi, a do jutra ih nigdje više ne sa susjednim kraljevstvom, optuživši ta-
bi bilo, kao da nikada nisu ni postojali i mošnjeg kralja da ga je otrovao, zarobiše
kao da su izmišljeni. Tada bi se rodbina tad kraljevi vojnici pod gradom Psetom
izvinjavala Oršićima do podne i ljubila cijeli neprijateljski tabor i u njemu veli-
im skute i svi bi poprtili na leđa pune kog vojvodu susjednog kraljevstva. Kada
ludre oršićke vode i pili bi je narednih ga izvedoše pred kralja, on se pokloni i
mjeseci. Nikada više nikom u njihovom reče da je spreman za njega učiniti sve
rodu za cijelu generaciju ne bi se stvorio pa i služiti mu, kao što je vjerno služio
kamenac, ni u bubregu ni u žuči, nigdje, svoga kralja. Stjepan – tako dajemo ime
da prostiš. kralju da nam ne bi, bezimen, na ruka-
Voda cvjetnićka, dolje, ka Uncu, bila ma izdahnuo – tih dana već bijaše tako
je dobra, kazivalo se, protiv vatre, protiv slab da je jedva govorio. On samo odmah-
groznice, protiv gripe i upala, slijevala se nu rukom, pusti velikog vojvodu da mu
u korita između ovog i onog svijeta i otud cjeliva šaku i otpusti ga riječima da nje-
vraćala one koje je smrt već prenijela na mu ništa više ne treba do smrt blažena,
drugu stranu. I sama bijaše opasna, bila da što prije dođe i kotariše ga ove muke
je tako ledena da bi odmah ubijala svakog i morije, a smrt, koliko je barem njemu
ko bi je se vruć napio, precizno, bez greš- poznato, niko još nije naučio dozivati po
ke. Vodu iz Smoljane u Bravskom polju volji ljudskoj i čovjekovom nahođenju.
pile su jalove žene. Samo nakon godine Kada veliki vojvoda saznade od kralje-
dana one bi zanijele i rađale najjedriju i vih slugu da njihovog kralja mori nepo-
najzdraviju djecu u cijeloj psetskoj župi. znata bolest kojoj u sedam godina lijeka
Poslije, starice pričahu da su, po čehri, ne nađoše na stotine ljekara, on zamoli
po smijehu, po načinu hoda, mogle pre- stražu da ga odvede kod glavnog kraljevog
poznati onog kojeg je na svijet donijela kneza. Tada veliki vojvoda reče glavnom
smoljanska voda. I ostalih sedam izvora kraljevom knezu da je njegov otac prije
pomagaše kod različitih bolesti, a onaj u trideset godina bolovao od iste bolesti i
Koluniću liječiše najtajnovitije, za koje se da je stotine ljekarija potrošio od stotine
uzrok nikako nije mogao otkriti, ni zašto ljekara sa stotine strana svijeta, ali ništa
ni otkud dolaze, već napadaju ispotiha i mu nije pomoglo. Pa ipak, ima jedan lijek
podmuklo, usele se u čovjeka i izgrizaju na kojeg ih na kraju, kada su svi mislili
ga iznutra, jedu ga godinama i on se suši da mu spasa nema, uputi jedan sasvim
i propada i živ truhne. običan psar. Reče da se zove Mišljenović
i da potječe od Kolunića ispod Osječeni-
KRALJEVO OZDRAVLJENJE ce. Tamo živi jedanaest mišljenićkih po-
Jednom je tako, davno, ta potmula rodica u jedanaest hiža i obrađuju zemlju
bolest zasijala svoje podlo sjeme u kralja u Velikom i Malom Očijevu, a potiču svi
koji bijaše poznat po svojoj dobroti. Neki od nekog Mišljena. Za tog Mišljena odu-
kazuju da je to bio kralj bosanski, ali mu vijek se govorilo da je otkrio ljekovitost
ne navode ime, a drugi opet vele da nije njihovog vrela i da je živio stotinudvadeset
ni važno čiji je, jer najvažnije je to – da je godina i da su svi oni, Mišljenići, dugog
kralj. Bolovao je dugo, godinama, i bijaše vijeka i mladoliki. Otad vodu njihovu
već tako izgrižen tom tajnovitom bolešću zovu „svetinja“ i, ko god bi je se napio
da ostade od njega kost i koža. Dovodili ili se okupao u njoj, odmah bi ozdravio.
su mu liječnike iz Firence i iz Rima i ka- Glavni kraljev knez nije imao šta iz-
tarske magistre i bosanske strahosalivače gubiti. Pored toga, bio je on spremio već
ogrezle u herezi, ali ništa mu nije pomo- cijelu kraljevu svitu, sobarice i kuhare i
glo. Sve ljekovite trave i vode i istočnike ostalu kraljevu poslugu, da mu ispuni že-
pio je, ali mu se boljka ne pomaknu ni lju i izvede ga pod šator nad vodopadom
za koliko se kaže: „Tamo se!“ Širila se i podno najzapadnijeg kraljevog grada, tu
STAV 7/7/2023 59